Oni su nesebično odgovorili na Božju ljubav

 1. Kako je apostol Ivan u svom prvom pismu naglasio svojstvo ljubavi?

“BOG je ljubav.” Kako li su značajne ove riječi! Nikakvo čudo da je apostol Ivan smatrao potrebnim ponoviti ih u svom prvom pismu (1. Ivanova 4:8, 16). Jehova Bog nije samo ljubav, nego je on utjelovljenje ljubavi, ili personifikacija ljubavi.

 2. Na koji je način Bog pokazao ljubav prilikom stvaranja čovjeka i žene, kao i svojom brigom za njih?

² Sjetimo se ljubavi izražene u tome kako nas je Bog stvorio. S tim u vezi vrlo su odgovarajuće Davidove riječi cijenjenja. Kao nadahnuti psalmist, on je rekao: “Slavit ću te, jer sam na strahopoštovanja vrijedan način divno stvoren” (Psalam 139:14, NW). Da možemo živjeti u zdravlju i sreći, Bog nam uz pomoć naših pet osjetila — vida, sluha, okusa, mirisa i opipa — omogućuje bezbrojne radosti. Kakve li ljepote u djelima stvaranja koja nas okružuju! Kako su divne mnoge različite vrste biljaka i životinja, a da ne govorimo o ljepoti čovjeka i njegova izgleda! Osim toga, Bog se pobrinuo za toliko divnih plodova voća i povrća, kao i za ostalu hranu (Psalam 104:13-16). S dobrim je razlogom apostol Pavao podsjetio stanovnike starog grada Listre da Bog, kako je rekao, “nije nikad prestajao davati svjedočanstvo za samoga sebe svojim dobročinstvima, dajući vam s neba kišna i plodonosna vremena i zasićujući srca vaša jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17, St).

 3. S kojim nas je divnim sposobnostima opremio Bog?

³ Prisjetimo se također svih blagoslova vezanih uz sretan obiteljski život. I ne zaboravimo kakve nam radosti omogućuju naše duhovne i emocionalne sposobnosti: moć predočivanja, sposobnost razmišljanja, pamćenje, savjest i posebno sposobnost obožavanja Boga — sve to čini nas daleko nadmoćnijima od životinja. Jednako ne bismo trebali previdjeti kakvu nam radost može prirediti muzika. Svi ovi, kao i još mnogi drugi darovi, demonstracija su Božje ljubavi prema nama.

 4. Kakvo očitovanje Božje ljubavi su doživjeli ljudi nakon prijestupa njihovih praroditelja?

⁴ Nema sumnje da su Adam i Eva u svom savršenom stanju u Edenskom vrtu uživali mnoge radosti (1. Mojsijeva 2:7-9, 22, 23). No, je li Bog napustio ljude kad su propustili na nesebičan način odgovoriti na sve dokaze njegove ljubavi kojoj su se radovali? Nikako ne! Odmah je poduzeo nešto kako bi ispravio sve greške proizašle iz prijestupa naših praroditelja (1. Mojsijeva 3:15). Jehova pokazuje ljubav i time što strpljivo podnosi Adamove nesavršene potomke (Rimljanima 5:12). Kako dugo već? Pa oko 6 000 godina do sada! Bog je s posebno mnogo ljubavi postupao sa svojim slugama, odgovarajuće riječima: “Jehova, Jehova, Bog milostiv, spor na gnjev i obilan u privrženoj ljubavi i istini, koji čuva privrženu ljubav za tisuće, oprašta prestupak i prijestup i grijeh” (2. Mojsijeva 34:6, 7, NW).

 5. Kako je Jehova pokazivao strpljivost i puno ljubavi s narodom Izraelom?

⁵ Da, Jehova Bog je zaista postupao jako strpljivo s Izraelcima — od vremena kad ih je na podnožju gore Sinaj oformio u naciju, pa sve dok ga svojim otpadom nisu prisilili da ih potpuno odbaci. U 2. Ljetopisa 36:15, 16 (St) čitamo: “Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih sve jednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod, te više nije bilo lijeka.” Ipak, bilo je Izraelaca koji su na nesebičan način odgovorili na Jehovinu ljubav. Razmotrimo sada nešto pobliže život nekih od tih osoba, da bismo vidjeli kako su oni to radili. Ovo će postaviti temelj za pokazivanje na koje vrlo praktične načine mi sami možemo odgovoriti na Jehovinu ljubav.

