Zajednička okupljanja — uživaj koristi, izbjegavaj zamke

“Nema čovjeku ništa bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od truda njegova” (PROPOVJEDNIK 2:24, Šarić).

 1. Na koje načine Božje vodstvo pomaže njegovom narodu s obzirom na zabavu?

JEHOVINO vodstvo donosi njegovim slugama mnoge koristi. To možemo vidjeti na području zabave. Njegove upute pomažu kršćanima da izbjegavaju krajnosti na oba kraja spektra. Neki religionisti, koji inzistiraju na strogosti u odijevanju i vladanju, gotovo sva zadovoljstva smatraju grešnim. S druge strane, većina ljudi teži za zadovoljstvima čak i ako se ona protive Jehovinim zakonima i načelima (Rimljanima 1:24-27; 13:13, 14; Efežanima 4:17-19).

 2. Što je pružilo rani dokaz o Božjem gledištu na zabavu?

² Kako je, međutim, s Božjim narodom? Mnogi koji počinju proučavati Bibliju iznenađeni su kad saznaju da je Bog zapravo stvorio ljude sa sposobnošću da uživaju život. On je našim praroditeljima dao posao — ali ne deprimirajuće mučenje koje obilježava život većine nesavršenih ljudi (1. Mojsijeva 1:28-30). Pomisli na brojne korisne načine na koje svi koji žive u zemaljskom raju mogu pronaći zadovoljstvo. Zamisli njihovu radost u promatranju divljih životinja koje neće predstavljati opasnost i raznolikosti domaćih životinja koje mogu biti dio svakodnevnog života! A kakve će samo obroke imati od ‘svakojakog drveta lijepog za gledanje i dobrog za jelo’ (1. Mojsijeva 2:9; Propovjednik 2:24).

 3-5. (a) Kojoj svrsi treba služiti zabava? (b) Zašto možemo biti sigurni da Bog nije odvraćao Izraelce od uživanja?

³ Zapravo, te aktivnosti mogu se smatrati zabavom, a njihova svrha u Raju bit će ista kao i danas: da osvježe i obnove nečiju vitalnost za daljnje produktivne aktivnosti (rad). Kad zabava ispunjava tu svrhu, ona je korisna. Znači li to da pravi obožavatelji mogu u svom životu napraviti mjesta za zabavu iako još uvijek ne žive u Raju? Da. Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma) kaže sljedeće o zabavi među Jehovinim drevnim narodom:

⁴ “Zabava i razonoda Izraelaca nisu istaknuto prikazane u biblijskom zapisu. Međutim, to pokazuje da se na njih može gledati kao na nešto i ispravno i poželjno kad je u skladu sa religioznim načelima te nacije. Osnovni oblici rekreacije bili su sviranje muzičkih instrumenata, pjevanje, ples, razgovori, kao i neke igre. Postavljanje zagonetki i teških pitanja veoma se cijenilo (Su 14:12)” (Svezak 1, stranica 102).

⁵ Kad se David vratio s pobjedom, židovske žene su koristile lutnje i tamburine dok su slavile (hebrejski sacháq; 1. Samuelova 18:6, 7). Hebrejska riječ u osnovi znači “smijeh”, a neki prijevodi govore o ‘ženama koje se vesele’ (Byington, Rotherham, The New English Bible). Dok se prenosio Kovčeg, “David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajući uz zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala”. Mihola, Davidova žena, imala je neuravnoteženo gledište, jer je prigovorila Davidu što je sudjelovao u zabavnim aktivnostima (2. Samuelova 6:5, 14-20, St). Bog je pretkazao da će povratnički izgnanici iz Babilona sudjelovati u sličnim radosnim aktivnostima (Jeremija 30:18, 19; 31:4; usporedi Psalam 126:2).

