Jehova nam je izbrojio “i vlasi na glavi”

1, 2. (a) Zašto je Job mislio da ga je Bog napustio? (b) Jesu li Jobove riječi bile znak da je odbacio Jehovu? Objasni.

“VIČEM k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.” Čovjeka koji je izgovorio ove riječi tištala je velika bol, što nimalo ne iznenađuje. Ostao je bez sredstava za život, djeca su mu poginula u iznenadnoj katastrofi, a on je obolio od teške bolesti. Taj se čovjek zvao Job, a njegove potresne patnje zapisane su u Bibliji nama za pouku (Job 30:20, 21).

² Iz Jobovih riječi moglo bi se zaključiti da je odbacio Boga, no nije bilo tako. On je naprosto govorio iz dubine svog ojađenog srca (Job 6:2, 3). Kako nije znao da njegove kušnje uzrokuje Sotona, pogrešno je zaključio da ga je Bog napustio. Job je u jednom trenutku čak rekao Jehovi: “Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?”a (Job 13:24).

 3. Što možda pomislimo kad doživljavamo nevolje?

³ Danas mnogi pripadnici Jehovinog naroda neprestano doživljavaju nevolje zbog ratova, političkih ili društvenih prevrata, prirodnih katastrofa, starosti, bolesti, krajnjeg siromaštva i državnih zabrana. Možda i ti doživljavaš neke kušnje. Možda ponekad pomisliš da Jehova krije svoje lice od tebe. Sigurno su ti dobro poznate riječi iz Ivana 3:16, gdje stoji: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina.” Pa ipak, kad patiš, a ne nazire se skoro olakšanje, možda se pitaš: ‘Voli li doista Bog mene osobno? Vidi li što prolazim? Je li mu stalo do mene?’

 4. Što je Pavao morao podnositi, i kako na nas može utjecati slična situacija?

⁴ Obrati pažnju na ono što se dogodilo apostolu Pavlu. “Dan mi je trn u tijelu, Sotonin anđeo, da me udara”, napisao je i dodao: “Tri puta sam molio Gospodina da to ode od mene.” Jehova je čuo njegove molitve. Međutim, dao mu je do znanja da neće učiniti neko čudo i tako ga osloboditi patnje. Umjesto toga, Pavao se morao osloniti na to da će mu Bog dati snage da podnese svoj “trn u tijelu”b (2. Korinćanima 12:7-9). Možda i ti, poput Pavla, upravo doživljavaš neku kušnju. Možda se pitaš: ‘Da li to što Jehova naizgled ne poduzima ništa u vezi s mojom kušnjom znači da ne zna u kakvoj sam situaciji ili da mu nije stalo do mene?’ Odgovor glasi: Nipošto! Da je Jehovi itekako stalo do svakog njegovog vjernog sluge naglašava ono što je Isus rekao svojim apostolima kratko nakon što ih je izabrao. Pogledajmo kako njegove riječi mogu ohrabriti nas danas.

5, 6. (a) Kako je Isus pomogao apostolima da se ne boje onoga što ih je čekalo? (b) Kako je Pavao pokazao da je uvjeren u to da je Jehovi stalo do njega?

⁵ Apostoli su od Isusa dobili izvanrednu moć, uključujući i “vlast nad nečistim duhovima, da ih istjeruju i da liječe svaku bolest i svaku nemoć”. Pa ipak, to nije značilo da nikada neće doživjeti kušnje i poteškoće. Naprotiv, Isus je detaljno opisao neke od nevolja koje će ih snaći. Međutim, potaknuo ih je: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu; nego se radije bojte onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u geheni” (Matej 10:1, 16-22, 28).

⁶ Nakon toga je, da bi pomogao svojim apostolima da razumiju zašto se ne trebaju bojati, naveo dvije usporedbe. Rekao im je: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić male vrijednosti? A ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Zato, ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31). Zapazi da je Isus neustrašivost tijekom poteškoća povezao s uvjerenjem da se Jehova brine za nas osobno. Apostol Pavao je očito bio uvjeren u to. Napisao je: “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? On koji nije poštedio niti vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas, zašto nam onda ne bi s njime dobrohotno dao i sve ostalo?” (Rimljanima 8:31, 32). Kakve god probleme da imaš, i ti možeš biti uvjeren da se Jehova brine za tebe dok si mu god vjeran. U to ćeš se još više uvjeriti kad razmotrimo savjet koji je Isus dao svojim apostolima.

7, 8. (a) Kako se u Isusovim danima gledalo na vrapce? (b) Zašto se u Mateju 10:29 koristi umanjenica grčke riječi za “vrapca”?

