Nastavite živjeti kao djeca Božja

“Tko god ne postupa pravedno i tko ne ljubi brata svojega, ne potječe od Boga” (1. IVANOVA 3:10, NS).

 1, 2. Koji ćemo apostolov savjet razmatrati u daljnjem proučavanju 1. poslanice Ivanove?

JEHOVA ima univerzalnu obitelj i neki su ljudi sada dio nje. Oni su djeca Božja. No, čime se razlikuju od drugih?

² Apostol Ivan opisuje te najpovlaštenije ljude u svojoj prvoj od Boga nadahnutoj poslanici. On im također daje savjet koji će im pomoći nastaviti živjeti kao djeca Božja. Ono što kaže, bit će od koristi i svim drugim Bogu predanim Svjedocima.

Kako je velika Božja ljubav!

 3. Kako su neki postali “djecom Božjom” i što misli o njima svijet?

³ Ivan spominje nadu pomazanih kršćana. (Pročitaj 1. Ivanova 3:1-3.) Kakovu li je veliku ljubav pokazao Jehova prihvativši ih kao duhovne sinove, učinivši ih “djecom Božjom”! (Rimljanima 5:8-10). Njihov božanski duh, ciljevi i nade razlikuju se od onih iz “svijeta” — nepravednog ljudskog društva. To svjetovno društvo mrzi Krista i njegove sljedbenike, pa tako i Oca (Ivan 15:17-25). Dakle, svijet pozna pomazanike kao pojedince, ali ne i kao djecu Božju, jer oni “nisu upoznali” Jehovu (1. Korinćanima 2:14).

 4. Što bi trebao raditi svatko tko ima nadu u nebeski život?

⁴ Pomazanici su već sada djeca Božja. “Ali”, kaže Ivan, “još se nije očitovalo što ćemo biti”, to jest kada umru u vjernosti i uskrsnu u duhovnom tijelu u nebeski život (Filipljanima 3:20, 21). Međutim, kad Bog to “učini očitim”, tada će postati “njemu nalik”, i vidjeti ga onakva kakav jest, kao “Jehovu, DUHA” (2. Korinćanima 3:17, 18). Svatko tko posjeduje “tu nadu” u nebeski život, trebao bi se osjećati navedenim očistiti se “kao što je on (Jehova) čist”. Iako su pomazanici sada nesavršeni, oni moraju voditi čist život u suglasnosti s nadom da će vidjeti čistog, svetog Boga u nebeskom Kraljevstvu (Psalam 99:5, 9; 2. Korinćanima 7:1).

Postupati pravedno

 5, 6. Što, gledano s Božjeg stajališta, čini svatko tko griješi, a što u tom pogledu važi za one koji ostaju “u zajednici” s Isusom Kristom?

⁵ Živjeti kao djeca Božja znači također pravedno postupati. (Pročitaj 1. Ivanova 3:4, 5.) “Svatko, tko čini grijeh, čini bezakonje” sa Jehovinog stajališta, čije zakone grešnik prestupa (Izaija 33:22; Jakov 4:12). Svaki “grijeh” je “bezakonje”, prestupanje Božjih zakona. Griješiti je protivno kršćanskom duhu, i mi smo zahvalni da se Isus Krist “objavio” kao čovjek, “da bi uzeo naše grijehe”. Budući da ‘u njemu nema grijeha’ mogao je doprinijeti Bogu potpuno zadovoljavajuću žrtvu pomirenja (Izaija 53:11, 12; Jevrejima 7:26-28; 1. Petrova 2:22-25).

⁶ “Tko god ostaje u zajednici s njim (sa Sinom) ne čini grijeh”. (Pročitaj 1. Ivanova 3:6, NS.) Budući da smo nesavršeni, mi možda ponekad ipak učinimo grijeh. Međutim, kod onih koji ostaju u zajednici sa Sinom, pa tako i u zajednici s Ocem, grešenje nije navika. Onaj tko po navici čini grijeh nije “vidio” Isusa očima vjere. Osim toga, ti grešnici koji griješe iz navike, primjerice otpadnici, ne ‘poznaju’ i ne cijene Krista kao “Janje Božje” koje odnosi grijeh (Ivan 1:36).

