Vjera nas potiče na djela!

“Vidiš li da [Abrahamova] vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela [u]savrši se vjera?” (JAKOV 2:22).

1, 2. Kako ćemo se ponašati ako imamo vjeru?

MNOGI kažu da vjeruju u Boga. No sama tvrdnja da netko vjeruje beživotna je poput nekog leša. “Vjera ako nema djela, mrtva je po sebi”, pisao je učenik Jakov. Usto je rekao da je bogobojazni Abraham imao vjeru koja je ‘pomogla njegovim djelima’ (Jakov 2:17, 22). Kakvo značenje imaju ove riječi za nas?

² Ako je naša vjera prava, nećemo samo vjerovati u ono što čujemo na kršćanskim sastancima. Dokazat ćemo svoju vjeru jer smo aktivni Svjedoci Jehove. Da, vjera će nas navesti da primjenjujemo Božju Riječ u životu i potaknuti nas na djela.

Pristranost nespojiva s vjerom

3, 4. Kako vjera treba utjecati na to kako se ponašamo prema drugima?

³ Ako gajimo iskrenu vjeru u Boga i Krista, nećemo biti pristrani (Jakov 2:1-4). Neki pojedinci kojima je Jakov pisao nisu pokazivali nepristranost koja se zahtijeva od pravih kršćana (Rimljanima 2:11). Stoga Jakov kaže: “U vjeri Gospodina našega slavnoga Isu[sa Kri]sta ne gledajte ko je ko.” Ako je na sastanak došao neki bogati nevjernik sa zlatnim prstenovima, odjeven u raskošne haljine i neki nevjernik “siromah u rdjavoj haljini”, obojicu je trebalo lijepo dočekati, no posebnu pažnju poklanjalo se bogatima. Oni su dobivali ‘dobra mjesta’ (NW), dok je siromašnim nevjernicima bilo rečeno da stoje ili da sjednu na pod pored nečijih nogu.

⁴ Jehova je osigurao otkupnu žrtvu Isusa Krista za bogate jednako kao i za siromašne (2. Korinćanima 5:14). Dakle, ako bismo davali prednost bogatima, odstupili bismo od Kristove vjere, koji je ‘osiromašio da bismo se mi njegovim siromaštvom obogatili’ (2. Korinćanima 8:9). Nikada nemojmo prosuđivati ljude na takav način — nemojmo iskazivati čast ljudima iz krivih poticaja. Bog nije pristran i ako bismo mi pokazivali pristranost, bili bismo “sudije zlijeh pomisli [“koji donose zle odluke”, NW]” (Job 34:19). Ako želimo ugoditi Bogu, sigurno nećemo dopustiti da nas nadvlada iskušenje da budemo pristrani ili da ‘za dobitak gledamo tko je tko’ (Juda 4, 16).

 5. Koga je Bog odabrao da budu “bogati vjerom”, i kako se često ponašaju ljudi koji su materijalno bogati?

⁵ Jakov otkriva tko je istinski bogat i potiče da se prema svima nepristrano pokazuje ljubav (Jakov 2:5-9). ‘Bog izabra siromahe da budu bogati vjerom i nasljednici kraljevstva.’ Učinio je to zato što se siromašni često bolje odazivaju na dobru vijest (1. Korinćanima 1:26-29). Gledajući ih kao društvenu klasu, materijalno bogati ugnjetavaju druge s obzirom na dugove, plaće i zakonske postupke. Govore loše o Kristu i progone nas zato što nosimo njegovo ime. No mi budimo odlučni da slušamo “zakon carski”, koji traži da ljubimo bližnjeg — da pokazujemo jednaku ljubav prema bogatima i prema siromašnima (3. Mojsijeva 19:18; Matej 22:37-40). Budući da je to Božji zahtjev, biti pristran znači ‘činiti grijeh’.