 6. Kako nam Kršćanska grčka pisma pomažu u našem gledištu o zabavi?

⁶ I mi bismo trebali nastojati biti uravnoteženi u vezi zabave. Naprimjer, uviđamo li da Isus nije bio asketa? On je odvojio vrijeme za osvježavajuće obroke, kao što je ‘velika gozba’ koju je pripremio Levije. A kad su ga pojedinci koji sebe drže pravičnima kritizirali što jede i pije, Isus je odbacio njihova gledišta i puteve (Luka 5:29-31, St; 7:33-36). Prisjeti se također da je prisustvovao jednoj svadbi i da je doprinosio svečanostima (Ivan 2:1-10). Isusov polubrat Juda spominje da su kršćani imali ‘gozbe ljubavi’, očito obroke na kojima su potrebiti pojedinci mogli uživati u hrani i ugodnom, opuštenom druženju (Juda 12, NW).

Zajednička okupljanja u svoje vrijeme i na svom mjestu

 7. Kako Božja riječ potiče na ravnotežu u vezi zabave?

⁷ Propovjednik 10:19 povoljno govori o ‘gozbama radi zabave i vinu koje uveseljava život’ (St). To ne zvuči kao da je zabava bezuvjetno pogrešna ili loša, zar ne? Ipak, ista knjiga kaže: “Svemu ima vrijeme (...) Vrijeme plaču i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju” (Propovjednik 3:1, 4). Da, iako ne osuđuje prikladnu zabavu, Biblija nam pruža upozorenja. Ona uključuju savjet da zajedničko okupljanje zadržimo na njegovom mjestu što se tiče vremena i količine. Ona nas također upozorava na zamke koje se često javljaju kod velikih zajedničkih okupljanja (2. Timoteju 3:4).

 8, 9. Zašto vrijeme u kojem živimo i naš zadatak kojeg nam je dao Bog trebaju utjecati na zabavu?

⁸ Zapazili smo da su Židovi koji se vrate iz Babilona — koji su imali dosta teškog posla za obaviti — sudjelovali u radosnom opuštanju. Ipak, Jeremija je ranije rekao da ‘neće sjediti u vijeću podsmjevačkom niti se s njima veseliti’ (Jeremija 15:17). On je bio božanski određen da prenosi poruku predstojeće kazne, pa stoga za njega nije bilo vrijeme da se veseli.

⁹ Kršćani su danas određeni da objavljuju Božju poruku nade kao i da oglašavaju njegove presude protiv Sotoninog zlog sustava (Izaija 61:1-3; Djela apostolska 17:30, 31). Stoga treba biti očito da ne smijemo dozvoliti da zabava zauzme istaknuto mjesto u našem životu. Tu misao možemo prikazati malom količinom soli ili nekog posebnog začina koji popravlja okus hrane. Hoćeš li staviti začin u tako velikoj količini da čak nadjača okus hrane? Svakako da nećeš. U skladu sa Isusovim riječima iz Ivana 4:34 i Mateja 6:33, naša osnovna briga — naša sama hrana — treba biti vršenje Božje volje. Tako rekreacija postaje poput začina. Ona treba osvježiti i popraviti, ne iscrpsti ili svladati.

10. Zašto svi trebamo preispitati vrijeme koje trošimo na zabavu?

¹⁰ No, zastani i razmisli: Zar većina ljudi ne kaže da su vrijeme i pažnja koju poklanjaju zabavi umjereni? Kad bi smatrali drugačije, načinili bi preinaku. Zar to ne nameće da bismo svi mi trebali zastati i ozbiljno, iskreno, analizirati koje mjesto zabava zaista zauzima u našem životu? Nije li neprimjetno zauzela dosta značajno mjesto? Naprimjer, uključujemo li automatski televizor kad god se vratimo kući? Jesmo li stvorili naviku da svakog tjedna rezerviramo veliki dio vremena za zabavu, kao što je svaki petak ili subota uvečer? Da li bismo bili razočarani kad bismo u to vrijeme ostali kući i ne bismo pošli na planiranu rekreaciju? Dva dodatna pitanja: Da li u danu nakon nekog okupljanja ustanovimo kako smo ostali predugo ili smo putovali tako daleko da smo iscrpljeni, možda previše izmoreni da sudjelujemo u kršćanskoj službi ili da dobro obavimo svoj posao kod poslodavca? Ako naša zabava povremeno, ili često, ima takav učinak, je li to zaista ispravna i uravnotežena zabava? (Usporedi Priče Salamunove 26:17-19.)

