Vjerno se podloži Božjem autoritetu
“Jer je Jehova naš sudac, Jehova je koji nam postavlja zakone, Jehova je kralj naš” (IZAIJA 33:22).
1. Po čemu je drevni Izrael bio jedinstven među narodima?
GODINE 1513. pr. n. e. osnovan je izraelski narod. U to vrijeme nije imao svoju prijestolnicu, svoju domovinu, svog vidljivog kralja. Njegovi su pripadnici bili nekadašnji robovi. Pa ipak, taj je novi narod bio jedinstven u još jednom smislu. Jehova Bog bio je njegov nevidljivi Sudac, Zakonodavac i Kralj (2. Mojsijeva 19:5, 6; Izaija 33:22). Nijedan drugi narod nije mogao reći takvo što za sebe!
2. Koje se pitanje javlja s obzirom na način na koji je Izrael bio organiziran, i zašto je odgovor na to pitanje za nas važan?
2 Budući da je Jehova Bog reda i mira, narod kojim on vlada treba biti dobro organiziran (1. Korinćanima 14:33). S Izraelom je i bilo tako. No kako zemaljskom, vidljivom organizacijom može upravljati nevidljivi Bog? Bilo bi dobro da razmotrimo način na koji je Jehova vodio taj drevni narod i da pritom naročito obratimo pažnju na to kako njegov način postupanja s Izraelom pokazuje koliko je važno vjerno se podložiti Božjem autoritetu.
Tko je drevnom Izraelu pružao vodstvo
3. Što je Jehova konkretno poduzeo kako bi pružao vodstvo svom narodu?
3 Iako je Jehova bio nevidljivi izraelski Kralj, vjerne je muževe imenovao kao svoje vidljive predstavnike. Tako su postojali knezovi, poglavari očinskih domova i starješine koji su služili narodu kao savjetnici i suci (2. Mojsijeva 18:25, 26; 5. Mojsijeva 1:15). Međutim, ne smijemo zaključiti da su ti odgovorni muževi i bez Božjeg vodstva mogli donositi odluke posve razborito i s potpunim uvidom u stvari. Oni nisu bili savršeni i nisu mogli znati što je u srcu njihovih suobožavatelja. Pa ipak, bogobojazni suci mogli su svojim suvjernicima davati korisne savjete budući da su ih temeljili na Jehovinom Zakonu (5. Mojsijeva 19:15; Psalam 119:97-100).
4. Koje su sklonosti izraelski vjerni suci morali izbjegavati, i zašto?
4 Međutim, da bi netko postao sudac, nije bilo dovoljno da poznaje Zakon. Budući da su bili nesavršeni, ti su starješine trebali brzo uočavati i svladati svaku svoju nepoželjnu sklonost — kao što su naprimjer sebičnost, pristranost i pohlepa — koja je mogla iskriviti njihov sud. Mojsije im je rekao: “Ne gledajte tko je tko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji.” Da, izraelski suci sudili su u ime Boga. Bila je to zaista neopisiva prednost! (5. Mojsijeva 1:16, 17).
5. Koje je još korake Jehova poduzeo kako bi udovoljio potrebama svog naroda, osim što mu je dao suce?
5 Jehova je poduzeo još neke korake kako bi udovoljio duhovnim potrebama svog naroda. Još prije nego što su stigli u Obećanu zemlju, zapovjedio im je da sagrade šator za obožavanje, koji je bio centar pravog obožavanja. Također je postavio svećenike da naučavaju Zakon, prinose životinjske žrtve te pale kâd ujutro i navečer. Bog je Mojsijevog starijeg brata, Arona, postavio za prvog prvosvećenika u Izraelu, a njegovim sinovima dao zadatak da pomažu ocu u njegovoj službi (2. Mojsijeva 28:1; 4. Mojsijeva 3:10; 2. Dnevnika 13:10, 11, St).