“Hvali se milost na sudu”

 6. Kako bismo kršili zakon ako ne bismo bili milosrdni prema drugima?

⁶ Ako nemilosrdno pokazujemo pristranost, time kršimo zakon (Jakov 2:10-13). Ako učinimo neki pogrešan korak u vezi s tim, prestupamo sve Božje zakone. Izraelci koji nisu počinili preljub, ali su bili lopovi prestupili su time Mojsijev zakon. Nama se kao kršćanima sudi po ‘zakonu slobode [“slobodnih ljudi”, NW] — odnosno duhovnog Izraela u novom savezu koji ima zakon napisan na svojim srcima (Jeremija 31:31-33).

 7. Zašto oni koji ne prestaju biti pristrani ne mogu očekivati milosrđe od Boga?

⁷ Ako tvrdimo da imamo vjeru ali ne prestajemo biti pristrani, nalazimo se u opasnosti. Oni koji ne pokazuju ljubav i milosrđe bit će osuđeni bez milosrđa (Matej 7:1, 2). Jakov kaže: “Hvali se milost na sudu.” Ako prihvaćamo vodstvo Jehovinog svetog duha, pokazujući milosrđe u svemu što radimo, nećemo biti proglašeni krivima prilikom suđenja. Umjesto toga, ukazat će nam se milosrđe i tako će ono pobijediti strogu pravdu ili nepovoljnu presudu.

Vjera donosi vrsna djela

 8. U kakvom je položaju osoba koja kaže da ima vjeru, ali joj nedostaju djela?

⁸ Vjera nas navodi da smo puni ljubavi i milosrdni, no ona donosi i druga vrsna djela (Jakov 2:14-26). Naravno, ne možemo biti spašeni ako kažemo da vjerujemo, a nemamo djela. Istina, pravedan položaj pred Bogom ne možemo steći djelima Zakona (Rimljanima 4:2-5). Jakov ne govori o djelima koja proizlaze iz kodeksa zakona, nego o onima koja proizlaze iz vjere i ljubavi. Ako nas potiču ta svojstva, nećemo samo ostati na tome da želimo sve najbolje nekom suobožavatelju koji je u oskudici. Pružit ćemo materijalnu pomoć bratu ili sestri koji nemaju što obući ili su gladni. Jakov pita: ‘Ako kažeš bratu u oskudici: idi s mirom, grij se i nasiti se, a ne daš im potrebe tjelesne, što pomaže?’ Ništa (Job 31:16-22). Takva je “vjera” beživotna!

 9. Čime možemo pokazati da vjerujemo?

⁹ Možda se u određenoj mjeri družimo s Božjim narodom, no samo svojim djelima koja vršimo cijelim srcem možemo potkrijepiti tvrdnju da vjerujemo. Dobro je ako smo odbacili nauku o Trojstvu i ako vjerujemo da postoji samo jedan pravi Bog. No, samo vjerovanje nije vjera. “Djavoli vjeruju” i u strahu ‘drhću’ jer ih čeka uništenje. Ako zaista imamo vjeru, ona će nas potaknuti da činimo djela kao što je propovijedanje dobre vijesti i pribavljanje hrane i odjeće suvjernicima koji su u oskudici. Jakov pita: “Hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni [koji nije ispunjen točnom spoznajom o Bogu]! da je vjera bez djela mrtva?” Da, vjera zahtijeva djela.

10. Zašto je Abraham nazvan “otac sviju koji vjeruju”?

¹⁰ Boguodanog patrijarha Abrahama vjera je potaknula na djela. Kao “otac sviju koji vjeruju”, ‘opravdao se djelima kad je prinio svog sina Izaka na oltar’ (Rimljanima 4:11, 12; 1. Mojsijeva 22:1-14). Što bi se dogodilo da Abraham nije vjerovao da Bog može uskrsnuti Izaka i posredstvom njega ispuniti svoje obećanje o sjemenu? U tom slučaju Abraham ne bi nikada odlučio žrtvovati svog sina (Jevrejima 11:19). Abrahamova se ‘vjera usavršila’, odnosno upotpunila, njegovim djelima poslušnosti. Tako se ‘izvršilo pismo [1. Mojsijeva 15:6] koje govori: Abraham vjerova Bogu i to mu se primi u pravdu’. To što je Abraham odlučio žrtvovati Izaka potvrdilo je raniju Božju izjavu da je Abraham pravedan. Svojim je djelima vjere pokazao svoju ljubav prema Bogu i nazvan je ‘Božjim prijateljem’.

