Narod slobodan ali odgovoran
“Poznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (IVAN 8:32, NW).
1, 2. (a) Kakvu je ulogu sloboda imala u ljudskoj povijesti? (b) Tko je jedino istinski slobodan? Objasni.
SLOBODA. Kako je to samo snažna riječ! Čovječanstvo je pretrpjelo nebrojene ratove i revolucije, kao i brojne društvene nemire zbog želje ljudi da budu slobodni. Nije čudno što Encyclopedia Americana kaže: ‘U evoluciji civilizacije, nijedan koncept nije odigrao važniju ulogu od slobode.’
2 Međutim, koliko je ljudi zaista slobodno? Koliko ih uopće zna što je sloboda? The World Book Encyclopedia kaže: “Da bi ljudi imali potpunu slobodu, ne smije biti ograničenja u tome kako razmišljaju, govore ili postupaju. Moraju biti svjesni svojih izbora i moraju imati moć da odluče između tih izbora.” Obzirom na to, poznaješ li ikoga tko je zaista slobodan? Tko može reći da ‘nema ograničenja u tome kako razmišlja, govori ili postupa’? Doista, jedna jedina osoba u cijelom svemiru odgovara tom opisu — Jehova Bog. Jedino on ima apsolutnu slobodu. Samo on može načiniti svaki izbor koji želi i zatim ga provesti u djelo unatoč svim zaprekama. On je “Svemoćni” (Otkrivenje 1:8, NW; Izaija 55:11).
3. Pod kojim uvjetom ljudi obično uživaju slobodu?
3 Za neznatne ljude, sloboda može biti samo relativna. Obično je dodjeljuje ili jamči neka vlast i povezana je sa našom podložnosti toj vlasti. Zaista, u gotovo svakom slučaju, osoba može biti slobodna samo onda ako priznaje vlast onoga tko jamči njenu slobodu. Naprimjer, pojedinci koji žive u “slobodnom svijetu” uživaju mnoge pogodnosti, kao što je sloboda kretanja, sloboda govora i sloboda religije. Što jamči te slobode? Zakon zemlje. A pojedinac ih može uživati samo dok je poslušan tom zakonu. Ako zloupotrijebi svoju slobodu i prekrši zakon, vlasti ga smatraju odgovornim, a njegova sloboda može biti drastično smanjena zatvorskom kaznom (Rimljanima 13:1-4).
Božanska sloboda — uz odgovornost
4, 5. Koju slobodu uživaju obožavatelji Jehove, i za što će ih on smatrati odgovornima?
4 Isus je u prvom stoljeću govorio o slobodi. Židovima je rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i poznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32, NW). On nije govorio o slobodi govora ili slobodi religije. On zasigurno nije govorio o oslobađanju iz rimskog jarma, za čime su čeznuli mnogi Židovi. Ne, to je bilo nešto mnogo dragocjenije, sloboda koju nisu dodijelili ljudski zakoni ili hir nekog ljudskog vladara, već vrhovni Suveren svemira, Jehova. Bila je to sloboda od praznovjerja, sloboda od religioznog neznanja i mnogo, mnogo više. Sloboda koju dodjeljuje Jehova je istinska sloboda i ona će trajati kroz cijelu vječnost.
5 Apostol Pavao je rekao: “Jehova je Duh; a gdje je duh Jehovin, tamo je sloboda” (2. Korinćanima 3:17, NW). Jehova je kroz stoljeća s čovječanstvom postupao tako da će vjerni konačno uživati najljepšu i najveću vrstu ljudske slobode, “slavnu slobodu djece Božje” (Rimljanima 8:21, NW). U međuvremenu, Jehova nam dodjeljuje mjeru slobode posredstvom biblijske istine, te nas smatra odgovornima ako zloupotrijebimo tu slobodu. Apostol Pavao je pisao: “Nema stvorenja koje nije očito njegovom pogledu, nego je sve golo i otvoreno izloženo očima onoga s kime imamo razračunavanje” (Hebrejima 4:13, NW).
6-8. (a) Koje su slobode uživali Adam i Eva, i pod kojim uvjetom su mogli zadržati te slobode? (b) Što su Adam i Eva izgubili za sebe i svoje potomstvo?
6 Odgovornost Jehovi bila je istaknuta kad su naši ljudski praroditelji, Adam i Eva, bili na životu. Jehova ih je stvorio sa dragocjenim darom slobodne volje. Dokle god su tu slobodnu volju koristili odgovorno, uživali su druge blagoslove, kao što je sloboda od straha, sloboda od bolesti, sloboda od smrti i sloboda da svom nebeskom Ocu pristupaju sa čistom savješću. No, kad su zloupotrijebili svoju slobodnu volju, sve se to promijenilo.