6, 7. (a) Na koji su način surađivali svećenici i Leviti koji nisu bili svećenici? (b) Koju pouku možemo izvući iz činjenice da su Leviti obavljali razne zadatke? (Kološanima 3:23).
6 Udovoljavanje duhovnim potrebama naroda koji je brojio nekoliko milijuna pripadnika bio je golemi zadatak, a svećenika je bilo relativno malo. Zato je organizirano da im pomažu ostali članovi Levijevog plemena. Jehova je rekao Mojsiju: ‘Dat ćeš Levite Aronu i sinovima njegovim; oni su mu darovani između sinova Izraelovih’ (4. Mojsijeva 3:9, 39).
7 Leviti su bili dobro organizirani. Bili su podijeljeni u tri obitelji — Gersonovu, Katovu i Merarijevu — a svaka je imala svoje zadatke (4. Mojsijeva 3:14-17, 23-37). Možda je izgledalo da su neki zadaci važniji od drugih, no svi su bili jednako bitni. Zaduženja Levita koji su bili Katovi potomci bila su vezana uz sveti kovčeg saveza i opremu iz šatora za obožavanje. Međutim, svaki je Levit, bez obzira na to je li bio iz Katove porodice ili nije, imao divne prednosti (4. Mojsijeva 1:51, 53). Nažalost, neki nisu cijenili svoja zaduženja. Umjesto da su se vjerno podložili Božjem autoritetu, postali su nezadovoljni i dozvolili da ih obuzmu ponos, ambicioznost i zavist. Levit imenom Korej bio je upravo takav.
“Vi tražite još i svećenstvo?”
8. (a) Tko je bio Korej? (b) Što je možda Koreja navelo na to da na svećenike počne gledati isključivo s ljudskog stajališta?
8 Korej nije bio poglavar Levijevog očinskog doma niti poglavar Katovih porodica (4. Mojsijeva 3:30, 32). Unatoč tome, bio je ugledan starješina u Izraelu. Zbog svojih je dužnosti vjerojatno tijesno surađivao s Aronom i njegovim sinovima (4. Mojsijeva 4:18, 19). Budući da je iz prve ruke vidio mane tih muževa, možda je mislio: ‘Ovi su svećenici nesavršeni, u to nema sumnje, a ja im moram biti podložan! Ne tako davno Aron je napravio zlatno tele. Zbog obožavanja tog teleta naš je narod počeo vršiti idolopoklonstvo. A sad Aron, Mojsijev brat, služi kao prvosvećenik! Kakva pristranost! A što je tek bilo s Aronovim sinovima, Nadabom i Abijuom? Pa oni su pokazali toliko nepoštovanje prema svojim službama da ih je Jehova morao pogubiti!’a (2. Mojsijeva 32:1-5; 3. Mojsijeva 10:1, 2). Što god da je Korej mislio, jasno je da je na svećenike počeo gledati s ljudskog stajališta. To je dovelo do njegove pobune protiv Mojsija i Arona te na koncu protiv Jehove (1. Samuelova 15:23; Jakov 1:14, 15).
9, 10. Koju su optužbu Korej i ostali buntovnici iznijeli protiv Mojsija, i zašto su trebali znati da to nije u redu?
9 Korej je bio utjecajan čovjek, pa mu nije bilo teško okupiti oko sebe istomišljenike. On, Datan i Abiron imali su 250 pristaša — svi su bili poglavari zajednice. Zajedno su došli k Mojsiju i Aronu te rekli: “Sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Jehova; zašto se vi podižete nad zborom Jehovinim?” (4. Mojsijeva 16:1-3).