11. Koji dokaz vjere imamo u slučaju Rahabe?

¹¹ Abraham je dokazao da se “djelima pravda čovjek a ne samom vjerom”. To je bio slučaj i s Rahabom, bludnicom iz Jerihona. Ona se ‘opravdala djelima kad je primila [izraelske] uhode i izvela ih drugim putem’, tako da su umaknuli kananskim neprijateljima. Prije nego što je srela izraelske uhode, ona je priznala da je Jehova pravi Bog, a svoju je vjeru kasnije dokazala riječima i time što se prestala baviti prostitucijom (Jozua 2:9-11; Jevrejima 11:31). Nakon ovog drugog primjera vjere koja je bila dokazana djelima, Jakov kaže: “Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva.” Kad netko umre, u njemu nema životne sile, ili “duha”, i on ne može ništa učiniti. Sama tvrdnja da netko vjeruje jednako je beživotna i beskorisna kao i mrtvo tijelo. No ako imamo pravu vjeru, ona će nas potaknuti na bogougodna djela.

Obuzdavaj taj jezik!

12. Što trebaju činiti starješine u skupštini?

¹² Govorenje i poučavanje može također biti dokaz vjere, no u tome je potrebno svladavanje (Jakov 3:1-4). Starješine su učitelji u skupštini i kao takvi imaju tešku obavezu i veliku odgovornost prema Bogu. Stoga trebaju ponizno ispitati svoje poticaje i osposobljenost. Pored spoznaje i sposobnosti, ti muževi moraju gajiti duboku ljubav prema Bogu i suvjernicima (Rimljanima 12:3, 16; 1. Korinćanima 13:3, 4). Starješine moraju svoj savjet temeljiti na Pismima. Ako bi neki starješina pogrešno poučavao i ako bi zbog toga drugi imali problema, Bog bi posredstvom Krista donio nepovoljan sud o njemu. Starješine stoga trebaju biti ponizni i marljivo proučavati, vjerno se držeći Božje Riječi.

13. Zašto griješimo u riječima?

¹³ Čak i odlični učitelji — zapravo, svi mi — ‘griješimo mnogo puta’ zbog nesavršenosti. Jedan od najčešćih nedostataka koji mogu nanijeti štetu jest kad pogriješimo u riječima. Jakov kaže: “Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.” Za razliku od Isusa Krista mi ne možemo savršeno obuzdavati jezik. Kada bismo to učinili, mogli bismo obuzdati i druge dijelove tijela. Uostalom, kad imaju uzde i žvale, konji idu kuda mi želimo, a i kormilar može malim kormilom upravljati velikim brodom kako god želi, čak i za vrijeme jake oluje.

14. Kako Jakov naglašava da je potrebno naprezati se kako bi se obuzdao jezik?

¹⁴ Svi moramo pošteno priznati da je stvarno potrebno naprezati se da bi se obuzdao jezik (Jakov 3:5-12). Uzde su u usporedbi s konjem male; isto je i s kormilom u usporedbi s brodom. Jezik je također malen kad se usporedi s ljudskim tijelom, ali “mnogo čini [“ipak se naveliko hvali”, NW]”. Budući da Pisma daju jasno do znanja da Bog ne voli hvalisanje, potražimo njegovu pomoć kako bismo se suzdržali od toga (Psalam 12:3, 4; 1. Korinćanima 4:7). Obuzdajmo svoj jezik i kad smo izazvani, imajući na umu da je potrebna samo jedna iskra da bi se zapalila šuma. Kao što Jakov ukazuje, “jezik je vatra” koja može izazvati veliku štetu (Priče Salamunove 18:21). Da, neobuzdani je jezik “svijet pun nepravde”! Svako zlo obilježje ovog bezbožnog svijeta povezano je s neobuzdavanjem jezika. Ono je odgovorno za štetne stvari kao što su klevetanje i lažne nauke (3. Mojsijeva 19:16; 2. Petrova 2:1). Što ti misliš o tome? Zar nas vjera ne bi trebala potaknuti da se silno trudimo obuzdavati jezik?

