Nastavite hodati u božanskom svjetlu
“Bog je svjetlo” (1. IVANOVA 1:5, NS).
1, 2. Kada i gdje je bila napisana 1. poslanica Ivanova i na koga se odnosi?
JEHOVINI SVJEDOCI su zahvalni za božansko svjetlo, stoga žele nastaviti hodati u njem. No, to nije lako, jer su već i prvi učenici Isusa Krista bili suočeni s otpadom. Isusovi lojalni apostoli su sprečavali njegovo širenje, a jedan od onih koji je ‘djelovao kao zapreka’ bio je apostol Ivan (2. Solunjanima 2:1-12). Kao već jako star čovjek on je, oko 98. g. n. ere, napisao svoju prvu od Boga nadahnutu poslanicu, a živio je tada u Efezu, ili u blizini tog grada. U njoj sadržani savjeti pomogli su kršćanima prvog stoljeća da nastave hodati u božanskom svjetlu. A kako je s nama?
2 Ivanove riječi nisu ništa manje korisne za kršćane 20. stoljeća. Stoga se potrudi prilikom osobnog proučavanja ovog i slijedeća dva članka, pročitati sva navedena mjesta iz njegove prve nadahnute poslanice. Lične zamjenice “mi” i “nama”, koje se pojavljuju u poslanici apostola, kao i u našim odgovarajućim komentarima, odnose se uglavnom na Isusove pomazane sljedbenike. Međutim, temeljna načela s obzirom na pravdu, ljubav, vjeru i slično, odnose se i na kršćane sa zemaljskom nadom.
Zajedništvo koje donosi radost
3. Koji dokazi postoje da je Božji sin kao čovjek živio, trpio i umro, i zašto je bio nazvan “Riječ života”?
3 Ivan govori najprije o radosnom “zajedništvu”. (Pročitaj 1. Ivanova 1:1-4.) Isus, “Riječ života” bio je “od početka” kod Jehove, kao Božje prvo stvorenje i kroz njega su bile “stvorene sve druge stvari” (Kološanima 1:15, 16, NS). Neki otpadnici prvog stoljeća tvrdili su da su bezgrešni, poricali su Kristovo pravovaljano mjesto u Božjoj pripremi. Međutim, apostoli su čuli Isusa kako govori, pažljivo su ga promatrali, dodirivali ga. Znali su da se kroz njega očitovala Božja sila. Dakle, postojali su dokazi očevidaca da je on Sin Božji, koji je kao čovjek živio, trpio i umro. Isus je “Riječ života”, jer kroz njega “se očitovao (vječni) život”, tako što je Bog kroz njega pribavio otkupninu (Rimljanima 6:23; 2. Timoteju 1:9, 10).
4. Što se razumije pod “zajedništvom” pomazanika?
4 Onime što su govorili i pisali, apostoli su svjedočili o bezgrešnom čovjeku Isusu Kristu. Ivan je ‘izvijestio’ te stvari kako bi se pomazanici mogli radovati “zajedništvu” s ostalim nasljednicima Kraljevstva, kao i s Ocem i Sinom. To “zajedništvo” znači jedinstvo i prouzročuje veliku radost (Psalam 133:1-3; Ivan 17:20, 21). Otpadnici koji mrze svoje nekadašnje suradnike u Jehovinoj službi, nemaju više takvu zajednicu s Bogom i Kristom.
“Bog je svjetlo”
5. Koju su “vijest” primili apostoli od Isusa i kako ona djeluje na ponašanje Jehovinih svjedoka?
5 Kao slijedeće govori se o “vijesti” koju su apostoli primili od Isusa. (Pročitaj 1. Ivanova 1:5-7.) Ona glasi: “Bog je svjetlo ... i u zajednici s njim nema uopće tame (ničeg nesvetog, nemoralnog, neistinitog ili zlog)”. Stoga Jehovini svjedoci izbjegavaju sva grešna djela povezana s tamom (Job 24:14-16; Ivan 3:19-21; Rimljanima 13:11–14; 2. Korinćanima 6:14; 1. Solunjanima 5:6-9). S obzirom da neki otpadnici nisu vjerovali da postoje grešna djela, nalazili su se u duhovnoj tami. Tvrdili su da posjeduju tajnu spoznaju, ali Bog je svjetlo, a ne mračna tajna. On daje duhovno svjetlo samo svojim vjernim Svjedocima (Matej 5:14-16; 1. Petrova 2:9).