10 Ti su buntovnici trebali znati da nije u redu osporavati Mojsijev autoritet. Ne tako davno Aron i Mirjam učinili su istu grešku. Čak su naveli slične argumente kao Korej. Prema 4. Mojsijevoj 12:1, 2 rekli su: “Zar je samo preko Mojsija govorio Jehova? Nije li govorio i preko nas?” Jehova je sve to slušao. Zapovjedio je Mojsiju, Aronu i Mirjam da se okupe pred ulazom u šator sastanka kako bi im pokazao koga je izabrao za vođu. Tada je Jehova jasno rekao: “Prorok kad je među vama, ja ću mu se Jehova javljati u viziji i govoriću s njim u snu. Ali nije takvi moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem.” Nakon toga je Jehova prouzročio da Mirjam privremeno oboli od gube (4. Mojsijeva 12:4-7, 10).
11. Što je Mojsije učinio kako bi riješio situaciju u kojoj se našao Korej?
11 Mora da su Korej i njegovi pristaše znali za taj događaj. Njihova je pobuna bila neoprostiva. Pa ipak, Mojsije ih je strpljivo pokušavao urazumiti. Savjetovao ih je da pokažu veću zahvalnost za svoje prednosti kad je rekao: “Malo li vam je što vas je Bog Izraelov odvojio od zbora Izraelova pustivši vas k sebi?” Ne, to nije bilo “malo”! Leviti su već bili blagoslovljeni s toliko toga. Što su još mogli poželjeti? Mojsijeve daljnje riječi otkrile su što im je bilo u srcu: “Vi tražite još i svećenstvo?”b (4. Mojsijeva 12:3; 16:9, 10). A kako je Jehova reagirao na pobunu protiv osoba kojima je on sam povjerio autoritet?
Intervencija izraelskog Suca
12. O čemu je ovisilo hoće li Izraelci ostati u dobrom odnosu s Bogom?
12 Kad je Jehova Izraelcima dao Zakon, rekao im je da će, budu li poslušni, postati ‘svet narod’ i da će taj narod biti svet dokle god bude prihvaćao Jehovin način vođenja stvari (2. Mojsijeva 19:5, 6). Sada kad je zavladala otvorena pobuna došao je trenutak da intervenira izraelski Sudac i Zakonodavac! Mojsije je rekao Koreju: “Ti i svi tvoji stanite sutra pred Jehovom, ti i oni i Aron. I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kâda, i stanite pred Jehovom svaki sa svojom kadionicom, dvije stotine i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom” (4. Mojsijeva 16:16, 17).
13. (a) Zašto je bilo oholo to što su buntovnici prinijeli kâd pred Jehovom? (b) Što je Jehova učinio buntovnicima?
13 Prema Božjem Zakonu samo su svećenici smjeli prinositi kâd. I sama pomisao na to da kao Leviti koji nisu svećenici prinose kâd pred Jehovom trebala je te buntovnike navesti da stanu i razmisle (2. Mojsijeva 30:7; 4. Mojsijeva 4:16). No Korej i njegovi pristaše nisu to učinili. Sljedećeg je dana Korej ‘sabrao sav zbor protiv Mojsija i Arona na vratima šatora sastanka’. U izvještaju stoji: “I reče Jehova Mojsiju i Aronu govoreći: Odvojite se iz toga zbora, da ih odmah satrem.” No Mojsije i Aron zauzeli su se za narod kako bi ga Jehova poštedio. Jehova im je uslišio molbu. Što se tiče Koreja i mnoštva koje je bilo na njegovoj strani, “izađe oganj od Jehove, i sažeže onih dvije stotine i pedeset ljudi koji prinesoše kâd” (4. Mojsijeva 16:19-22, 35).c
14. Zašto je Jehova poduzeo odlučne korake protiv izraelskog naroda?
14 Iznenađujuće je što Izraelci nisu ništa naučili, iako su vidjeli kako je Jehova postupio s tim buntovnicima. “Sutradan vikaše sav zbor sinova Izraelovih na Mojsija i na Arona govoreći: pobiste narod Jehovin.” Izraelci su stali na stranu urotnika! Jehovinom je strpljenju sada došao kraj. Nitko se — čak ni Mojsije i Aron — taj put nije mogao zauzeti za narod. Jehova je izazvao pomor među neposlušnim osobama i “onih koji pomriješe od toga pomora bješe četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onih što izgiboše s Koreja” (4. Mojsijeva 16:41-49).