 7, 8. Od koga potječe, prema 1. Ivanovoj 3:7, 8 onaj tko namjerno griješi, i radi čega se s tim u vezi “pojavio” Sin Božji?

⁷ Ivan nas upozorava da se ne damo zavesti. (Pročitaj 1. Ivanova 3:7, 8.) “Neka vas nitko ne zavede”, kaže apostol i dodaje: “Tko čini što je pravedno (time što drži Božji zakon), pravedan je kao što je on (Isus Krist) pravedan”. Naša nas grešnost sprečava da budemo pravedni u mjeri u kojoj je bio naš veliki uzor. Ipak, zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti, Isusovi pomazani sljedbenici mogu sada nastaviti živjeti kao djeca Božja.

⁸ Onaj tko namjerno griješi “potječe od đavola”, koji griješi “od početka” svoje karijere kao buntovnik protiv Jehove. Međutim, “pojavio” se Sin Božji, da bi “uništio” sotonska “djela”, to jest unapređivanje grijeha i zla. U to je uključeno i odstranjenje posljedica Adamove smrti i to posredstvom Kristove otkupne žrtve, te posredstvom uskrsnuća onih koji su u šeolu (hades), kao i satiranjem sotonine glave (1. Mojsijeva 3:15; 1. Korinćanima 15:26). A do tada ćemo se mi, pomazani ostatak i “veliko mnoštvo”, čuvati da ne griješimo i ne postupamo nepravedno.

Drži Božji zakon

 9. U kom smislu “ne može griješiti” duhom pomazani kršćanin i zašto ne?

⁹ Kao slijedeće Ivan spominje razliku između djece Božje i djece đavolje. (Pročitaj 1. Ivanova 3:9-12.) Tko god je “od Boga rođen ne griješi neprestano”, ne čini to iz navike. Jehovino “reproduktivnoa sjeme” ili sveti duh koji prouzročuje “novo rođenje” u nebeski život, ostaje u pojedincu, osim ako se on odupire duhu, čime ga “žalosti”, tako da mu ga Bog oduzima (1. Petrova 1:3, 4, 18, 19, 23; Efežanima 4:30). Duhom pomazani kršćanin “ne može griješiti” ako želi ostati dijete Božje. Kao “novo stvorenje” s “novom osobnošću”, on se bori protiv grijeha. On je “umaknuo pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu” i ne želi griješiti iz navike u dubini svog srca (2. Korinćanima 5:16, 17; Kološanima 3:5-11; 2. Petrova 1:4, ST).

10. Koja je jedna od mogućnosti razlikovati djecu Božju od djece đavolje?

¹⁰ Na jednu od daljnjih mogućnosti kako razlikovati djecu Božju od djece đavolje, ukazuje se slijedećim riječima: “Tko god ne postupa pravedno ne potječe od Boga”. Nepravda je tako karakteristična za djecu đavolju da ‘oni ne spavaju ako ne učine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore (ne navedu na spoticanje, NS)’ — upravo to bi otpadnici rado učinili lojalnim kršćanima (Priče Salamunove 4:14-16, ST).

11. a) Koja je daljnja mogućnost prepoznati one koji nisu djeca Božja? b) Što bi trebalo u nama prouzročiti razmišljanje o Kainovom postupku?

¹¹ Jednako tako ‘ne potječe od Boga tko ne ljubi brata svojega’. Činjenica je da se “vijest” koju smo čuli od “početka” našeg života kao Jehovini svjedoci, sastoji u tome da “ljubimo jedan drugoga” (Ivan 13:34, NS). Mi nismo “kao Kain” koji je pokazao da “potječe od zloga”, time što je na nasilnički način — što je karakteristično za sotonske ubojice — “ubio brata svojega” (1. Mojsijeva 4:2-10; Ivan 8:44). Kain je ubio Abela zato “jer su njegova djela bila zla, a brata mu pravedna”. Razmišljanje o Kainovom postupku sigurno bi trebalo prouzročiti da se čuvamo slične mržnje prema našoj duhovnoj braći.

