Kako nas krštenje može spasiti?

“I nas sad spašava krštenje” (1. PETROVA 3:21).

1, 2. Što je potrebno da bi netko mogao biti kršten u vodi?

JEHOVA postavlja određene zahtjeve onima koji žele biti spašeni. Oni moraju steći točnu spoznaju, pokazivati vjeru, pokajati se za svoje grijehe, obratiti se, predati se Bogu i tada se kao vjernici krstiti (Ivan 3:16; 17:3; Djela apostolska 3:19; 18:8). Kandidati za krštenje moraju javno pokazati da su se na temelju Isusove žrtve pokajali za svoje grijehe i predali se Jehovi. Također moraju razumjeti da su kroz predanje i krštenje prepoznatljivi kao Jehovini svjedoci.

² Cjelokupna priprema krštenja, uključujući i javnu izjavu vjere, presudna je za spasenje (Rimljanima 10:10). To je potvrdio apostol Petar, kad je pisao: “I nas sad spašava krštenje” (1. Petrova 3:21). No, kako treba razumjeti te riječi? Na što ukazuje povezanost?

Kako krštenje spašava

 3. Kako bi vlastitim riječima opisao sadržaj 1. Petrove 3:18-21?

³ Petar ukazuje da je Isus kao uskrsnula duhovna osoba objavio vijest osude zlim duhovima u tamnici, odnosno demonima koji se u vječnim okovima čuvaju za sud velikog Jehovinog dana. Ti su duhovi pokazali neposlušnost kad su uzeli ljudska tijela i počeli živjeti sa ženama, “kad ih je Božja strpljivost uporno čekala u vrijeme Noe kad se gradila lađa u koju se skloni mali broj — svega osam duša [Noa, njegova žena i njihova tri sina sa svojim ženama] — i bi spašen vodom”. Petar je dodao: “Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spašava sad i vas; i ovo nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista” (1. Petrova 3:18-21, ST; 1. Mojsijeva 6:1, 2; 2. Petrova 2:4; 2. Korinćanima 7:1).

 4. Na što se Petar osvrnuo riječima: “Ono što je ona unaprijed označivala”?

⁴ Što je Petar mislio riječima: “Ono što je ona unaprijed označivala”? Time je želio reći da krštenje koje se temelji na vjeri odgovara sačuvanju Noa i njegove obitelji koji su bili sigurno nošeni vodama potopa, u kojem su uništeni svi koji su se nalazili izvan arke. I kao što je Noi bila potrebna vjera da bi sagradio arku, tako moraju i svi kršteni učenici Isusa Krista i svjedoci za Jehovu posjedovati vjeru da bi se mogli oduprijeti pritisku nevjernog svijeta i njegovog boga, Sotone, Đavla (Jevrejima 11:6, 7; 1. Ivanova 5:19).

 5. Kako spasenje dolazi “uskrsnućem Isusa Krista”?

⁵ Krštenje samo po sebi nije ono što spašava. Iako mi moramo ‘ukloniti tjelesnu nečistoću’, samo to nas ne spašava, nego spasenje dolazi “uskrsnućem Isusa Krista”. Kandidati za krštenje moraju vjerovati da je spasenje moguće samo zato što je Božji Sin umro žrtvenom smrću, a potom je bio uskrsnut. Zatim moraju priznati Isusa za svog gospodara, koji je opunomoćen da sudi živima i mrtvima. “Uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje”, rekao je Petar, “pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile” (1. Petrova 3:22, ST).

 6. Što treba učiniti kandidat za krštenje da bi mogao steći dobru savjest?

⁶ Petar je s krštenjem povezao i ‘Bogu upravljenu molitvu za dobru savjest’. Da bi onaj tko se želi krstiti stekao dobru savjest, on se mora pokajati za svoje grijehe, napustiti naopaki način života i bez oklijevanja u molitvi predati se Jehovi Bogu kroz Isusa Krista. Tako dugo dok krštenik čuva tu dobru savjest živeći prema Božjim mjerilima, on se nalazi u stanju spasenja, radi čega neće biti osuđen od Jehove.