7 Jehova je smjestio Adama i Evu u Edenski vrt, te im je za njihovo uživanje dao plodove sveg drveća u vrtu — osim jednog. To drvo je zadržao za sebe; bilo je to ‘drvo znanja dobra i zla’ (1. Mojsijeva 2:16, 17). Uzdržavanjem od jedenja ploda tog drveta Adam i Eva bi priznali da je samo Jehova bio slobodan postaviti mjerilo za ono što je dobro a što zlo. Da su postupali odgovorno i da su se uzdržali od jedenja zabranjenog ploda, Jehova bi im nastavio osiguravati njihove druge slobode.
8 Nažalost, Eva je poslušala podmukli nagovor Zmije da bi ona sama trebala ‘znati što je dobro i zlo’ (1. Mojsijeva 3:1-5). Najprije je ona jela od zabranjenog ploda, a zatim je to učinio i Adam. Zbog toga su, kad je Jehova Bog došao govoriti s njima u Edenskom vrtu, bili posramljeni i sakrili su se (1. Mojsijeva 3:8, 9). Sada su bili grešnici koji su izgubili osjećaj slobode pristupa Bogu koji dolazi iz čiste savjeti. Zbog toga su izgubili i slobodu od bolesti i smrti, kako za sebe tako i za svoje potomstvo. Pavao je rekao: “Kao što je kroz jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i smrt kroz grijeh, i tako se smrt proširila na sve ljude, jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12, NW; 1. Mojsijeva 3:16, 19).
9. Tko je poznat po dobrom korištenju mjere slobode koju su uživali?
9 Međutim, čovječanstvo je još uvijek imalo slobodnu volju koju su, tokom vremena, neki nesavršeni ljudi koristili na odgovoran način da služe Jehovi. Imena nekih od njih bila su od drevnih vremena sačuvana za nas. Ljudi poput Abela, Enoha, Noe, Abrahama, Izaka i Jakova (nazvanog i Izrael) primjeri su pojedinaca koji su koristili mjeru slobode koju su još uvijek uživali da vrše Božju volju. A zbog toga im je bilo dobro (Jevrejima 11:4-21).
Sloboda Božjeg izabranog naroda
10. Koji su bili uvjeti saveza kojeg je Jehova sklopio sa svojim posebnim narodom?
10 U vrijeme Mojsija, Jehova je oslobodio sinove Izraela — kojih je tada bilo na milijune — iz ropstva u Egiptu, te je s njima sklopio savez kojim su postali njegov poseban narod. Pod tim savezom, Izraelci su imali svećenstvo i sustav životinjskih žrtava koje su na simboličan način pokrivale njihove grijehe. Time su imali slobodu da pristupe Bogu u obožavanju. Imali su i sustav zakonâ i propisa koji su ih držali odvojenima od praznovjernih postupaka i krivog obožavanja. Kasnije bi dobili Obećanu zemlju kao naslijeđe, uz jamstvo božanske pomoći protiv svojih neprijatelja. Njihov dio u savezu zahtijevao je od Izraelaca da drže Jehovin Zakon. Izraelci su spremno prihvatili taj uvjet, govoreći: “Sve što je Jehova govorio spremni smo činiti” (2. Mojsijeva 19:3-8, NW; 5. Mojsijeva 11:22-25).
11. Što je bila posljedica propuštanja Izraela da drži svoju stranu saveza s Jehovom?
11 Izraelci su više od 1 500 godina bili u tom posebnom odnosu s Jehovom. No, oni su uvijek iznova propuštali držati savez. Ponavljano su bili zavedeni od krivog obožavanja, te su dospjeli u ropstvo idolopoklonstvu i praznovjerju, tako da je Bog dozvolio da ih njihovi neprijatelji doslovno podjarme (Sudije 2:11-19). Umjesto da uživaju oslobađajuće blagoslove koji su nastupali iz držanja saveza, bili su kažnjeni zbog njegovog prestupanja (5. Mojsijeva 28:1, 2, 15). Konačno je Jehova 607. pr. n. e. dozvolio da ta nacija bude odvedena u ropstvo u Babilon (2. Dnevnika 36:15-21).
12. Što je konačno postalo očito obzirom na savez Mojsijevog zakona?
12 Bila je to teška lekcija. Iz toga su trebali naučiti koliko je važno držati Zakon. Međutim, kad su se Izraelci nakon 70 godina vratili u svoju zemlju, još uvijek su propuštali ispravno držati savez Zakona. Gotovo stotinu godina nakon njihovog povratka, Jehova je rekao izraelskim svećenicima: “Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev” (Malahija 2:8, St). Zaista, čak ni najiskreniji među Izraelcima nisu mogli udovoljiti savršenom Zakonu. Umjesto da bude blagoslov, on je postao, kako kaže apostol Pavao, ‘prokletstvo’ (Galaćanima 3:13, St). Sasvim je jasno da je bilo potrebno nešto više od saveza Mojsijevog zakona da nesavršene, vjerne ljude dovede do slavne slobode djece Božje.