15. Kakvu štetu može izazvati neobuzdani jezik?

¹⁵ Neobuzdani nas jezik potpuno ‘pogani’. Ako nas se, naprimjer, često uhvati u laži, mogli bismo postati poznati kao lažljivci. No kako neobuzdani jezik ‘pali vrijeme života našega’? Tako da nam život izgleda kao začarani krug. Cijela bi skupština mogla biti uznemirena zbog toga što netko ne obuzdava svoj jezik. Jakov spominje ‘gehenu’ (NW), aludirajući na dolinu Hinom. Ona se nekada koristila za žrtvovanje djece, a kasnije je postala smetlište na kojem se spaljivalo jeruzalemsko smeće (Jeremija 7:31). Dakle, gehena je simbol uništenja. Razorna moć gehene može se u određenom smislu primijeniti na neobuzdani jezik. Ako ne obuzdavamo svoj jezik, mogli bismo sami postati žrtve vatre koju smo zapalili (Matej 5:22). Zbog klevetanja bismo čak mogli biti isključeni iz skupštine (1. Korinćanima 5:11-13).

16. Što trebamo činiti s obzirom na štetu koju može izazvati neobuzdani jezik?

¹⁶ Možda si čitao u Božjoj Riječi da je Jehova zapovjedio da čovjek sebi podloži životinje (1. Mojsijeva 1:28). Razne vrste životinja mogu se ukrotiti. Naprimjer, uvježbani sokoli koriste se u lovu. U ‘bubine [“gmazove”, NW]’ koje Jakov spominje mogu se ubrojiti zmije kojima upravljaju krotitelji zmija (Psalam 58:4, 5). Čovjek čak može vladati kitovima, no kao grešni ljudi, mi ne možemo u potpunosti ukrotiti jezik. Usprkos tome, trebamo se čuvati davanja pogrdnih, oštrih ili klevetničkih primjedbi. Neobuzdani jezik može biti opasno sredstvo puno smrtonosnog otrova (Rimljanima 3:13). Nažalost, jezici lažnih učitelja odvratili su neke rane kršćane od Boga. Stoga nikada nemojmo dopustiti da nama ovladaju otrovne otpadničke riječi, bilo izrečene bilo napisane (1. Timoteju 1:18-20; 2. Petrova 2:1-3).

17, 18. Na koju nedosljednost ukazuje Jakov 3:9-12, i što trebamo učiniti u vezi s tim?

¹⁷ Vjera u Boga i želja da mu ugodimo mogu nas zaštititi od otpada i spriječiti da svoj jezik koristimo na nedosljedan način. Jakov je ukazao na nedosljednost nekih, rekavši da ‘jezikom blagoslivljamo svog Oca [“Jehovu”, NW] i kunemo ljude, koji su stvoreni po Božjem obličju’ (1. Mojsijeva 1:26). Jehova je naš Otac jer on “daje svima život i dihanje i sve” (Djela apostolska 17:24, 25). Pored toga, on je Otac pomazanih kršćana u duhovnom smislu. Svi smo stvoreni “po obličju Božijemu” što se tiče naših duševnih i moralnih svojstava, među ostalim ljubavi, pravde i mudrosti, po kojima se razlikujemo od životinja. Kako bismo onda trebali postupati ako vjerujemo u Jehovu?