Ispuniti preduvjete za krštenje

 7. Kako su misionari takozvanog kršćanstva postupali u vezi krštenja?

⁷ Kad je Isus ovlastio svoje sljedbenike da krste učenike, on ih nije uputio da prskaju vodom na tisuće nevjernika. Ali, što su radili misionari takozvanog kršćanstva? Kako je to bilo u Indiji, pisao je jezuit Francis Xavier godine 1545: “Mogu izvijestiti da sam u kraljevstvu Travancor... unutar nekoliko mjeseci krstio preko deset tisuća muškaraca, žena i djece... Polazio sam od sela do sela i činio od njih kršćane.” Ali, Isus Krist nije na taj način činio kršćane. Onaj tko se želio krstiti morao je ispunjavati preduvjete za krštenje.

 8. Što se u nebiblijskim spisima govori o osobama koje se žele krstiti?

⁸ Čak su i neki nazovi kršćani u postapostolskom razdoblju bili mišljenja da osobe koje se žele krstiti moraju ispuniti stroge zahtjeve. U vezi tih kandidata za krštenje, u nebiblijskim spisima koji se krivo pripisuju apostolu Pavlu pisalo je slijedeće: “Treba ispitati njihovo ponašanje i život... Ako su nevjenčani, neka se uče da ne čine blud, nego neka se pravovaljano žene... Ako dođe neka bludnica, neka napusti prostituciju, ili je treba odbiti. Dođe li izrađivač idola, neka napusti svoj zanat, ili ga treba odbiti. Tko je kriv za grijehe koje ne treba spominjati... neki vrač, čarobnjak, astrolog, pogađač, onaj tko izgovara čarobnjačke riječi... izrađivač amuleta, zazivač duhova, gatač, vidjelac, tko gata iz ruku... takve treba neko vrijeme pratiti, pa ako napuste te običaje može ih se prihvatiti. Ne učine li to, treba ih odbiti.”

 9. Zašto skupštinski starješine vode razgovore s onim tko se želi krstiti?

⁹ Jehovini svjedoci se, doduše, ne ravnaju prema nebiblijskim spisima poput gore citiranog, ali starješine vode razgovore s osobama koje se namjeravaju krstiti. Zašto? Da bi bili sigurni da dotični vjernici odgovaraju božanskim zahtjevima i da su se predali Jehovi (Djela apostolska 4:4; 18:8; 2. Solunjanima 3:2). Prilikom obrađivanja pitanja iz knjige Organizirano izvršavajmo našu službu moguće je utvrditi da li kandidat za krštenje ispunjava preduvjete za krštenje. Ako neke točke ne razumije, ili još nije uskladio svoj život s Božjim mjerilima, starješine će mu rado nastaviti pomagati u duhovnom pogledu.

10. Koje stajalište bismo trebali imati ako se želimo krstiti?

¹⁰ Ako cijenimo Božju dobrotu koju je pokazao time što nam je pomogao upoznati svoje naume, možemo se usporediti s osobama kojima je Pavao propovijedao u Antiohiji (Mala Azija). “Kad su pogani [ne-Židovi] čuli [za mogućnost da budu prihvaćeni od Boga] počeli su se [unatoč otporu Židova] radovati i slaviti Riječ Jehovinu, i svi koji su imali ispravno stajalište prema vječnom životu postali su vjernicima” (Djela apostolska 13:48, Novi svijet prijevod Svetog Pisma — s objašnjenjima). Ti su se vjernici krstili.