6. Koji su nam blagoslovi osigurani ako “hodimo u istini”?
6 Ako kažemo da se radujemo “zajedništvu” s Bogom, ali “nastavljamo hodati u tami”, vodeći grešan život, tada “lažemo i ne postupamo prema istini”, to znači da ne živimo u suglasnosti s njom. No, ako slijedimo pravac koji je suglasan s istinom, tada smo u svjetlu, kao što je i Bog u svjetlu. Radujemo se “zajedništvu” sa sukršćanima, koji su svi jedinstveni u nauci, u duhovnom stajalištu, u djelu pravljenja učenika, te u svim ostalim područjima pravog obožavanja.
7. Zašto nas Isusova krv može “očistiti od svakoga grijeha”?
7 Za razliku od nekih otpadnika onog vremena, mi koji “hodamo u svjetlu” razumijemo da je grijeh nečist. Isusova krv nas “čisti od svakoga grijeha”, jer nismo namjerni grešnici (Matej 12:31, 32). Mi smo uistinu zahvalni da Bog pokazuje milosrđe čak kršćanima koji su učinili neki prijestup, ali su se pokajali (Psalam 103:8-14; Mihej 7:18, 19).
Temelj pomirenja
8, 9. a) Na temelju čega će nam Jehova oprostiti? b) Što su govorili neki otpadnici s obzirom na grijeh i zašto je to bilo krivo?
8 Ivan nastavlja, spominjući temelj za očišćenje od grijeha. (Pročitaj 1. Ivanova 1:8 do 2:2.) Ako kažemo: “Mi nemamo grijeha”, poričemo činjenicu da su svi nesavršeni ljudi grešni, i tada “istine nema u nama” (Rimljanima 5:12). Ali, Bog je “vjeran” i oprašta nam ako “priznajemo svoje grijehe” i to pokajničkog stajališta koje nas navodi da prekinemo s neispravnim postupcima (Priče Salamunove 28:13). Za one koji se nalaze u novom zavjetu, Bog kaže: “Grijeha se njihovih neću više spominjati” (Jeremija 31:31-34, ST; Jevrejima 8:7-12). On im oprašta, ostajući vjeran ovom obećanju.
9 Osim toga, Bog je “pravedan”, jer se uvijek drži svog mjerila pravednosti. On je kroz otkupninu udovoljio pravdi, stoga nam može ‘oprostiti grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti’, ako priznamo svoje grijehe, vjerujući u Isusovu žrtvu (Jevrejima 9:11-15). Mesija je svojom smrću odnio grijehe, kao što je na dan pomirenja grijehom opterećeni jarac bio poslan u pustinju (3. Mojsijeva 16:20-22; Izaija 53:5, 8, 11, 12; 1. Petrova 2:24). Neki su otpadnici govorili: “Mi nismo sagriješili”, čime su ‘učinili Jehovu lašcem’. Ali, ‘Bog ne može lagati’ i njegova Riječ pokazuje da su svi nesavršeni ljudi grešni (Titu 1:2; Propovjednik 7:20; Rimljanima 3:23). Reći: “Mi nismo sagriješili”, značilo bi da Riječ Božja nije “u nama”, u našim srcima! (Usporedi Jevrejima 8:10.)
10. U kojem je smislu Isus “žrtva pomirenja”?
10 Ivan je napisao “ove stvari” o grijehu, opraštanju i očišćenju, da ne bismo griješili. Njegove nas riječi trebaju navesti da se ozbiljno borimo protiv grešenja (1. Korinćanima 15:34). No, kad učinimo “grijeh”, pa se pokajemo, imamo “pomoćnika kod Oca” — “Isusa Krista, pravednika”, koji nas zagovara pred Bogom (Jevrejima 7:26; usporedi Ivan 17:9, 15, 20). Isus je “žrtva pomirenja”. Njegovom je smrću bila zadovoljena pravda, a Bogu je bilo omogućeno pokazati milosrđe i ukloniti s puta optužbu (teret) grijeha u slučaju duhovnih Izraelaca i “cijelog svijeta”, uključujući tu i “veliko mnoštvo” (Rimljanima 6:23; Galaćanima 6:16; Otkrivenje 7:4-14). Kako samo cijenimo tu žrtvu!
Slušaj Boga i pokazuj ljubav
11. Po kojim dokazima znamo da smo “u zajednici” s Bogom?
11 Da bi mogli nastaviti hodati u božanskom svjetlu moramo slušati Jehovu. (Pročitaj 1. Ivanova 2:3-6.) Mi smo svjesni toga da “smo upoznali” Boga, dakle razumjeli njega i njegova svojstva, “ako nastavljamo držati njegove zapovijedi”. Svatko tko tvrdi da poznaje Boga, ali ga ne sluša “lažac je”. Protivno tome, “do savršenstva dolazi ljubav Božja”, ako slušamo njegovu Riječ. “Po tome”, naime dokazujući poslušnost i ljubav prema Bogu, mi znamo da smo “u zajednici s njim”. Također smo obavezni postupati poput njegovog Sina, što se tiče djela pravljenja učenika, međuljudskih odnosa itd.