Ljubav “u djelu i istini”

12. Kako znamo da smo “prešli iz smrti u život” i što to znači?

¹² Ako bismo oponašali Kaina, bili bi duhovno mrtvi. (Pročitaj 1. Ivanova 3:13-15.) On je toliko mrzio svog brata da ga je ubio. Zato nismo iznenađeni da i nas mrzi svijet na sličan način, jer je Isus to prorekao (Marko 13:13). No, “mi znamo (uvjereni smo) da smo iz (duhovne) smrti prešli u (vječni) život, jer ljubimo braću”, svoje suradnike Jehovine svjedoke. Temeljem te bratske ljubavi povezane s vjerom u Krista, nismo više ‘mrtvi’ u prijestupima i grijesima, nego je Bog skinuo s nas prokletstvo. Uskrsnuti smo iz duhovne smrti, primivši nadu u vječni život (Ivan 5:24; Efežanima 2:1-7). Otpadnici bez ljubavi nemaju takvu nadu, jer “tko ne ljubi, ostaje u (duhovnoj) smrti”.

13. Zašto moramo, ako mrzimo svog brata, učiniti to predmetom svoje molitve?

¹³ Doista “tko god mrzi svoga brata je ubojica”. Ne mora se učiniti doslovno ubojstvo (kao što je Kain iz ljubomore ubio Abela), ali onaj tko mrzi rado bi vidio da njegov duhovni brat ne živi više. Budući da Jehova može vidjeti u srce, onaj tko mrzi osuđen je (Priče Salamunove 21:2; usporedi Matej 5:21, 22). Nijedan takav nepokajnički “ubojica” ili onaj tko mrzi svog suvjernika, “nema vječnog života u sebi”. Ne bismo li onda trebali, ako potajno mrzimo bilo kojeg svjedoka, moliti Jehovu za pomoć, kako bi naš duh preobratio u duh bratske ljubavi?

14. Do koje mjere trebamo pokazivati bratsku ljubav?

¹⁴ Ako želimo i dalje živjeti kao djeca Božja, tada moramo riječima i djelima nastavljati pokazivati bratsku ljubav. (Pročitaj 1. Ivanova 3:16-18.) To je moguće, jer smo “upoznali ljubav, jer je on (Isus Krist) predao za nas svoju dušu (ili “život”)”. Budući da je Isus pokazao ljubav do te mjere, i mi moramo prema našim suvjernicima pokazivati tu temeljno načelnu ljubav (grčki: agape). Primjerice, u vrijeme progonstva “dužni smo duše svoje položiti za braću”, kao što su Priscila i Akvila “podmjestili svoj vrat za moju dušu (apostola Pavla)” (Rimljanima 16:3, 4, NS; Ivan 15:12, 13, NS).

15. Što traži od nas ljubav ako je neki brat u nevolji, a mi imamo “sredstva ovog svijeta za potrebe života”?

¹⁵ Ako bi svoj život dali za braću, onda moramo biti spremni učiniti za njih i puno lakše stvari. Pretpostavimo da imamo “sredstva ovoga svijeta za potrebe života” — novac, hranu, odjeću i slično, što omogućava svijet. Mogli bi ‘vidjeti’ nekog brata u nevolji, što znači ne samo površno pogledati, nego pažljivo promatrati situaciju. Njegova bi nevolja mogla prouzročiti da se otvore “vrata” našeg “unutarnjeg suosjećanja” ili naših najdubljih osjećaja. Međutim, što ako zatvorimo “vrata” dopustivši da sebičnost osujeti našu namjeru da mu pomognemo? “Kako tada ljubav Božja ostaje” u nama? Nije dovoljno samo govoriti o bratskoj ljubavi. Kao djeca Božja moramo je pokazivati “u djelu i istini”. Primjerice, bratu koji skapava od gladi potrebna je hrana, a ne prazne riječi (Jakov 2:14-17).

Srce koje nas ne osuđuje?