11. Zašto je prikladno ispitati prirodu naše zabave?

¹¹ Također bi bilo dobro da preispitamo i prirodu svoje zabave. To što smo Božji sluge ne jamči da je naša zabava umjesna. Zapazi što je apostol Petar pisao pomazanim kršćanima: “Dosta je naime što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana živeći u razvratnostima, strastima, pijančevanju, razuzdanim gozbama, pijankama i zločinačkim idolopoklonstvima” (1. Petrova 4:3, St). On nije prijetio prstom, da tako kažemo, optužujući svoju braću za oponašanje onoga što su činili oni u svijetu. Ipak, za kršćane je presudna budnost (tada i sada) zato što netko može lako postati žrtvom štetne zabave (1. Petrova 1:2; 2:1; 4:7; 2. Petrova 2:13).

Budi budan s obzirom na zamke

12. Koju vrstu zamke ističe Prva Petrova 4:3?

¹² S obzirom na koju vrstu zamke trebamo biti budni? Pa, Petar je spomenuo ‘pijančevanje, razuzdane gozbe, pijanke’. Jedan njemački komentator je objasnio da su se upotrijebljene grčke riječi “u prvom redu odnosile na zajedničko pijenje na gozbi”. Švicarski profesor je pisao da su ti postupci u to vrijeme bili uobičajeni: “Opis se mora odnositi na organizirana okupljanja ili čak redovne grupe u kojima su provođene opisane sramne aktivnosti.”

13. Kako upotreba alkohola na okupljanjima može biti zamka? (Izaija 5:11, 12).

¹³ Alkoholna pića na velikim zajedničkim okupljanjima predstavljala su zamku za mnoge. Biblija ne zabranjuje umjerenu upotrebu takvih pića. Kao dokaz toga, Isus je načinio vino na svadbenoj gozbi u Kani. Tamo sigurno nije bilo opijanja, jer bi se Isus držao Božjeg savjeta da izbjegava biti među teškim pijanicama (Priče Salamunove 23:20, 21). Ali zapazi sljedeći detalj: Upravitelj gozbe je rekao da se na drugim gozbama najprije posluživalo dobro vino, “a kad se ljudi ponapiju, [onda se služilo] slabije” vino (Ivan 2:10, St). Tako je bilo uobičajeno da se Židovi opijaju na svadbama na kojima je za sve bilo dosta vina.

14. Na koje se načine kršćanski domaćin može suočavati sa zamkom koju mogu predstavljati alkoholna pića?

¹⁴ U skladu s time, neki kršćanski domaćini su odlučili da pripreme vino, pivo i druga alkoholna pića samo ako osobno mogu nadgledati što se poslužuje njihovim gostima ili što oni uzimaju. Ako je grupa veća nego što domaćin može izravno nadgledati, kao što je spomenuta židovska svadba, alkohol u velikoj količini može biti opasna zamka. Možda je prisutna neka osoba koja se borila i svladala problem opijanja. Možeš razumjeti da je slobodan, nekontroliran pristup alkoholu može iskušati da se opije i svima pokvari druženje. Jedan nadglednik i otac iz Njemačke rekao je da njegova obitelj izvlači korist iz ugodnog druženja na zajedničkim okupljanjima sa suvjernicima. Ipak, dodao je, mogućnost da dođe do problema očito je bila veća kad je pivo bilo lako dostupno.