15. (a) Iz kojih su razloga Izraelci trebali bez oklijevanja prihvatiti vodstvo Mojsija i Arona? (b) Što si iz ovog izvještaja naučio o Jehovi?
15 Ti su ljudi sasvim bespotrebno izgubili život. Da su barem bolje razmislili! Mogli su se upitati: ‘Tko je došao pred faraona i tako stavio svoj život na kocku? Tko je zatražio da se oslobodi nas Izraelce? Tko je jedino bio pozvan na goru Horeb nakon izbavljenja Izraelaca kako bi osobno razgovarao s Božjim anđelom?’ Dakako, zadivljujuće stvari koje su doživjeli Mojsije i Aron bile su dokaz njihove vjernosti prema Jehovi i ljubavi prema tom narodu (2. Mojsijeva 10:28; 19:24; 24:12-15). Jehova nije uživao u tome što je morao pogubiti buntovnike. No kad je postalo očito da narod ne odustaje od pobune, poduzeo je odlučne korake (Ezehijel 33:11). Sve je to od velikog značaja za nas danas. Zašto?
Kako danas dobivamo vodstvo
16. (a) Što je Židovima u prvom stoljeću trebao biti uvjerljiv dokaz da je Isus Jehovin zastupnik? (b) Zašto je Jehova zamijenio levitsko svećenstvo, i čime?
16 Danas postoji novi ‘narod’ kojemu je Jehova nevidljivi Sudac, Zakonodavac i Kralj (Matej 21:43). Taj je ‘narod’ osnovan u prvom stoljeću n. e. Dotad je šator za obožavanje koji je postojao u Mojsijevo vrijeme već bio zamijenjen lijepim hramom u Jeruzalemu u kojem su i dalje služili Leviti (Luka 1:5, 8, 9). No 29. n. e. počeo je postojati jedan drugi hram, duhovni hram, čiji je Prvosvećenik Isus Krist (Hebrejima 9:9, 11). Ponovno se pojavilo pitanje kome je Bog povjerio autoritet. Koga je Jehova upotrijebio da vodi taj novi ‘narod’? Isus je dokazao svoju bezuvjetnu vjernost Bogu. On je ljubio ljude. Isto tako, činio je mnoge zadivljujuće znakove. Međutim, poput svojih tvrdoglavih predaka, većina Levita nije prihvatila Isusa (Matej 26:63-68; Djela apostolska 4:5, 6, 18; 5:17). S vremenom je Jehova levitsko svećenstvo zamijenio jednim sasvim drugačijim — kraljevskim svećenstvom. To kraljevsko svećenstvo postoji i dan-danas.
17. (a) Koja grupa danas sačinjava kraljevsko svećenstvo? (b) Za što Jehova koristi kraljevsko svećenstvo?
17 Tko danas sačinjava to kraljevsko svećenstvo? Apostol Petar odgovara na to pitanje u svom prvom nadahnutom pismu. Pomazanim članovima Kristovog tijela Petar je napisao: “Vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, da biste nadaleko objavili vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo” (1. Petrova 2:9). Iz ovih je riječi jasno vidljivo da pomazani Isusovi sljedbenici kao grupa sačinjavaju to “kraljevsko svećenstvo”, koje je Petar također nazvao “sveti narod”. Putem njega Jehova svojim slugama pruža upute i duhovno vodstvo (Matej 24:45-47).
18. Koja veza postoji između imenovanih starješina i kraljevskog svećenstva?
18 Kraljevsko svećenstvo zastupaju imenovani starješine koji imaju odgovorna zaduženja u skupštinama Jehovinog naroda diljem svijeta. Ti muževi zaslužuju naše poštovanje i potpunu podršku, bez obzira na to jesu li pomazanici ili nisu. Zašto? Zato što je putem svog svetog duha Jehova imenovao starješine da vrše svoju službu (Hebrejima 13:7, 17). Kako je to moguće?