Krštenje u mladosti

11. Je li ispravno predati se Bogu u mladim godinama i zašto odgovaraš tako?

¹¹ Onima koji imaju “ispravno stajalište prema vječnom životu” pripadaju i mnogi omladinci. Međutim, treba uvažiti da se roditelji ne mogu predati Bogu za svoju djecu, iako su Samuel i Ivan Krstitelj bili posvećeni Bogu još prije svog rođenja (1. Samuelova 1:11, 24-28; 2:11, 18, 19; Luka 1:15, 66). Ali, mnogi mladi ljudi su zahvaljujući dobrom biblijskom odgoju tako daleko napredovali da se mogu krstiti. Jedna misionarka, koja je bila krštena već kao tinedžerka, pisala je: “Ja sam se, izgleda, predala svom Stvoritelju da mu služim čim sam bila dovoljno stara da shvatim da on postoji, ali tek kad sam stekla točnu spoznaju o njemu i njegovim naumima željela sam se krstiti u znak svog predanja. No, moja je majka sumnjala da ja ne znam što želim učiniti, pa je stoga predložila da sačekam dok još netko drugi ne bude spreman za krštenje.” Tako se našla jedna žena koja se također željela krstiti. Sestra nastavlja: “Kandidati za krštenje nisu tada bili posebno poučavani... iako je od Udruženja imenovani voditelj službe... prijazno razgovarao sa mnom o ozbiljnosti koraka kojeg namjeravam učiniti. Odmah sam bila sporazumna sa svim uvjetima i jednog divnog nedjeljnog prijepodneva u maju 1921. bile smo... [ta žena] i ja krštene.”

12. Što je mislio brat Russell o predanju jednog maloljetnika?

¹² Godine 1914. primio je C. T. Russell (tadašnji predsjednik Udruženja Kule stražare) pismo u kojem jedan brat u vjeri pita treba li svom 12-godišnjem sinu predočiti potrebu da se preda Bogu. Brat Russell je odgovorio: “Da sam na tvom mjestu, ja ga ne bih silio na posvećenje [predanje], ali bih mu to predočio kao jedini pravi put za sve razumne ljude koji su stekli spoznaju o Bogu i njegovim milostivim naumima... Bez posvećenja nitko neće nikada dobiti vječni život... Posvećenje neće štetiti tvome sinu, nego mu može biti od velike koristi... Tko može tvrditi da neki desetogodišnjak ne razumije u potpunosti neograničeno posvećenje u mislima, riječima i djelima? Ako se osvrnem unatrag, moram reći da sam se ja samo malo kasnije u potpunosti posvetio Bogu, naime sa nešto više od dvanaest godina.”

13. Što je u ovom časopisu pred 94 godine bilo rečeno djeci i omladincima?

¹³ U Sionskoj Kuli stražari od 1. jula 1894. pisalo je: “KULA STRAŽARA pozdravlja svu dragu djecu i omladince koji su dali svoja srca Bogu i koji se svakodnevno trude slijediti Isusa. Mi poznamo neke jako malene koji ljube Isusa i ne stide se zastupati ga pred drugom djecom, pred djecom koja ga ne ljube ili ne traže da mu se dopadnu; neki su hrabri i vjerni Bogu iako im se rugaju ili ih drugovi u školi, kojima oni prenose dobru vijest o Kraljevstvu, smatraju smiješnima. Također se radujemo kad možemo utvrditi da neki mladi ljudi koji su se hrabro odrekli svijeta, njegovih ciljeva i zabava, pripadaju najvjernijima među onima koji su se... [predali] Gospodinu. Mnogi od naših suradnika u kancelariji, kao i mnogi uspješni kolporteri, vrlo su mladi u godinama!” Stoga, razgovaraj sa svojim roditeljima o predanju Jehovi Bogu, čak ako si još vrlo mlad.

Uloga roditelja

14. Koja korist proizlazi za mlade ljude koji su se predali Jehovi?

¹⁴ Zapazimo koju korist izvlače djeca iz roditeljskog vodstva usmjerenog prema krštenju (Efežanima 6:4). Razmišljanje o biblijskim stvarima pomaže im izbjegavati svjetovne zamke i spletke (1. Ivanova 2:15-17). Oni ne žanju gorke posljedice ‘sijanja u tijelo’ (Galaćanima 6:7, 8). Budući da su naučeni živjeti Bogu dopadljivim životom, oni donose plodove Božjeg duha (Galaćanima 5:22, 23). Temeljem svog predanja Bogu raduju se bliskom odnosu s njim. A budući da su naučili ‘uzdati se u Jehovu’, daju se voditi nebeskom mudrošću i hodaju putem prijaznosti i mira (Priče Salamunove 3:5, 6, 13, 17).