 6. U kom je pogledu Mojsije istaknuti primjer, i u kojim je ulogama osjetio Božju ljubav?

⁶ Mojsije je bio istaknuti primjer osobe koja je nesebično odgovorila na Božju ljubav. Kakve li su mu mogućnosti stajale u izgledu kao usvojenom sinu faraonove kćeri! Ipak, “radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje. ‘Sramotu Kristovu’ smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga” (Hebrejima 11:25, 26, St). Mojsije je jednom želio osloboditi svoju braću, Izraelce od egipatskog ropstva. Ali, oni nisu cijenili njegova nastojanja, niti je još došlo od Boga određeno vrijeme za to da ih oslobodi (Djela apostolska 7:23-29). Temeljem Mojsijeve vjere i njegove nesebične želje da pomogne svojoj braći, Jehova ga je desetljećima kasnije opunomoćio da prouzroči mnoga čuda, te da 40 godina služi Izraelcima kao prorok, sudac, zakonodavac i posrednik. U tim je ulogama Mojsije mnogo puta osjetio koliko je jako Jehova ljubio njega i ostale Izraelce.

 7. Kako je Mojsije odgovorio na izražavanje Jehovine ljubavi?

⁷ Kako je Mojsije odgovorio na Božju ljubav i nezasluženu dobrohotnost? Da li je primio ‘uzalud blagodat Božju’? (2. Korinćanima 6:1). Nikako ne! Mojsije je nesebično odgovorio na Jehovino izražavanje ljubavi prema njemu time što se u potpunosti usmjerio k Bogu. Uvijek je gledao na Jehovu, čuvajući povjerljiv odnos prema svome Stvoritelju. A kako li je pozitivno Bog govorio o Mojsiju, koreći Arona i Mirjam zato što su kritizirali svog brata! Da, Jehova je govorio s Mojsijem “iz usta u usta”, dopustivši mu da gleda “lik Jahvin” (Brojevi 12:6-8, St). Iako je Mojsije smio koristiti mnoge prednosti, on je ostao najponiznijim čovjekom, izvršavajući Jehovine zapovijedi. Kako mu je Jehova zapovijedio, “sve je tako i učinio” (Izlazak 40:16, St; Brojevi 12:3, St).

 8. Kako je Mojsije pokazao da se uistinu usmjerio Bogu?

⁸ Time što je bio zabrinut za Jehovino ime i njegov glas, te za čisto obožavanje, Mojsije je pokazao da se nesebično usmjerio Bogu. Tako je u dvije prilike usrdno molio Jehovu da za volju svog imena iskaže Izraelcima milosrđe (2. Mojsijeva 32:11-14; 4. Mojsijeva 14:13-19). Kad su se Izraelci upleli u idolopoklonički kult teleta, Mojsije je pokazao revnost za čisto obožavanje, povikavši: “Tko je za Jahvu, k meni!” Na kraju su on i muževi koji su bili s njime pogubili mačem 3 000 idolopoklonika. Potom je Mojsije 40 godina podnosio taj buntovnički narod koji se stalno žalio. Mojsije je, izvan svake sumnje, nesebično odgovorio na izraze Božje ljubavi, davši nam tako odličan primjer (Izlazak 32:26-28, St; 5. Mojsijeva 34:7, 10-12).

 9. (a) Kako je David odgovorio na Jehovinu ljubav? (b) Kako možemo i mi poput Davida častiti Jehovu svojim vrijednim stvarima?

⁹ Sljedeća istaknuta osoba spomenuta u Bibliji, a koja je dala dobar primjer u nesebičnom odgovaranju na Božju ljubav, jest psalmist David, drugi kralj Izraela. Revnost za Jehovino ime potaknula ga je da se bori protiv filistejskog diva Golijata koji se drsko rugao, i Bog je poklonio Davidu pobjedu (1. Samuelova 17:45-51). Ista je revnost navela Davida da donese kovčeg saveza u Jeruzalem (2. Samuelova 6:12-19). A nije li i Davidova želja da sagradi Jehovi hram također izraz njegove revnosti i njegova cijenjenja Božje ljubavi i dobrote? Sasvim sigurno! Iako mu je ta prednost bila uskraćena, David nije odustao od toga da pripremi projekt i da iskaže čast Jehovi osobnim prinosom u zlatu, srebru i skupocjenom kamenju vrlo visoke vrijednosti (2. Samuelova 7:1-13; 1. Dnevnika 29:2-5). Sličan nesebičan odgovor na Božju ljubav trebao bi i nas motivirati da ‘častimo Jahvu svojim blagom’, trošeći svoja materijalna sredstva za promicanje interesa Kraljevstva (Izreke 3:9, 10, St; Matej 6:33).

