U Jakovljevoj poslanici pronalazimo sljedeće utješne riječi: “Boluje li tko među vama [u duhovnom pogledu]? Neka pozove starješine skupštinske, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u ime Jehovino. I molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga, i Jehova će ga podignuti. I ako je učinio grijehe, bit će mu oprošteno” (Jakov 5:14, 15).

Ovdje se opet kaže da su starješine odgovorni pobrinuti se za potrebe stada. Kako? Ne tako da naprosto saslušaju priznanje grijeha. Umjesto toga, budući da je riječ o duhovnoj bolesti, trebali bi nešto poduzeti kako bi ‘bolesni ozdravio’. Jakov je spomenuo dvije stvari koje se mogu poduzeti.

Kao drugo, Jakov je spomenuo “molitvu upućenu s vjerom”. Iako molitve starješina neće promijeniti način na koji Bog izvršava pravdu, njemu su te molitve važne jer on žarko želi oprostiti grijehe na temelju Kristove otkupne žrtve (1. Ivanova 2:2). Bog je spreman pomoći svakom grešniku koji se iskreno kaje i koji “čini djela koja dolikuju pokajanju” (Djela apostolska 26:20).