¹⁸ Ako bismo kleli ljude, to znači da bismo prizivali, odnosno zazivali, zlo na njih. Budući da mi nismo božanski nadahnuti proroci ovlašteni da zazivamo zlo na bilo koga, takav bi govor bio dokaz mržnje, pa bi naše blagoslivljanje Boga bilo uzaludno. Nije dolično da iz istih usta izlazi “blagoslov i kletva” (Luka 6:27, 28; Rimljanima 12:14, 17-21; Juda 9). Zaista bi bilo grešno da na sastancima pjevamo hvalospjeve Bogu, a kasnije ogovaramo suvjernike! Iz istog izvora ne može teći slatka i gorka voda. Kao što ‘smokva ne može rađati masline ili vinova loza smokve’, tako od slane vode ne može nastati slatka. Nešto s nama ne bi bilo u redu u duhovnom pogledu ako bismo mi, koji trebamo govoriti ono što je dobro, stalno govorili oštre riječi. Ako nam je to postao običaj, molimo se Jehovi za pomoć da bismo prestali govoriti na takav način (Psalam 39:1).

Postupaj u skladu s mudrošću odozgo

19. Kako možemo utjecati na druge ako postupamo u skladu s nebeskom mudrošću?

¹⁹ Svima nam je potrebna mudrost da bismo govorili i činili ono što dolikuje osobama koje imaju vjeru (Jakov 3:13-18). Ako prema Bogu osjećamo strahopoštovanje, on nam daje nebesku mudrost, sposobnost da ispravno primjenjujemo spoznaju (Priče Salamunove 9:10; Jevrejima 5:14). Njegova nas Riječ uči kako da pokazujemo ‘krotkost i premudrost [“blagost koja pripada mudrosti”, NW]’. Kad smo blagi, promičemo mir u skupštini (1. Korinćanima 8:1, 2). Svi oni koji se hvale da su veliki učitelji svojih suvjernika ‘lažu na kršćansku istinu’, koja osuđuje njihovo samoljublje (Galaćanima 5:26). Njihova ‘mudrost’ je “zemaljska” — karakteristična za grešne ljude otuđene od Boga. Ona je “ljudska [“animalna”, NW]”, plod tjelesnih želja. Da, ona je čak “djavolska”, jer su zli duhovi ponosni! (1. Timoteju 3:6). Budimo stoga mudri i ponizni kako ne bismo učinili nešto što bi stvorilo atmosferu u kojoj bi mogle bujati ‘zle stvari’ kao što su klevetanje i pristranost.

20. Kako bi opisao nebesku mudrost?

²⁰ “Premudrost od ozgo ona je najprije čista” te nas čisti moralno i duhovno (2. Korinćanima 7:11). Ona je “mirna [“miroljubiva”, NW]”, potiče nas da težimo za mirom (Jevrejima 12:14). Nebeska nas mudrost čini ‘krotkima [“razumnima”, NW]’, ona nije dogmatična i s njom se lako izlazi na kraj (Filipljanima 4:5). Mudrost odozgo je “pokorna [“spremna poslušati”, NW]”, ona promiče poslušnost božanskoj nauci i suradnju s Jehovinom organizacijom (Rimljanima 6:17). Mudrost odozgo čini nas također milosrdnima i samilosnima (Juda 22, 23). Ona je puna “dobrijeh plodova” i pobuđuje brigu o drugima i djela koja su u skladu s dobrotom, pravednošću i istinom (Efežanima 5:9). Budući da smo mirotvorci, mi se radujemo ‘plodu pravde’ koji uspijeva kad vlada mir.

21. Na koja bi nas djela trebala potaknuti vjera u Boga prema Jakovu 2:1–3:18?

²¹ Dakle, vjera nas očito potiče na djela. Ona nas čini nepristranima, milosrdnima i spremnima na vrsna djela. Vjera nam pomaže da obuzdavamo jezik i da postupamo u skladu s nebeskom mudrošću. No to nije sve što možemo naučiti iz ovog pisma. Jakov daje daljnji savjet koji nam može pomoći vladati se onako kako to dolikuje onima koji vjeruju u Jehovu.

Kako bi odgovorio?

◻ Zašto nije u redu biti pristran?

◻ Kako su povezani vjera i djela?

◻ Zašto je toliko važno obuzdati jezik?

◻ Kakva je nebeska mudrost?