19. U kom su pogledu starješine imenovani svetim duhom?
19 Ti starješine udovoljavaju preduvjetima iznesenim u Božjoj Riječi, koja je nastala pod djelovanjem Božjeg duha (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9). Dakle, s pravom se može reći da su imenovani svetim duhom (Djela apostolska 20:28). Starješine moraju biti temeljito upoznati s Božjom Riječju. Poput Vrhovnog Suca koji ih je imenovao, i starješine moraju mrziti sve što imalo nalikuje pristranosti prilikom donošenja odluka (5. Mojsijeva 10:17, 18).
20. Što cijeniš kod marljivih starješina?
20 Nemojmo osporavati njihov autoritet, već iskreno cijenimo naše marljive starješine! Njihova vjerna služba, koju često vrše desecima godina, daje nam razloga da imamo povjerenja u njih. Oni se redovito pripremaju za skupštinske sastanke i vode ih, surađuju s nama u propovijedanju ‘dobre vijesti o kraljevstvu’ i pružaju biblijske savjete kad su nam potrebni (Matej 24:14; Hebrejima 10:23, 25; 1. Petrova 5:2). Posjećuju nas kad smo bolesni i tješe nas kad smo žalosni. Oni vjerno i nesebično podupiru Kraljevstvo. Jehovin duh je na njima; oni imaju njegovo priznanje (Galaćanima 5:22, 23).
21. Čega starješine moraju biti svjesni, i zašto?
21 Naravno, starješine nisu savršeni. Svjesni su svojih ograničenja i stoga ne pokušavaju gospodariti nad stadom, koje je “Božje nasljedstvo”. Umjesto toga, sebe smatraju ‘suradnicima na radost svoje braće’ (1. Petrova 5:3; 2. Korinćanima 1:24). Ponizni, marljivi starješine ljube Jehovu i znaju da što ga bolje oponašaju, to više mogu koristiti skupštini. Imajući to na umu, neprestano se trude razvijati Bogu ugodna svojstva kao što su ljubav, samilost i strpljenje.
22. Kako je razmatranje izvještaja o Koreju ojačalo tvoju vjeru u Jehovinu vidljivu organizaciju?
22 Doista smo sretni što imamo Jehovu kao našeg nevidljivog Vladara, Isusa Krista kao Prvosvećenika, članove pomazanog kraljevskog svećenstva kao učitelje i vjerne kršćanske starješine kao savjetnike! Iako nijedna organizacija u čijem upravljanju sudjeluju ljudi ne može biti savršena, sretni smo što možemo služiti Bogu zajedno s vjernom braćom i sestrama koji se rado podlažu Božjem autoritetu!
a Aronova druga dva sina, Eleazar i Itamar, bili su uzorni u svojoj službi Jehovi (3. Mojsijeva 10:6).
b Datan i Abiron, koji su se urotili s Korejem, bili su Rubenovi potomci. Zbog toga očito nisu čeznuli za tim da postanu svećenici. Njima je smetalo to što je Mojsije vođa i činjenica da u to vrijeme još nije bilo ispunjeno njihovo očekivanje, a to je dolazak u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 16:12-14).
c U patrijarhalno je doba svaki poglavar obitelji pred Bogom zastupao svoju ženu i djecu te čak prinosio žrtve u njihovu korist (1. Mojsijeva 8:20; 46:1; Job 1:5). Međutim, kad je donesen Zakon, Jehova je imenovao muške članove Aronove obitelji kao svećenike preko kojih se trebalo prinositi žrtve. Dvjesto pedeset buntovnika očito nije bilo spremno prihvatiti taj novi postupak.
[Slika na stranici 9]
Da li svako zaduženje u Jehovinoj službi smatraš prednošću?
[Slika na stranici 10]
“Zašto se vi podižete nad zborom Jehovinim?”
[Slika na stranici 13]
Imenovani starješine zastupaju kraljevsko svećenstvo