10. U kom je smislu Davidov način postupanja vrijedan oponašanja?

¹⁰ David je, doduše, činio ozbiljne greške, ali se cijeloga života pokazivao ‘čovjekom ugodnim Jehovinom srcu’ (1. Samuelova 13:14, NW; Djela apostolska 13:22). Njegovi su psalmi puni izraza zahvalnosti za Božju ljubav. U jednom biblijskom priručniku se kaže da je David pokazivao “daleko veću zahvalnost od bilo koje druge osobe spomenute u Svetom pismu” (The International Standard Bible Encyclopedia). Prema pisanju psalmista Azafa, Bog je izabrao “Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčijih; odvede ga (...) da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. I pasao ih je srcem čestitim” (Psalam 78:70-72, St). Da, za nas bi bilo jako dobro da oponašamo Davidov način postupanja.

11, 12. Kako je Isus dokazao da se zaista usmjerio Bogu?

¹¹ Isus Krist je naravno najbolji biblijski primjer čovjeka koji je na nesebičan način odgovorio na Božju ljubav. Za što je Isus bio motiviran? Prije svega bio je motiviran da pokaže isključivu odanost Jehovi. Isus se bez dvojbe u potpunosti oslonio na Boga. Cijenjenje ljubavi i dobrote svog nebeskog Oca potaknulo ga je da bude uistinu duhovan čovjek. On je bio u bliskom, povjerljivom odnosu sa Bogom. Isus je bio čovjek molitve, koji je rado razgovarao sa svojim nebeskim Ocem. Uvijek iznova čitamo da se Krist molio. Jednom prilikom proveo je u molitvi cijelu noć (Luka 3:21, 22; 6:12; 11:1; Ivan 17:1-26). Kao odgovor na Božju ljubav, Isus je živio u skladu s istinom da ‘čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta’. Ustvari vršenje volje svoga Oca za njega je uistinu bila hrana (Matej 4:4, NW; Ivan 4:34). Zar ne bismo i mi trebali jednako odgovoriti na Božju ljubav, pokazujući mu isključivu odanost?

¹² Budući da je Isus Krist nesebično odgovarao na Božju ljubav, uvijek je obraćao pažnju na svog Boga i Oca. Kad ga je netko oslovio s “dobri učitelju”, rekao je: “Nitko nije dobar osim jednoga, Boga” (Luka 18:18, 19, NW). Isus je uvijek naglašavao da ne bi mogao ništa učiniti vlastitom inicijativom. On nije propustio nijednu priliku da proslavi ime svoga Oca, pa je tako i svoju uzornu molitvu započeo molbom: “Sveti se ime tvoje.” Molio je: “Oče, proslavi ime svoje!” Nedugo pred svoju smrt rekao je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim” (Matej 6:9; Ivan 12:28; 17:4, St). Sigurno je da bismo i mi trebali nastojati proslaviti Jehovu i moliti da se sveti njegovo ime, a sve to kao odgovor na njegovu ljubav.

13. Na kakvo je postupanje navela Isusa Božja ljubav?

¹³ Zapazimo sada kako je Isus na drugi način bio motiviran da nesebično odgovori na Božju ljubav. On je bio motiviran da ljubi pravdu, a da mrzi bezakonje, kako je to prorečeno u Psalmu 45:7 (Hebrejima 1:9). On je bio “svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grešnika” (Hebrejima 7:26, St). Isus je pozvao svoje pakosne protivnike da mu dokažu grijeh, ali oni to nisu bili u stanju učiniti (Ivan 8:46). Mrzio je bezakonje i zato je dva puta očistio hram od lakomih religioznih pripadnika (Matej 21:12, 13; Ivan 2:13-17). I kako je prezirno Isus optužio licemjerne religiozne vođe, rekavši im čak da potječu od Đavola (Matej 6:2, 5, 16; 15:7-9; 23:13-32; Ivan 8:44).