15. Kako se može postići ispravno vođenje zajedničkih okupljanja?

¹⁵ Svadba u Kani imala je ‘upravitelja gozbe’ (Ivan 2:8, NW). To ne znači da obitelj koja poziva grupu ljudi na obrok ili druženje treba postaviti upravitelja. Suprug će biti odgovoran za nadgledanje tog događaja. No, bilo da se grupa sastoji samo od dvije obitelji ili je nešto veća, treba biti jasno da je netko odgovoran za ono što se događa. Mnogi roditelji to provjeravaju kad se njihov sin ili kćer pozivaju na zajedničko okupljanje. Oni stupaju u vezu s domaćinom da pitaju tko će nadgledati cijeli skup, uključujući to da bude prisutan do kraja. Kršćanski roditelji su čak prilagodili svoj raspored da budu prisutni kako bi i stariji i mlađi mogli uživati u međusobnom druženju.

16. Što je prikladno uzeti u obzir kod veličine okupljanjâ?

¹⁶ Podružnica Društva Kula stražara iz Kanade piše: “Nekolicina starješina je razumjela da savjet o ograničenju veličine zajedničkih okupljanja znači da velika okupljanja na svadbenim prijemima predstavljaju kršenje tog savjeta. Oni su zaključili da, ako smo savjetovani da naša zajednička okupljanja ostanu na malim grupama koje se mogu nadgledati, bilo bi pogrešno pozivati 200 ili 300 ljudi na svadbeni prijem.”a Umjesto prenaglašavanja proizvoljne veličine, prvenstvenu pažnju treba pokloniti ispravnom nadgledanju, bez obzira na broj prisutnih. Količina vina koju je osigurao Isus ukazuje da je na svadbi u Kani bila prisutna prilično velika grupa, ali je očito bila odgovarajuće nadgledana. Kod drugih gozbi u to vrijeme to nije bio slučaj; možda je njihova veličina bila činilac koji je vodio do manjkavog nadgledanja. Veće okupljanje, veći izazov, jer je slabijima, onima koji su skloni izgredima, lakše da se dokažu. Na okupljanjima koja se ne nadgledaju oni mogu promicati sumnjive aktivnosti (1. Korinćanima 10:6-8).

17. Kako se može pokazati kršćanska ravnoteža kad se planira neko okupljanje?

¹⁷ Uzorito nadgledanje zajedničkog okupljanja uključuje njegovo planiranje i pripremu. To ne zahtijeva izmišljanje neke privlačne teme koja bi to okupljanje učinila jedinstvenim ili nezaboravnim, ali čime bi se oponašalo svjetovne zabave, kao što su kostimirane zabave ili maškarade. Možeš li zamisliti vjerne Izraelce koji u Obećanoj zemlji planiraju zabavu na kojoj će svi biti odjeveni poput pogana iz Egipta ili druge zemlje? Da li bi oni planirali puteno plesanje ili divlju glazbu koja je možda popularna među poganima? Kod planine Sinaj oni su upali u zamku glazbe i igre koja je prevladavala u to vrijeme i koja je bila popularna u Egiptu. Znamo kako su Bog i njegov zreli sluga Mojsije gledali na tu zabavu (2. Mojsijeva 32:5, 6, 17-19). Dakle, domaćin ili nadglednik nekog zajedničkog skupa treba uzeti u obzir hoće li biti ikakvog pjevanja ili plesanja; a ako hoće, on treba osigurati da je u skladu s kršćanskim načelima (2. Korinćanima 6:3).

18, 19. Koji uvid možemo steći iz toga što je Isus bio pozvan na svadbu, i kako to možemo primijeniti?

¹⁸ Konačno, sjećamo se da “pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu” (Ivan 2:2). Istina, pojedini kršćanin ili obitelj može jednostavno posjetiti druge zbog ugodnog, izgrađujućeg druženja. Ali što se tiče planiranih zajedničkih događaja, iskustvo pokazuje da se problemi mogu spriječiti ako se unaprijed odredi tko će biti prisutan. Važnost toga je naglasio jedan starješina iz Tennesseeja, SAD, koji je odgojio sinove i kćeri koji su u punovremenoj službi. Prije nego bi on ili njegova žena prihvatili poziv, ili dali djeci dozvolu da budu prisutni, on je stupio u vezu s domaćinom da se uvjeri jesu li gosti unaprijed određeni. Njegova obitelj bila je zaštićena od zamki koje su snašle neke na okupljanjima otvorenim za sve, bilo za objed, piknik ili rekreaciju, kao što je neka igra loptom.