⁷ Isusove usporedbe dobro prikazuju koliko je Jehovi stalo do svakog svog sluge. Osvrnut ćemo se najprije na usporedbu o vrapcima. U Isusovo vrijeme njih se koristilo u prehrani, no budući da su uništavali usjeve, uglavnom ih se smatralo štetočinama. Vrabaca je bilo toliko mnogo i bili su tako jeftini da se, preračunato u naš novac, dva moglo kupiti za svega tridesetak lipa. Za dvostruko veću svotu moglo se kupiti pet vrabaca, a ne četiri. Jednog bi se dobilo besplatno, kao da ništa ne vrijedi! (Luka 12:6).

⁸ Razmisli i o veličini te ptice. U usporedbi s mnogim drugim pticama, čak je i odrasli vrabac prilično malen. No grčka riječ koja je u Mateju 10:29 prevedena s “vrapci” odnosi se na vrapčiće. Isus je očito želio da njegovi apostoli zamisle posve neznatnu pticu. U jednom priručniku stoji: “Isus ne samo da spominje jako malu pticu već čak koristi umanjenicu!”

 9. Koju snažnu misao ističe Isusova usporedba o vrapcima?

⁹ Isusova usporedba s vrapcima ističe snažnu misao: Ono što je ljudima bezvrijedno, Jehovi Bogu je važno. Isus je naglasio tu istinu i tako što je dodao da vrapčić neće “pasti na zemlju”, a da Jehova to ne primijeti.c Pouka je jasna. Ako Jehova Bog primjećuje najmanju i najbeznačajniju pticu, koliko mu je tek stalo do poteškoća čovjeka koji mu je odlučio služiti!

10. Što se želi reći izjavom: “Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene”?

¹⁰ Osim što je naveo usporedbu o vrapcima, Isus je rekao: “Vama su i vlasi na glavi sve izbrojene” (Matej 10:30). Ovom se kratkom, ali dubokom izjavom proširuje poruka Isusove usporedbe o vrapcima. Razmisli: Čovjek na glavi prosječno ima oko 100 000 vlasi. Sve vlasi uglavnom izgledaju isto i nijedna ne zaslužuje našu posebnu pažnju. Pa ipak, Jehova Bog primjećuje i izbrojio je svaku vlas. Postoji li onda ijedan detalj našeg života za koji Jehova ne zna? On zna jedinstvenu građu svakog svog sluge. Da, on ‘gleda što je u srcu’ (1. Samuelova 16:7).

11. Kako je David izrazio svoje uvjerenje u to da se Jehova brine za njega?

¹¹ David, koji je doživio mnoge nevolje, bio je uvjeren da se Jehova brine za njega. “Jehova! ti me kušaš i znaš”, napisao je. “Ti znaš kad sjednem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje iz daleka” (Psalam 139:1, 2). I ti možeš biti siguran da Jehova poznaje tebe osobno (Jeremija 17:10). Nemoj brzo zaključiti da si suviše beznačajan da bi te Jehovine oči koje sve vide primijetile!

12. Kako znamo da Jehova vidi poteškoće koje doživljava njegov narod?

¹² Jehova ne samo da zna svakog svog slugu osobno nego i vidi poteškoće koje svaki od njih doživljava. Naprimjer, kad se Izraelce ugnjetavalo dok su bili robovi, Jehova je rekao Mojsiju: “Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu” (2. Mojsijeva 3:7). Kako je samo utješno znati da kad doživljavamo neku kušnju Jehova vidi što se događa i čuje naš vapaj! On nipošto nije ravnodušan prema našim patnjama.

13. Što pokazuje da Jehova doista suosjeća sa svojim slugama?

¹³ Da je Jehovi stalo do onih koji su u dobrom odnosu s njim vidi se i po njegovim osjećajima prema Izraelcima. Iako su patnje često doživljavali zbog svoje tvrdoglavosti, Izaija je o Jehovi napisao: “U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan” (Izaija 63:9). Kao vjerni Jehovin sluga, možeš biti siguran da kad ti patiš i Jehova pati. Zar te to ne potiče da se neustrašivo suočavaš s teškoćama i nastaviš mu služiti najbolje što možeš? (1. Petrova 5:6, 7).

14. U kakvim je okolnostima napisan 56. psalam?

¹⁴ Da je kralj David bio uvjeren da se Jehova brine za njega i suosjeća s njim očito je iz 56. psalma. Njega je napisao dok je bježao pred kraljem Saulom, koji ga je želio ubiti. David je pobjegao u Get, no kad su ga Filistejci prepoznali, uplašio se da će ga zarobiti. Napisao je: “Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo.” Kako se našao u opasnoj situaciji, obratio se Jehovi. “Svaki dan izvrću riječi moje”, rekao je. “Što god misle, sve meni o zlu” (Psalam 56:2, 5).