Priroda kršćanske slobode
13. Koji je bolji temelj za slobodu konačno pružen?
13 To nešto više bila je otkupna žrtva Isusa Krista. Pavao je oko 50. n. e. pisao skupštini pomazanih kršćana u Galaciji. On je opisao kako ih je Jehova oslobodio iz ropstva savezu Zakona i zatim je rekao: “Za takvu slobodu Krist nas je oslobodio. Zato čvrsto stojte i ne dajte se ponovno upregnuti u jaram ropstva” (Galaćanima 5:1, NW). Na koje je načine Isus oslobodio ljude?
14, 15. Na koje je divne načine Isus oslobodio vjerujuće Židove i ne–Židove?
14 Nakon Isusove smrti, Židovi koji su ga prihvatili kao Mesiju i koji su postali njegovi učenici došli su pod novi savez koji je zamijenio stari savez Zakona (Jeremija 31:31-34; Jevrejima 8:7-13). Pod tim novim savezom, oni — i ne–židovski vjernici koji su im se kasnije pridružili — postali su dio nove, duhovne nacije koja je zamijenila tjelesni Izrael kao Božji posebni narod (Rimljanima 9:25, 26; Galaćanima 6:16). Kao takvi, uživali su slobodu koju je Isus obećao kad je rekao: “Istina će vas osloboditi.” Osim što ih je oslobodila prokletstva Mojsijevog zakona, istina je oslobodila židovske kršćane od tegobnih tradicija koje su im nametnuli religiozni vođe. A ne–židovske kršćane je oslobodila od idolopoklonstva i praznovjerjâ njihovog prijašnjeg obožavanja (Matej 15:3, 6; 23:4; Djela apostolska 14:11-13; 17:16). A to nije bilo sve.
15 Kad je govorio o istini koja oslobađa, Isus je rekao: “Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini grijeh rob grijehu” (Ivan 8:34). Budući da su Adam i Eva sagriješili, svaki pojedinac koji je ikad živio bio je grešnik i stoga rob grijehu. Jedini izuzetak bio je sam Isus, a Isusova žrtva oslobodila je vjernike iz tog ropstva. Istina, oni su po prirodi još uvijek bili nesavršeni i grešni. No, sada su se mogli pokajati za svoje grijehe i moliti za oproštenje na temelju Isusove žrtve, uvjereni da će njihove molbe biti uslišene (1. Ivanova 2:1, 2). Na temelju Isusove otkupne žrtve, Bog ih je proglasio pravednima, te su mu se mogli približiti s očišćenom savješću (Rimljanima 8:33). Osim toga, budući da je otkupnina otvorila izgled uskrsnuća u beskrajni život, istina ih je oslobodila i od straha od smrti (Matej 10:28; Jevrejima 2:15).
16. Kako je kršćanska sloboda bila obuhvatnija od bilo koje slobode koju nudi svijet?
16 Kršćanska sloboda je, ljudski govoreći, na divan način učinjena dostupnom muževima i ženama bez obzira na njihov položaj. Siromašni ljudi, zatvorenici, čak i robovi, mogli su biti slobodni. S druge strane, ponosni iz nacija koji su odbacili poruku o Kristu još uvijek su bili u ropstvu praznovjerju, grijehu i strahu od smrti. Nikad ne bismo trebali prestati zahvaljivati Jehovi za tu slobodu koju uživamo. Ništa što nudi svijet ne može se ni približno izjednačiti s njom.
Slobodni ali odgovorni
17. (a) Kako su neki u prvom stoljeću izgubili kršćansku slobodu? (b) Zašto ne bismo smjeli biti zavedeni prividnom slobodom Sotoninog svijeta?
17 U prvom stoljeću, vjerojatno se većina pomazanih kršćana radovala u svojoj slobodi i održala svoju besprijekornost bez obzira na cijenu. Nažalost, neki su okusili kršćansku slobodu sa svim njenim blagoslovima, a zatim su je ipak odbacili, vraćajući se ropstvu u svijetu. Zašto se to dogodilo? Vjera mnogih je bez sumnje oslabila, te su jednostavno bili “odvučeni” (Hebrejima 2:1, NW). Drugi su ‘odbacili vjeru i dobru savjest i doživjeli su brodolom obzirom na svoju vjeru’ (1. Timoteju 1:19, NW). Možda su pali na materijalizam ili nemoralan način života. Kako je samo važno da čuvamo svoju vjeru i da je izgrađujemo, ostajući zaposleni u osobnom proučavanju, druženju, molitvi i kršćanskim aktivnostima! (2. Petrova 1:5-8). Nemojmo nikada prestati cijeniti kršćansku slobodu! Istina, neki su možda iskušani popustljivošću koju vide izvan skupštine, misleći da su oni u svijetu slobodniji od nas. Ipak, ono što u svijetu izgleda kao sloboda obično je samo neodgovornost. Ako nismo Božji robovi, robovi smo grijeha, a to ropstvo uzima gorki danak (Rimljanima 6:23; Galaćanima 6:7, 8).
