Jehovina briga puna ljubavi vidljiva je i u kršćanskoj skupštini. Kao Glava skupštine, Isus Krist pruža starješinama vodstvo kako bi se mogli brinuti za njegovo stado (Ivan 21:15-17). Grčka riječ za nadglednika povezana je s glagolom koji znači “pažljivo nadgledati”. Objašnjavajući starješinama kako to trebaju činiti, Petar daje sljedeće upute: “Pasite Božje stado koje vam je povjereno — ne na silu, nego dragovoljno; ne radi nepoštenog dobitka, nego gorljivo; ne kao da gospodarite onima koji su vlasništvo Božje, nego budite uzor stadu” (1. Petrova 5:2, 3).

No spomenute Petrove riječi ukazuju i na jednu opasnost, a to je da starješine počnu ‘gospodariti’ skupštinom. Donošenje nepotrebnih pravila jedan je način na koji bi neki starješina to mogao činiti. Osjećajući se obaveznim da štiti stado, starješina bi mogao otići predaleko. U jednoj skupštini na Orijentu starješine su donijeli pravila o tome kako u dvorani pozdravljati druge, primjerice tko bi trebao prvi nešto reći, smatrajući da će to doprinijeti očuvanju mira u skupštini. Iako su poticaji tih starješina bez dvojbe bili dobri, jesu li oni oponašali Jehovu u iskazivanju brige za njegov narod? Značajno je zapaziti kakav je stav imao apostol Pavao: “Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere, nego smo vaši suradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vjere” (2. Korinćanima 1:24). Jehova vjeruje svom narodu.