12. Koju “staru zapovijed” su imali kršćani, no kako je ona bila i “nova”?
12 Također je bezuvjetno potrebno pokazivati bratsku ljubav. (Pročitaj 1. Ivanova 2:7, 8.) Ivan je pisao “staru zapovijed”, koju su vjerni imali od “početka” svog kršćanskog života. “Stara” je u tom smislu što ju je Isus već prije mnogo godina dao svojim sljedbenicima, kad im je rekao da ljube jedan drugoga, kao što je on njih ljubio (Ivan 13:34). Ipak, i “nova” je, jer nadilazi ljubav prema bližnjemu koju je Zakon tražio, zahtijevajući spremnost položiti svoju dušu za suvjernike (3. Mojsijeva 19:18; Ivan 15:12, 13). Budući da svojom samopožrtvovnom ljubavlju dokazujemo da se slijeđenje te “nove zapovijedi” ‘obistinjuje kako u Kristovom tako i u našem slučaju, tama prolazi, a pravo svjetlo već svijetli među nama’.
13. Tko je prema 1. Ivanovoj 2:9-11 u “svijetlu”, a tko nije?
13 Međutim, tko se stvarno nalazi “u svjetlu”? (Pročitaj 1. Ivanova 2:9-11.) “Tko kaže da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, taj je do sada još” u duhovnoj tami. No, “tko ljubi svoga brata, ostaje u svjetlu i u njegovu slučaju ne postoji razlog za spoticanje”. Ovdje za osnovu uzeta grčka riječ označava životinjsku zamku s mamcem, ukazujući na nešto što može prouzročiti upadanje u grijeh. Uistinu, onaj tko tvrdi da je kršćanin, ali mrzi svoga brata, “ne zna kuda ide, jer je tama zaslijepila njegove oči” (Matej 13:13-15, NS). Hoće li te ovo upozorenje navesti da izbjegavaš duhovnu tamu, ne dopuštajući da osobni nesporazumi, laži otpadnika ili bilo što drugo, razori tvoju bratsku ljubav?
Temelj povjerenja
14. Tko su “dječica” i “očevi”, kojima se Ivan obraća?
14 Kao slijedeće, Ivan iskazuje povjerenje “dječici”, misleći pri tom, izgleda, na cijelu skupštinu. (Pročitaj 1. Ivanova 2:12-14.) Naši su grijesi ‘bili oprošteni poradi Kristova imena’, jer je samo kroz njega Bog omogućio spasenje (Djela apostolska 4:12). Pomazanici “poznaju Oca” jer ih je on “rodio” svojim duhom. Neki su “očevi” — vjerojatno stariji, iskusniji i duhovno napredniji vjernici. Oni poznaju Isusa, koji postoji “od početka”, otkako ga je Bog stvorio, prije svih drugih stvari.
15. a) Tko su “mladi muževi” kojima se obraća Ivan i kako su “pobijedili zloga”? b) Navedi primjer kako možemo danas “pobijediti” sotonu.
15 “Mladi muževi” kojima se Ivan obraća, možda su mlađi, manje iskusni kršćani. Oni su “pobijedili zloga”, to jest sotonu time što nisu popustili njegovim “udarcima” (2. Korinćanima 2:11). Danas bi to značilo, primjerice, izbjegavati nečiste zabavne programe, putenu muziku i pornografiju, jer bi to moglo imati za posljedicu potkopavanje kršćanskih temeljnih načela i upadanje u nemoral. “Mladi muževi” su pobijedili sotonu jer su duhovno “jaki” i tako “Riječ Božja” ostaje u njima. Neka bismo i mi poput njih prihvatili Božje duhovne pripreme, odbijali otpadništvo, nastavljajući hodati u božanskom svjetlu.
Ljubav koju ne smijemo imati
16. Koju ljubav ne smijemo imati, no što bi se dogodilo ako bismo imali svjetovna gledišta i namjere?
16 Postoji ljubav koju mi, bez obzira jesmo li mlađi ili stariji kršćani, ne smijemo imati. (Pročitaj 1. Ivanova 2:15-17.) Mi ne smijemo “biti ljubitelji ni svijeta, ni stvari u svijetu”. Umjesto toga moramo se čuvati da ne budemo uprljani pokvarenošću nepravednog ljudskog društva, da ne udišemo njegov “duh”, i da se ne damo utjecati njegovim prevladavajućim grešnim stajalištem (Efežanima 2:1, 2; Jakov 1:27). Ako bismo imali svjetovna gledišta i namjere tada ne bi u nama bilo “očeve ljubavi” (Jakov 4:4). Nije li to razlog za razmišljanje kroz molitvu?