15. Što mogu učiniti kršćanski roditelji u oblikovanju života svoje djece?

¹⁵ Pošto je za mlade ljude tako korisno da se predaju Jehovi, neka kršćanski roditelji učine sve što im je moguće da bi na odgovarajući način oblikovali život svoje djece. Njih treba, poput Timoteja, od najranijeg djetinjstva poučavati iz Pisma, kako bi ‘ustrajali u onome što su naučili i u što su se osvjedočili, te vjeruju’ (2. Timoteju 3:14, 15, NS). Bogu odani roditelji mogu utjecati na djecu svojim primjernim načinom života. Neka im posreduju spoznaju u mjeri koja odgovara njihovom vlastitom odnosu prema Bogu, njihovom iskustvu i zrelom prosuđivanju. Ako su djeca ispravno vođena, ti napori nisu uzaludni (Priče Salamunove 22:6).

16. Što trebaju djeca razumjeti uz pomoć roditeljskog primjera i pouke?

¹⁶ Roditelji, pomognite svojoj djeci da temeljem vašeg primjera i pouke shvate kako je između Jehovine i Sotonine organizacije povučena jasna granica. Pokažite im da mi ne smijemo ulaziti u nikakve kompromise sa svijetom, te da se kao kršćani moramo odreći njegovih nepoštenih stvari, bezbožnih zadovoljstava, častoljubivih težnji i njihova društva (1. Korinćanima 15:33; 2. Korinćanima 4:2). Neka vaša djeca pomoću vašeg stajališta, posredstvom vaše pouke i vašeg primjera razumiju da su svjetovne zabave pokvarene, a ljudi u svijetu, za razliku od Jehovinih svjedoka, zavedeni. Objasnite im kako vas je Bog vodio svojim svetim duhom, kako vas je sačuvao da ne krenete putem punim boli i briga i kako vas je štitio u vrijeme utučenosti i žalosti. Nemojte nikada učiniti grešku, misleći da će vaša djeca postati vjernici ako im dopustite da se kreću putevima svijeta koji se odlikuje ponosom, častoljubljem, lakomislenošću i ludošću. Zaštitite svoju djecu od zlog utjecaja svijeta, pomognite im da učine Jehovu središtem svojih naginjanja i nade, da ih svijet ne bi mogao uhvatiti u svoju zamku.

Nakon krštenja

17. a) Zašto su neki kršteni kršćani podlegli u duhovnom pogledu? b) Kako trebamo gledati na naše predanje?

¹⁷ Kandidat za krštenje, bio on mlad ili star, sigurno bi želio ostati vjeran Jehovi. Ali, zašto su neki kršćani podlegli u duhovnom pogledu? To može biti rezultat djelovanja više činilaca, ali postoji jedan osnovni razlog: Dotični nije razumio što je sve povezano s predanjem. Mi se ne predajemo nekom djelu. Tada bismo doduše, bili djelotvorni, ali ne kao duhovni ljudi. Treba zadržati na umu da se mi nismo predali nekom djelu, nego jednoj Osobi — Jehovi Bogu. Stoga nemojmo učiniti grešku da svoje predanje smatramo mehaničkim korakom, potrebnim da bismo mogli sudjelovati u djelu. Mi moramo predanje smatrati početkom životovažnog odnosa, kojeg treba uvijek čuvati i podržavati. U vezi toga nam je ostavio primjer i sam Isus Krist. Kakvo je bilo njegovo stajalište srca kad se predstavljao Jehovi, vidljivo je iz proročanskih riječi: “Došao sam... Činiti tvoju volju, Božje moj, za mene je radost, a zakon je tvoj u mojoj nutrini” (Psalam 40:6-8, NS; Jevrejima 10:5-10).