¹⁹ Isus je odvraćao od pozivanja na okupljanje samo rođaka, starih prijatelja ili onih slične dobi ili ekonomskog stanja (Luka 14:12-14; usporedi Job 31:16-19; Djela apostolska 20:7-9). Ako pažljivo izabereš koga ćeš pozvati, lakše je uključiti kršćane različite dobi i okolnosti (Rimljanima 12:13; Jevrejima 13:2). Nekolicina njih mogu biti duhovno slabi ili novi koji mogu izvući korist iz druženja sa zrelim kršćanima (Priče Salamunove 27:17).

Zabava na svom mjestu

20, 21. Zašto zabava može imati prikladno mjesto u našem životu?

²⁰ Prikladno je da kao bogobojazne osobe budemo zainteresirani za svoju zabavu, da vodimo računa da je ona ispravna i da smo uravnoteženi u količini vremena koje koristimo za nju (Efežanima 2:1-4; 5:15-20). Nadahnuti pisac Propovjednika imao je sljedeće stajalište: “Ja hvalih veselje, jer nema ništa bolje čovjeku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegova za života njegova, koji mu Bog da pod suncem” (Propovjednik 8:15). Takva uravnotežena zadovoljstva mogu osvježiti tijelo i pomoći ublažiti probleme i frustracije uobičajene za današnji sustav.

²¹ Da to prikažemo: jedna austrijska pionirka pisala je staroj prijateljici: “Nedavno smo imali zaista divan izlet. Oko 50 nas je pošlo na malo jezero blizu Ferlacha. Brat B—— je vodio kolonu svojim kombijem, noseći tri roštilja, stolice na sklapanje, stolove, čak i stol za stolni tenis. Bilo nam je jako lijepo. Jedna sestra je imala harmoniku, tako da je bilo dosta pjesama Kraljevstva. Braća, stara i mlada, uživala su u druženju.” Imala je srdačne uspomene na dobro nadgledavanu rekreaciju koja je bila bez zamki kao što su opijanje ili raspušteno ponašanje (Jakov 3:17, 18).

22. Dok uživamo u zajedničkom okupljanju, koje upozorenje svi trebamo zadržati na prvom mjestu u svojim mislima?

²² Pavao nas je potaknuo da budemo pažljivi kako ne bismo podlegli željama nesavršenog tijela, tako da čak ni ne pravimo planove koji nas izlažu iskušenjima (Rimljanima 13:11-14). To uključuje planove u vezi zajedničkog druženja. Kad na tom području primjenjujemo njegov savjet, moći ćemo izbjegavati situacije koje su neke dovele do duhovnog brodoloma (Luka 21:34-36; 1. Timoteju 1:19). Umjesto toga, mudro ćemo izabrati zdravu rekreaciju koja će nam pomoći da održimo svoj odnos s Bogom. Tako ćemo izvući korist iz zajedničkog druženja koje se može smatrati jednim od Božjih dobrih darova (Propovjednik 5:18).

[Bilješke]

Što smo saznali?

◻ Koji uravnotežen stav nalazimo u Bibliji u vezi uživanja u zajedničkom okupljanju?

◻ Zašto treba uzeti u obzir aspekt vremena i prirode zabave?

◻ Koje su neke stvari koje kršćanski domaćin može učiniti kako bi pazio na zamke?

◻ Ako je ispravna i uravnotežena, što zabava može postići za kršćane?

[Slika na stranici 18]

Domaćin ili upravitelj okupljanja odgovoran je da osigura da gosti ne upadnu u zamke