15. (a) Na što je David mislio kad je molio Jehovu da stavi njegove suze u sud i zapiše ih u knjigu? (b) U što možemo biti sigurni kad je naša vjera na ispitu?

¹⁵ U Psalmu 56:8 David je rekao sljedeće zanimljive riječi: “U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje čuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj.” Kakvog li dirljivog opisa Jehovine obzirne brige! Kad smo u nevolji, možda vapimo k Jehovi u suzama. To je učinio čak i savršeni Isus (Hebrejima 5:7). David je bio uvjeren da ga Jehova vidi i da će upamtiti njegovu bol, da će njegove suze takoreći čuvati u sudu ili zapisati u knjigu. Imaš li i ti osjećaj da bi svojim suzama mogao napuniti taj sud ili ispuniti mnogo stranica te knjige? Ako imaš, postoji nešto što te može utješiti. Biblija nam jamči: “Jehova je blizu onih koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha” (Psalam 34:18).

16, 17. (a) Kako znamo da Jehova nije ravnodušan prema problemima svog naroda? (b) Što je Jehova učinio da bi ljudi mogli biti u prisnom odnosu s njim?

¹⁶ To što nam je Jehova izbrojio “vlasi na glavi” daje nam određenu predodžbu o tome kakvom brižnom Bogu koji nam poklanja pažnju imamo čast služiti. Iako ćemo morati čekati obećani novi svijet da bi nestale sve boli i patnje, Jehova već sada čini nešto divno za svoj narod. David je napisao: “Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima” (Psalam 25:14, St).

¹⁷ ‘Prisnost s Jehovom.’ Za nas nesavršene ljude i sama pomisao na to djeluje nevjerojatno. Pa ipak, Jehova one koji ga se boje poziva da budu gosti u njegovom šatoru (Psalam 15:1-5). A što on čini za svoje goste? Objavljuje im svoj savez, kako kaže David. Jehova im se povjerava tako što otkriva svoje “tajne” prorocima kako bi upoznali njegove naume i saznali što moraju činiti da bi živjeli u skladu s njima (Amos 3:7).

18. Kako znamo da Jehova želi da budemo u prisnom odnosu s njim?

¹⁸ Doista je utješno znati da mi nesavršeni ljudi možemo biti bliski prijatelji Svevišnjega, Jehove Boga. Ustvari, on nas poziva upravo na to. “Približite se Bogu, i on će se približiti vama”, kaže Biblija (Jakov 4:8). Jehova želi da razvijemo prisan odnos s njim. On je zapravo već poduzeo korake kako bi nam to omogućio. Zahvaljujući Isusovoj otkupnoj žrtvi možemo biti prijatelji Svemogućeg Boga. Biblija kaže: “A što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on prvo ljubio nas” (1. Ivanova 4:19).

19. Kako ustrajnost jača naš odnos s Jehovom?

¹⁹ Taj prisni odnos jača kad prolazimo kroz teška razdoblja. Učenik Jakov je napisao: “Ustrajnost neka upotpuni svoje djelo, da biste bili potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne bi nedostajalo” (Jakov 1:4). Koje se “djelo” postiže ustrajnošću u nevolji? Sjeti se Pavlovog ‘trna u tijelu’. Što je ustrajnost postigla u njegovom slučaju? Pavao je o svojim kušnjama rekao: “Vrlo ću se rado, stoga, prije hvaliti u vezi sa svojim slabostima, da bi Kristova snaga poput šatora ostala nada mnom. Zato nalazim zadovoljstvo u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonstvima i poteškoćama za Krista. Jer kad sam slab, onda sam snažan” (2. Korinćanima 12:9, 10). Pavao se uvjerio da će mu Jehova dati potrebnu snagu — ako je potrebno i ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ — kako bi mogao ustrajati. To ga je još više približilo Kristu i Jehovi Bogu (2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:11-13).

20. Zašto možemo biti sigurni da će nam Jehova pomagati i tješiti nas u teškim trenucima?

²⁰ Možda Jehova dozvoljava da kušnje koje doživljavaš traju. Ako je to slučaj, ne zaboravi što je obećao onima koji ga se boje: “Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti” (Hebrejima 13:5). I ti možeš dobiti takvu pomoć i utjehu. Jehova je izbrojio ‘vlasi na tvojoj glavi’. On vidi tvoju ustrajnost. On osjeća tvoju bol. Iskreno mu je stalo do tebe. Nikada neće ‘zaboraviti tvoje djelo i ljubav koju si pokazao prema njegovom imenu’ (Hebrejima 6:10).