14. Kako je Isus, odgovarajući na Jehovinu ljubav, postupao sa svojim učenicima?

¹⁴ Na koji je još način Isus bio motiviran Jehovinom ljubavlju može se vidjeti iz njegova ponašanja prema apostolima i ostalim učenicima. Kako li je bio strpljiv, pun ljubavi i dugotrpljiv prema njima! To što su se međusobno takmičili, te da su se one noći kad je bio izdan, međusobno svađali tko je najveći među njima, sigurno je za njega bilo veliko iskušenje (Luka 22:24-27). Ali, Isus je uvijek pokazivao da je bio blag i od srca ponizan (Matej 11:28-30). Juda je izdao Isusa, Petar ga se tri puta odrekao, a ostali su apostoli pobjegli kad je došla svjetina da ga uhapsi. Ali, on se nikada nije dao ogorčiti, niti se ljutio. Kako to znamo? Kad se nakon svog uskrsnuća ponovno sastao sa svojim apostolima, nije ih strogo ukorio zato što su se od straha povukli, nego ih je tješio i jačao za daljnju službu za Kraljevstvo (Ivan 20:19-23).

15. Kako je Isus nesebično služio tjelesnim potrebama ljudi?

¹⁵ Razmotrimo sada još jedan od načina na koji je Isus Krist nesebično odgovorio na Božju ljubav, naime time što se žrtvovao za druge, do sramotne i mučeničke smrti na stupu (Filipljanima 2:5-8). Isus je služio tjelesnim potrebama ljudi, tako što je čudom nahranio mnoštva ljudi, također je mnoge izliječio (Matej 14:14-22; 15:32-39). Uvijek je tuđe interese pretpostavljao svojima, pa je zato mogao reći: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu” (Matej 8:20, St). Dok je provodio čudesna izlječenja, Isus je osjetio kako duh Božji izlazi iz njega i postaje djelotvornim. Ali, nikada nije pokušao da si korištenjem tih nadnaravnih sila pribavi neke materijalne prednosti, kao naprimjer kad je neka žena koja je krvarila 12 godina, dotakla njegove haljine u vjeri, i ozdravila je (Marko 5:25-34). Uostalom, on nikada nije koristio te nadnaravne sile u vlastitu korist. (Usporedi Matej 4:2-4.)

16. U kojem je smislu Krist služio duhovnim potrebama ljudi?

¹⁶ Iako je Isus nesebično služio tjelesnim potrebama ljudi, time što ih je liječio od njihovih bolesti i hranio na natprirodni način, glavni zadatak njegove zemaljske službe bio je propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, kao i poučavanje i stvaranje učenika. Unatoč svim njegovim čudesnim izlječenjima, nije bio poznat kao veliki liječnik ili čudotvorac, nego kao dobar Učitelj (Matej 4:23, 24; Marko 10:17). Isus je sam sebe označio Učiteljem, a tako su ga zvali i njegovi učenici, pa čak i njegovi neprijatelji (Matej 22:16; 26:18; Marko 9:38). A kakve li je samo istine učio, primjerice u Propovijedi na gori! (Matej 5:1–7:29). Kako su samo odgovarajuće bile njegove usporedbe, kako uzbuđujuće njegove proročanske usporedbe i ostala proročanstva! Nikakvo čudo da se vojnici koji su jednom prilikom bili poslani da ga uhapse, nisu mogli odlučiti na to (Ivan 7:45, 46).

17. (a) Kako nam je Isus ostavio savršeni primjer ljubavi? (b) O čemu će biti govora u sljedećem članku?

¹⁷ Isus Krist nam je nesumnjivo dao savršeni primjer nesebičnog odgovaranja na od Boga nam pokazanu ljubav. Isus je što se tiče njegova života i naklonosti, dao prvo mjesto svom nebeskom Ocu. On je uistinu ljubio pravednost, s puno je ljubavi postupao prema svojim apostolima i ostalim učenicima, a svoj je život stavio u službu u korist duhovnih i tjelesnih potreba ljudi. I na kraju svoju je službu okrunio time što je dao svoj život kao otkupninu (Matej 20:28). A kako je s nama? Točno, mi smo nesavršeni poput Mojsija i Davida. Ipak, u sljedećem članku ćemo vidjeti kako postoje praktične mogućnosti da oponašamo naš Primjer i da na nesebičan način odgovorimo na očitovanje božanske ljubavi.