18-20. (a) Kako su neki postali “neprijatelji (...) mučeničkog stupa”? (b) Kako su neki ‘svoju slobodu držali kao izliku za zlo’?
18 Nadalje, u svom pismu Filipljanima, Pavao je pisao: “Mnogi su, često sam ih spominjao ali ih i sada spominjem uz plač, koji hode kao neprijatelji mučeničkog stupa Kristovog” (Filipljanima 3:18, NW). Da, bilo je nekadašnjih kršćana koji su postali neprijatelji vjere, možda postajući otpadnicima. Kako je samo važno da ne slijedimo njihov put! Petar je nadalje pisao: “Budite kao slobodni ljudi, ali ne da svoju slobodu držite kao izliku za zlo, nego kao robovi Božji” (1. Petrova 2:16, NW). Kako pojedinac može svoju slobodu držati kao izliku za zlo? Čineći ozbiljne grijehe — možda tajno — istovremeno se družeći sa skupštinom.
19 Sjetimo se Diotrefa. Ivan je o njemu rekao: “Diotref, koji [u skupštini] rado ima prvo mjesto, ništa od nas ne prima s poštovanjem. (...) Sam ne prima braću s poštovanjem, i one koji ih žele primiti pokušava spriječiti i izbaciti iz skupštine” (3. Ivanova 9, 10, NW). Diotref je koristio svoju slobodu kao izliku za vlastitu sebičnu ambiciju.
20 Učenik Juda je pisao: “Ušuljali [su se] neki ljudi koji su već odavno po Pismima određeni za ovaj sud, bezbožni ljudi, koji nezasluženu dobrohotnost našeg Boga pretvaraju u izgovor za raspušteno vladanje i pokazuju se lažnima prema našem jedinom Vlasniku i Gospodinu, Isusu Kristu” (Juda 4, NW). Dok su se družili sa skupštinom, ti pojedinci su djelovali iskvarujuće (Juda 8-10, 16). U Otkrivenju čitamo da je u skupštinama u Pergamu i Tijatiri bilo sektaštva, idolopoklonstva i nemorala (Otkrivenje 2:14, 15, 20-23). Kakve li zloupotrebe kršćanske slobode!
21. Što čeka one koji zloupotrebljavaju svoju kršćansku slobodu?
21 Što čeka one koji na taj način zloupotrebljavaju svoju kršćansku slobodu? Sjetimo se što se dogodilo Izraelu. Izrael je bio Božja izabrana nacija, ali ju je Jehova konačno odbacio. Zašto? Zato što su Izraelci svoj odnos s Bogom koristili kao izliku za zlo. Hvalili su se da su Abrahamovi sinovi ali su odbacili Isusa, Abrahamovo Sjeme i Jehovinog izabranog Mesiju (Matej 23:37-39: Ivan 8:39-47; Djela apostolska 2:36; Galaćanima 3:16). ‘Izrael Božji’ kao cjelina neće se na sličan način pokazati nevjernim (Galaćanima 6:16). No, svaki pojedini kršćanin koji uzrokuje duhovno ili moralno zagađenje konačno će se suočiti sa ukorom, čak i sa nepovoljnom presudom. Svi smo odgovorni za to kako koristimo svoju kršćansku slobodu.
22. Koja radost dolazi onima koji svoju kršćansku slobodu koriste da robuju Bogu?
22 Koliko je samo bolje robovati Bogu i stoga biti istinski slobodan. Samo Jehova dodjeljuje slobodu koja zaista vrijedi. Poslovica kaže: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Poslovice 27:11, NW). Koristimo svoju kršćansku slobodu na Jehovino opravdanje. Ako to činimo, naš će život imati smisao, razveselit ćemo našeg nebeskog Oca, te ćemo konačno biti među onima koji uživaju slavnu slobodu sinova Božjih.
Možeš li objasniti?
◻ Tko je jedino istinski slobodan?
◻ Koje su slobode uživali Adam i Eva, i zašto su ih izgubili?
◻ Koje su slobode uživali Izraelci kad su držali svoj savez s Jehovom?
◻ Koje su slobode došle onima oni koji su prihvatili Isusa?
◻ Kako su neki u prvom stoljeću izgubili ili zloupotrijebili svoju kršćansku slobodu?
[Slika na stranici 13]
Sloboda koju je dao Isus mnogo je bolja od bilo koje slobode koju može dodijeliti čovjek