Pitanja čitalaca

U 1. Ivanovoj 4:18 čitamo: “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah na polje.” Ali Petar je napisao: “Braću ljubite, Boga se bojte” (1. Petrova 2:17). Kako možemo ova dva retka dovesti u sklad?

I Petar i Ivan bili su apostoli koji su učili izravno od samog Isusa Krista. Stoga možemo biti uvjereni da je ono što su napisali u skladu. Što se gore citiranih redaka tiče, ključ je u tome što su dvojica apostola govorila o dvije različite vrste straha.

Razmotrimo najprije Petrov savjet. Kao što pokazuje kontekst, Petar je sukršćanima pružio nadahnuti savjet s obzirom na njihov stav prema onima koji su na položaju autoriteta. Drugim riječima, objašnjavao je pravilno gledište o podložnosti na određenim područjima. Dakle, savjetovao je kršćane da budu podložni muževima na autoritativnim položajima u ljudskim vladavinama, kao što su naprimjer kraljevi ili namjesnici (1. Petrova 2:13, 14). Nastavljajući, Petar je napisao: “Poštujte svakoga: braću ljubite, Boga se bojte, cara poštujte” (1. Petrova 2:17).

Razmatranje konteksta jasno pokazuje da je Petar, kad je rekao da se kršćani trebaju ‘bojati Boga’, želio reći da trebamo imati duboko strahopoštovanje prema Bogu, strah da ne izazovemo negodovanje najvišeg autoriteta. (Usporedi Jevrejima 11:7.)

A što je s primjedbom apostola Ivana? Na početku 4. poglavlja 1. Ivanove, apostol je opisao potrebu da se ispitaju ‘nadahnuti izrazi’ koji dolaze od lažnih proroka. Ti izrazi sasvim sigurno ne potječu od Jehove Boga; oni dolaze od zlog svijeta ili su njegov odraz.

Za razliku od toga, pomazani kršćani ‘potječu od Boga’ (1. Ivanova 4:1-6, NW). Ivan zbog toga bodri: “Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga.” Bog je preuzeo inicijativu u pokazivanju ljubavi — ‘poslao je sina svojega da očisti grijehe naše’ (1. Ivanova 4:7-10). Kako bismo trebali reagirati?

Naravno, trebali bismo ostati ujedinjeni s našim Bogom punim ljubavi. Mi ne trebamo biti obuzeti strahom pred njim niti drhtati pri pomisli da mu pristupimo u molitvi. Ivan je ranije savjetovao: “Ako nam srce naše ne zazre [‘ako nas ne osuđuje’, NW], slobodu imamo pred Bogom; i štogod zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo” (1. Ivanova 3:21, 22). Da, čista nam savjest daje slobodu da pristupimo Bogu bez paralizirajućeg ili sputavajućeg straha. Iz ljubavi, osjećamo se slobodnima obratiti se Jehovi, odnosno pristupiti mu, u molitvi. U tom pogledu, “u ljubavi nema straha”.

Povežimo dakle te dvije misli. Kršćanin mora uvijek imati strahopoštovanje prema Jehovi, koje nastaje iz dubokog poštovanja prema njegovom položaju, njegovoj moći i njegovoj pravdi. Ali mi isto tako ljubimo Boga kao svog Oca i osjećamo se bliskima njemu te imamo slobodu pristupiti mu. Umjesto da nas sputava strah pred njim, uvjereni smo da mu možemo pristupiti, kao što se dijete osjeća slobodnim pristupiti roditelju punom ljubavi (Jakov 4:8).