16. a) Kako je Bog “veći od našega srca”? b) Zašto Jehova saslušava naše molitve?

¹⁶ Ivan govori dalje o jamstvima koja pokazuju da smo djeca Božja. (Pročitaj 1. Ivanova 3:19-24.) “Po tome” — kroz činjenicu da pokazujemo bratsku ljubav, “ćemo poznati da smo od istine”, da nismo postali žrtvama zavođenja otpadnika. Tako ćemo ‘osigurati svoje srce pred Bogom’ (Psalam 119:11, NS). Ako nas naše srce osuđuje, jer možda mislimo da nismo pokazali dovoljno ljubavi svojim suvjernicima, ne smijemo zaboraviti da je “Bog veći od srca našega i zna sve”. On je milosrdan, jer vidi našu “nelicemjernu bratsku naklonost”, našu borbu protiv grijeha i nastojanje da živimo na njemu dopadljiv način (1. Petrova 1:22; Psalam 103:10-14). “Ako nas naše srce ne osuđuje”, jer postoje djela koja dokazuju našu bratsku ljubav i zato jer nismo krivi za tajne grijehe, “imamo slobodu govora prema Bogu” u molitvi (Psalam 19:12). A on saslušava naše molitve “jer držimo njegove zapovijedi i činimo što je dobro u njegovim očima”.

17. Koja dva zahtjeva uključuje Božja “zapovijed”?

¹⁷ Ako očekujemo da budu uslišene naše molitve, mi moramo držati Božju “zapovijed”, koja uključuje slijedeća dva zahtjeva: 1. Moramo imati vjeru u Isusovo “ime”, time da prihvatimo otkupninu i priznamo njegov od Boga mu dani autoritet (Filipljanima 2:9-11). 2. Moramo također “ljubiti jedan drugoga”, kako je to Isus zapovijedio (Ivan 15:12, 17). Sigurno je da svatko tko vjeruje u Kristovo ime, ljubi i druge koji pokazuju takovu vjeru.

18. Kako znamo da Jehova “ostaje u zajedništvu s nama”?

¹⁸ Onaj tko drži Božje zapovijedi “ostaje u zajedništvu s njim”, u jedinstvu s Jehovom. (Usporedi Ivan 17:20, 21.) No, kako možemo steći “spoznaju” da Bog “ostaje u zajedništvu s nama”? Mi to znamo “zahvaljujući (svetom) duhu, kojeg nam je dao”. Ako imamo Božji sveti duh i sposobnost donositi njegove plodove, uključujući i bratsku ljubav, dokazujemo da smo u zajedništvu s Jehovom (Galaćanima 5:22, 23).

Budi oprezan!

19, 20. Zašto moramo “ispitivati nadahnute izjave” i koju nam pomoć pruža Ivan u tom pogledu?

¹⁹ Kao slijedeće Ivan ukazuje da moramo biti oprezni. (Pročitaj 1. Ivanova 4:1.) Mi ne smijemo vjerovati svakom duhu ili svakoj “nadahnutoj izjavi”, nego moramo ‘ispitivati nadahnute izjave, da bi vidjeli potječu li od Boga’. Zašto? “Zato jer su se u svijetu pojavili mnogi lažni proroci”. U najmanju ruku neki od tih prevarljivih učitelja putovali su okolo, povezujući se sa skupštinama u nastojanju da “odvuku učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Ivanova 7). Dakle, vjerni su morali biti oprezni.

²⁰ Neki su kršćani prvog stoljeća bili sposobni “razlikovati nadahnute izjave” — bio je to čudesni dar djelujuće sile Božje, koji im je očito pomogao ustanoviti potječu li nadahnute izjave od Jehove (1. Korinćanima 12:4, 10). No, čini se da je Ivanovo upozorenje u općenitom primjenjivo za sve kršćane i da pomaže i danas u slučaju kad otpadnici pokušavaju potkopati vjeru Jehovinih svjedoka. Iako danas više ne postoji dar duha za “razlikovanje nadahnutih izjava”, Ivanove nam riječi pružaju mogućnost da utvrdimo jesu li učitelji potaknuti Božjim duhom ili demonskim utjecajima.

