Svladati gnjev — svoj i tuđi
ŽIVIMO u društvu koje je sklono gnjevu. Prometna gužva, suprotne i promjenjive vrijednosti, nesporazumi, nepravde ili druge frustracije svakodnevnog života izazivaju mnogo stresa. Stres se nagomilava i skoro svakome jedanput prekipi. Zato trebamo učiti opuštati se. Svaki dan možemo započeti s pozitivnim stavom — pokazujući strpljenje, snošljivost i dobar smisao za humor. Većina nas ima svoju obitelj koja nas voli. Kršćani također imaju odane sukršćane u skupštini, a iznad svega, imaju Pastira punog ljubavi, Jehovu Boga. Stoga nemaju razloga bojati se općenitog uzroka gnjeva, osjećaja usamljenosti, napuštenosti (Psalam 23:1-6; Jevrejima 13:5, 6).
Ako, međutim, osjećamo gnjev ili se moramo suočiti s gnjevom druge osobe, trebamo ga na odgovarajući način svladati tako da očuvamo svoju sreću i dobrobit. Kako? Biblija nam kaže: “Tko je spor na gnjev bolji je od silnika, a tko vlada svojim duhom bolji je od onoga tko osvaja grad” (Priče Salamunove 16:32, NS). Umjesto da prenagljeno odlučimo ispoljiti gnjev, trebali bi razmisliti o tome kakve su moguće posljedice toga. Brojanje do deset može nas spriječiti da ne učinimo nešto što bi kasnije požalili (Priče Salamunove 14:17).
Ako smo ljuti, a ne znamo zašto, trebamo ponizno i iskreno zamoliti za pomoć. Priznati drugima, naročito onima koji nas vole, naše strahove i potrebu da nam se pomogne, to nije slabost; to je mudro i hrabro postupanje. Na taj način možemo doći do korijena problema. Biblija kaže: “Namjere propadaju gdje nema povjerljivih razgovora, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika” (Priče Salamunove 15:22, NS).
Ako pokušamo razumjeti zašto se drugi tako ponašaju, to će nam pomoći ovladati svojom emocionalnom reakcijom. Nadalje, ako nekoj ljutitoj osobi odgovorimo: “Shvaćam zašto si ljut”, takva osoba će se možda brzo smiriti. Biblija savjetuje: “Čovječje razumijevanje usporava gnjev i lijepo je da previdi prijestup” (Priče Salamunove 19:11, NS).
Ako nenamjerno povrijedimo nekoga, dugujemo mu ispriku. Na primjer, kad ti netko nagazi na nogu, možda će to u tebi izazvati gnjev. No, kad se on ispriča, gnjev splasne. Noga te možda još uvijek boli, no tvoje dostojanstvo nije povrijeđeno. Slično tome, dobro ponašanje s naše strane, zajedno s uobičajenom uljudnošću i zdravim humorom, može raspršiti ljutnju i doprinijeti tome da se sačuva poštovanje prema nama u našim odnosima s bračnim drugom, djecom, prijateljima i članovima kršćanske skupštine (Priče Salamunove 16:24; Kološanima 4:6; 1. Petrova 3:8).
Kad smo u situaciji koja prouzročuje da se osjećamo ljutito, pomaže nam da znamo kako govoriti o svom gnjevu a da ne napadamo drugu osobu. Postoji znatna razlika između verbalnog napada (“Ti idiote!” ili, “Razbit ću ti nos!”) i toga da se da do znanja da si ljut (“Vrlo sam uzrujan” ili, “To me povrijedilo”). Verbalni napad obično ne uspijeva jer izaziva drugu osobu koja uzvraća; ali, ako kažeš kako se osjećaš, to je manje od napada, a druga osoba može biti potaknuta ispraviti se. Kako kaže Biblija: “Odgovor, kad je blag, otklanja ljutnju, a riječ koja izaziva bol podiže gnjev. Razjaren čovjek izaziva svađu, a tko je spor na gnjev utišava prepirku” (Priče Salamunove 15:1, 18, NS).
Pravedni gnjev
Za većinu nas je prirodno da se s vremena na vrijeme osjećamo ljutito. Biblija izvještava da čak i Jehova osjeća gnjev (Sofonija 2:2, 3; 3:8). Zato ne iznenađuje što čovjek, koji je stvoren po Njegovoj slici, isto tako osjeća (1. Mojsijeva 1:26). Zato osjećaj gnjeva sam po sebi nije grijeh.
Međutim, kad je Jehova ljut, on uvijek ima odgovarajući razlog za to: Povreda pravednih načela. A njegova reakcija je uvijek sasvim pravedna i savršeno kontrolirana. S nesavršenim ljudima je drugačije. Često se gnjevno osjećamo zato što je povrijeđen naš ponos ili zbog neke druge ljudske slabosti. Stoga je potrebno pridati pažnju načinu na koji svladavamo svoj gnjev. Apostol Pavao je upozorio: “Srdite se, ali ne griješite; sunce neka ne zađe dok ste u srditom stanju, niti dajte mjesta đavlu” (Efežanima 4:26, 27, NS). Da, sotona može iskoristiti naš nekontrolirani gnjev. “Izljevi gnjeva” su zapravo i svrstani pod “djela tijela” koja sprečavaju nekoga da naslijedi Božje Kraljevstvo (Galaćanima 5:19-21).
Zato učenik Jakov savjetuje: “Znajte ovo, moja ljubljena braćo, svaki čovjek mora biti ... spor srditi se; jer čovječja srdžba ne tvori Božju pravednost” (Jakov 1:19, 20, NS). Čak i ako se gnjevimo zbog opravdanih razloga, nesavršenost nas može dovesti do toga da reagiramo na nekontrolirani, pogrešan način. Stoga se uvijek moramo rukovoditi načelom: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi; jer je pisano: ‘Osveta je moja; ja ću platiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:19, NS). Isto tako, ne zaboravimo da, kao nesavršeni ljudi, možemo pogriješiti. Zato je opasno brzo osuđivati druge u ime pravedne srdžbe (Jakov 2:13; 4:11, 12; 5:9).
Prema Bibliji, mi živimo u vrijeme svršetka. U ovim posljednjim danima su se “narodi rasrdili” nasuprot Božjem Kraljevstvu, a đavo je “veoma gnjevan, znajući da ima malo vremena” (Otkrivenje 11:17, 18, NS; 12:10-12, NS). Zato je život prema Božjoj riječi za nas jedina stvarna zaštita (Psalam 119:105). Uskoro će Bog provesti sud u svim narodima, a Zemlja će biti očišćena od svake nepravde (Izaija 35:10; 65:23; Mihej 4:3, 4). Do tada, mi ne smijemo oponašati puteve ovog gnjevnog svijeta. Ako ispravno kontroliramo svoj gnjev, to će sačuvati našu bračnu ljubav, kršćansko jedinstvo, te osobni mir i sreću. A što je najvažnije, to će nam pomoći da i dalje uživamo naklonost i blagoslov Jehove Boga (Psalam 119:165).