18. Kako je Božji zakon bio u Isusovoj “nutrini”?

¹⁸ Kako je Jehovin zakon bio u Isusovoj “nutrini”? On je jednom židovskom poznavaocu Svetog pisma objasnio da je Jehova, naš Bog, jedan i da nema drugoga, naglasivši time Jehovinu suverenost. Na kraju je pokazao da je najhitnije u zakonu ljubiti Jehovu svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, a svoga bližnjega kao samoga sebe (Marko 12:28-34). Uglavnom radi toga je Isus mogao reći: “Činiti tvoju volju... za mene je radost.” Unatoč najvećim kušnjama i patnjama, on je vjerno ustrajao u svojoj službi, ali ne zato jer je to smatrao dobrim djelom, nego zato što je bio u bliskom odnosu s Jehovom Bogom. Ako i mi priznajemo Jehovinu suverenost, ako ga ljubimo nesalomljivom privrženošću, živjet ćemo u skladu s našim predanjem i krštenjem.

19. Koja veza postoji između odnosa prema Bogu i našeg djelovanja?

¹⁹ Naravno da postoji veza između našeg odnosa prema Bogu i našeg djelovanja. Sudjelovanjem u djelu objavljivanja Kraljevstva mi pokazujemo ljubav prema Jehovi. S tim u vezi pisao je jednom, sada već umrli Grant Suiter, nekadašnji član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka: “Kad je... [jedan putujući nadglednik] govorio o prednosti i obavezi služenja Jehovi, postalo mi je jasno što trebam i što želim raditi. Stoga sam se osobno predao Jehovi. To su učinili u isto vrijeme i moji rođaci i tako smo 10. oktobra 1926. svi zajedno simbolizirali svoje predanje Jehovi Bogu, podronivši se u vodu u San Joseu [Kalifornija] ... Nakon krštenja moj je otac rekao starješini koji je nadgledavao krštenje: ‘Vi idete s literaturom u službu, zar ne? Sada bismo i mi rado sudjelovali u tom djelu’. Tako je naša obitelj prihvatila službu propovijedanja.” A danas osobe koje ispunjavaju odgovarajuće preduvjete sudjeluju u znatnoj smisaonoj mjeri u službi propovijedanja već prije krštenja.

Kako možemo biti spašeni krštenjem

20, 21. a) Na koji način se ‘obilježavaju’ Jehovini robovi? b) Što je taj “biljegslivlja ustrajnost?

²⁰ Svojim djelima mi možemo pokazati da ‘pripadamo Jehovi’. Da, spasenje ovisi o tome da vjerno djelujemo kao njemu predani robovi (Rimljanima 6:20-23; 14:7, 8). U staro vrijeme su robovi često bili obilježeni na čelima. I danas posredstvom djela propovijedanja simbolični “čovjek odjeven u lan” — ostatak Isusovih pomazanih sljedbenika — ‘obilježava’ one koji će preživjeti svršetak sadašnjeg sustava. U tom djelu pomazanike podupiru i njihovi sudrugovi, “druge ovce” (Ezekijel 9:1-7; Ivan 10:16). A što je taj “biljeg”? To je dokaz da smo se predali Jehovi i da smo kršteni Isusovi učenici osobnosti slične Kristu.

²¹ Posebno je danas važno imati “biljeg” i zadržati ga, jer je ‘vrijeme svršetka’ već daleko uznapredovalo (Danijel 12:4). Da bismo mogli biti spašeni moramo ‘ustrajati do kraja’, do kraja našeg sadašnjeg života ili ovog sustava (Matej 24:13). Samo, dakle, ako ostanemo vjerni kao svjedoci za Jehovu, bit ćemo spašeni krštenjem.

Pitanja za ponavljanje

◻ Koje zahtjeve moramo ispuniti da bismo se mogli spasiti?

◻ Zašto starješine vode razgovore s osobama koje se žele krstiti?

◻ Na koji način mogu roditelji u duhovnom smislu voditi svoju djecu prema krštenju?

◻ Predajemo li se mi nekom djelu?

◻ Kako možemo biti spašeni krštenjem?

[Slika na stranici 21]

Predanje i krštenje su omladincima od koristi. Znaš li kako?