9. U kom smislu “ne može griješiti” duhom pomazani kršćanin i zašto ne?

⁹ Kao slijedeće Ivan spominje razliku između djece Božje i djece đavolje. (Pročitaj 1. Ivanova 3:9-12.) Tko god je “od Boga rođen ne griješi neprestano”, ne čini to iz navike. Jehovino “reproduktivnoa sjeme” ili sveti duh koji prouzročuje “novo rođenje” u nebeski život, ostaje u pojedincu, osim ako se on odupire duhu, čime ga “žalosti”, tako da mu ga Bog oduzima (1. Petrova 1:3, 4, 18, 19, 23; Efežanima 4:30). Duhom pomazani kršćanin “ne može griješiti” ako želi ostati dijete Božje. Kao “novo stvorenje” s “novom osobnošću”, on se bori protiv grijeha. On je “umaknuo pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu” i ne želi griješiti iz navike u dubini svog srca (2. Korinćanima 5:16, 17; Kološanima 3:5-11; 2. Petrova 1:4, ST).

11. a) Koja je daljnja mogućnost prepoznati one koji nisu djeca Božja? b) Što bi trebalo u nama prouzročiti razmišljanje o Kainovom postupku?

¹¹ Jednako tako ‘ne potječe od Boga tko ne ljubi brata svojega’. Činjenica je da se “vijest” koju smo čuli od “početka” našeg života kao Jehovini svjedoci, sastoji u tome da “ljubimo jedan drugoga” (Ivan 13:34, NS). Mi nismo “kao Kain” koji je pokazao da “potječe od zloga”, time što je na nasilnički način — što je karakteristično za sotonske ubojice — “ubio brata svojega” (1. Mojsijeva 4:2-10; Ivan 8:44). Kain je ubio Abela zato “jer su njegova djela bila zla, a brata mu pravedna”. Razmišljanje o Kainovom postupku sigurno bi trebalo prouzročiti da se čuvamo slične mržnje prema našoj duhovnoj braći.