21. Koja je jedna od mogućnosti ispitati “nadahnute izjave”?

²¹ Zapazi jednu od mogućnosti ispitivanja. (Pročitaj 1. Ivanova 4:2, 3.) “Svaka nadahnuta izjava koja prizna da je Isus Krist došao u tijelu potječe od Boga”. Mi priznajemo da je Isus jednom živio kao čovjek, te da je on Sin Božji, a naša nas vjera potiče da poučavamo i druge o tim istinama (Matej 3:16, 17; 17:5; 20:28; 28:19, 20). “A svaka nadahnuta izjava koja ne prizna Isusa, ne potječe od Boga.” Što više, to je “nadahnuta izjava antikrista” protiv Krista i biblijskih nauka o njemu. Očito su Ivan i ostali apostoli upozoravali na pojavu “nadahnutih izjava antikrista” (2. Korinćanima 11:3, 4; 2. Petrova 2:1). Budući da su krivi učitelji tada prijetili pravim kršćanima, Ivan je mogao reći: “On je već na svijetu”.

22. Koja je daljnja mogućnost da se ispitaju “nadahnute izjave”?

²² Daljnja mogućnost da se ispitaju “nadahnute izjave” sastoji se u tome da obratimo pažnju na to tko ih sluša. (Pročitaj 1. Ivanova 4:4-6.) Kao Jehovini sluge mi smo “pobijedili” lažne učitelje ili svladali ih, odnijevši pobjedu nad njihovim pokušajima da nas odvuku od božanske istine. Ova je duhovna pobjeda moguća zato jer je Bog koji je “u zajedništvu” s vjernim kršćanima “veći od onoga (đavola) koji je sa svijetom”, to jest “u zajedništvu” s nepravednim ljudskim društvom (2. Korinćanima 4:4). Budući da otpadnici ‘potječu od svijeta’, te da posjeduju njegov zao duh, “oni govore što dolazi iz svijeta, i svijet ih sluša”. S obzirom da mi posjedujemo Jehovin duh, možemo otkriti duhu protivnu bit njihovih “nadahnutih izjava” i odbaciti ih.

23. Tko nas sluša i prepoznaje da smo vođeni Božjim duhom?

²³ No, mi znamo da ‘potječemo od Boga’, jer onaj ‘tko poznaje Boga sluša nas’. Ovcama slični ljudi spoznaju da mi učimo istinu koja se temelji na Riječi Božjoj. (Usporedi Ivan 10:4, 5, 16, 26, 27.) “Tko ne potječe od Boga, ne sluša nas”. Krivi proroci ili učitelji nisu slušali Ivana niti ostale koji su ‘potjecali od Boga’ i posredovali duhovno zdravu pouku. “Na taj način poznajemo nadahnutu izjavu istine i nadahnutu izjavu zablude”. Mi koji sačinjavamo obitelj Jehovinih obožavatelja govorimo “čistim jezikom” biblijske istine, koje posreduje Božja organizacija (Sofonija 3:9). Ovcama slične osobe mogu po onome što mi govorimo prepoznati da smo vođeni Božjim svetim duhom.

24. Što Ivan zatim objašnjava?

²⁴ Ivan je do sada spominjao neke osnovne zahtjeve koje moramo ispunjavati ako želimo nastaviti živjeti kao djeca Božja. Kao slijedeće, on objašnjava zašto moramo stalno pokazivati ljubav i vjeru.

Za ponavljanje

◻ Kako su neki učinjeni “djecom Božjom”?

◻ Kako možemo razlikovati između djece Božje i djece đavolje?

◻ Što bi trebalo kod nas prouzročiti razmišljanje o Kainovom postupku?

◻ Do koje mjere moramo pokazivati bratsku ljubav?

◻ Kako je moguće ispitati “nadahnute izjave”?

[Bilješka]

[Slika na stranici 27]

Obožavatelji Jehove govore “čistim jezikom” biblijske istine, koje posreduje Božja organizacija