Čuvaj se izrugivača!
Danas sve vrvi od predviđanja, a futurološki biznis cvjeta. “Kako se 2000. godina približava”, primjećuje londonski The Daily Telegraph, “događa se nešto neobično, ali ne i potpuno neočekivano. Tisuće ljudi diljem svijeta imaju bizarne i često zastrašujuće vizije budućnosti.” Za mnoge je promatrače taj intenzivni interes za budućnost puko ponavljanje prijašnjih očekivanih promjena koje se nisu ostvarile.
KAKO se u 19. stoljeću razvijao promet s konjskom vučom, jedan je čovjek predviđao da će se evropski gradovi na kraju gušiti u konjskom izmetu. Naravno, njegovo se predviđanje pokazalo krivim. Zbog toga, ističući kako predviđanja često promaše, londonski The Times kaže: “Budućnost je obična gomila konjskog izmeta.”
Drugi se rugaju onima koji unaprijed vide opasnost. Naprimjer, jedan je profesor ekonomije na jednom američkom sveučilištu izazvao one koji su upozoravali na uništavanje okoliša da se oklade na to hoće li se stanje pogoršati. Kako je izviješteno u časopisu New Scientist, profesor tvrdi da se “kvaliteta našeg života poboljšava i da će se nastaviti trajno poboljšavati”.
Usred te zbrke tvrdnji i protutvrdnji, mnogi vjeruju da će sve u osnovi i dalje ostati nepromijenjeno. Izvrgavajući ruglu svaku pomisao na to da će se Bog umiješati u ljudska zbivanja, oni pokazuju stav poput rugača iz prvog stoljeća n. e.
Da li je sve još uvijek nepromijenjeno?
Drugo nadahnuto pismo kršćanskog apostola Petra, napisano oko 64. n. e., upozorava: “U pošljednje dane doći [će] rugači [“sa svojim ruganjem”, NW] koji će življeti po svojijem željama” (2. Petrova 3:3).
Rugači nastoje postići to da predmet njihovog ruganja ispadne smiješan. Osoba koja podlegne ruganju može upasti u sebičnu zamku budući da rugač često želi da oni koji ga slušaju usvoje njegovo gledište. Možda su neki od rugača na koje je Petar upozoravao bili takve osobe koje su ‘živjele po svojim željama’. Da bi upozorio svoje čitaoce, apostol je koristio posebno naglašen oblik izraza. On je upozoravao na dolazak ‘rugača s njihovim ruganjem’.
Ti su rugači iz prvog stoljeća dovodili u pitanje stvarnost Kristove ‘obećane prisutnosti’, govoreći: “Gdje je obećanje dolaska [“obećana prisutnost”, NW] njegova? Jer od kako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja” (2. Petrova 3:4). Tako je to njima izgledalo. Ipak, još 33. n. e., Isus je prorekao katastrofu za Jeruzalem. “Doći [će] dani na tebe”, objavio je, “i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana; i razbiće tebe i djecu tvoju u tebi, i ne će ostaviti u tebi kamena na kamenu.” Kako su samo bili u krivu oni koji su se rugali tom upozorenju! Godine 70. n. e. rimske su vojske opkolile Jeruzalem i uništile grad, nanoseći stanovništvu velike gubitke u životima. Zašto većina stanovnika tog grada nije bila pripravna za tu nevolju? Jer nisu razabrali da je Bog izvršio pregled njihovog stanja preko svog Sina, Isusa (Luka 19:43, 44).
Apostol Petar ukazuje na buduću intervenciju Svemoćnog Boga. “Doći [će] dan Gospodinov kao lupež”, upozorava Petar (2. Petrova 3:10). Tada će Bog s čitave zemaljske kugle ukloniti bezbožnost i poštedjeti one koji budu prosuđeni kao pravedni. Kao što to ovaj časopis često objašnjava, ‘prisutnost’ Isusa Krista počela je 1914. godine. No njegovo stupanje u akciju kao Božjeg Izvršitelja presude još je budućnost. Zato je apostolovo upozorenje da se čuvamo rugača sada još hitnije.
Ti možda već dugo vremena čekaš da se Bog umiješa u ljudska zbivanja. Što će ti pomoći da nastaviš strpljivo čekati, a da ne postaneš žrtva rugača? Molimo te, nastavi s čitanjem.
[Istaknuta misao na stranici 4]
“Doći [će] dani na tebe, i neprijatelji tvoji (...) opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana (...) i ne će ostaviti u tebi kamena na kamenu.” To nije bilo upozorenje za izrugivanje. Rimske su vojske uništile Jeruzalem, nanoseći velike gubitke u životima.