17. Koje svjetovne želje ne smiju kršćani zadovoljavati?
17 “Sve što je u svijetu” ne potječe od Boga. U to su uključene “želje tijela”, zadovoljavanje kojih znači da popuštamo grešnim zahtjevima, primjerice nemoralnim spolnim željama (1. Korinćanima 6:15-20; Galaćanima 5:19-21). Ne smijemo popuštati niti “željama očiju”. Evu je privukao zabranjeni plod, kojeg je požudno gledala očima, a David je gledajući Betsabeju kako se kupa, bio naveden da počini težak grijeh (1. Mojsijeva 3:6; 2. Samuelova 11:2-17). Stoga moramo, da bismo mogli nastaviti hodati u božanskom svjetlu, izbjegavati pokvarenu razonodu i sve drugo što bi moglo potaknuti grešne želje i pokvariti srce (Priče Salamunove 2:10-22; 4:20-27).
18. Zašto je nerazumno “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava” i što se time ne može postići?
18 Iz svijeta potječe i “upadljivo isticanje svojih životnih sredstava”. Ponosan se čovjek može hvaliti svojim blagostanjem, garderobom i sličnim — sve samo prolaznim stvarima. Njegovo “upadljivo isticanje” može zadiviti neke, a njemu donijeti prolazno zadovoljstvo, ali ne i Božji blagoslov (Matej 6:2, 5, 16, 19-21; Jakov 4:16).
19. Što će se dogoditi s ovim svijetom i kako bi to trebalo djelovati na nas?
19 Sjetimo se da “svijet prolazi” i da će biti uništen (2. Petrova 3:6). S njime će propasti njegove želje i nade, kao i svi oni koji to ljube. “A tko”, kaže Ivan, “tvori volju Božju ostaje zauvijek”. Stoga zadržimo u mislima vječni život time da ‘odbijemo od sebe svjetovne želje’ i nastavimo hodati u božanskom svjetlu (Titu 2:11-14, NS).
Čuvaj se otpada
20. Kako su označeni oni koji su bili protiv Krista i dokaz čega je bilo njihovo pojavljivanje?
20 Ivan upozorava sada na antikriste. (Pročitaj 1. Ivanova 2:18, 19.) On podsjeća svoje suvjernike kako su čuli od apostola da “dolazi antikrist”. Pojavljivanje ‘mnogih antikrista’ dokazuje da je nastupio “posljednji čas”, zadnji dio apostolskog vremenskog razdoblja. Iako su oni koji su bili protiv Krista sačinjavali kolektivnog “antikrista”, mnogi su pojedini antikristi tvrdili da obožavaju Boga, ali takovi “nisu bili naše vrste”, te su napustili pravo kršćanstvo. Mi smo sretni da se odlaskom ili isključivanjem takovih osoba sprečava danas kvarenje skupštine.
21. Zašto duhom pomazani kršćani imaju “spoznaju” i koju “istinu” znaju?
21 Duhom pomazani lojalni kršćani odbacuju gledišta otpadnika. ‘Svi oni imaju spoznaju’, jer im ‘pomazanje od sveca’, Jehove, pomaže razumjeti Riječ Božju. (Pročitaj 1. Ivanova 2:20, 21.) Oni sigurno znaju “istinu” o Isusu Kristu, dok otpadnici imaju zabludne predodžbe o njemu. Budući da “nikakova laž ne potječe od istine”, svi koji ljube Jehovu odbijaju takova kriva gledišta i njihove branitelje.
22. Što je učinio C. T. Russel kada je jedan od njegovih nekadašnjih suradnika zanijekao otkupnu žrtvu?
22 I na kraju, “tko je lažac, ako ne onaj tko niječe da je Isus Krist” Božji pomazanik? (Pročitaj 1. Ivanova 2:22-25). Dakle, ‘onaj tko niječe Oca i Sina, taj je antikrist’. Kada je nekadašnji suradnik istraživača Biblije Charlesa T. Russella zanijekao otkupnu žrtvu, Russell se prestao družiti s njime i počeo je izdavati ovaj časopis, koji je uvijek objašnjavao istinu o Isusovom porijeklu, njegovoj mesijanskoj ulozi i ljubaznoj službi “žrtve pomirenja”.
23. Kako se “poznavanje Sina” odražava na naš odnos s Bogom te na naše izglede za budućnost?
23 Otpadnici koji niječu Krista nemaju Jehovu za prijatelja (Ivan 5:23). No mi, koji javno ‘priznajemo Sina imamo i Oca’, tako što se nalazimo u priznatom odnosu s Bogom (Matej 10:32, 33). Isusovi prvi, lojalni sljedbenici držali su se onoga što su čuli o sinu Božjem od “početka” svog kršćanskog života. Ako su u našem srcu jednake istine i mi ćemo ‘ostati u zajednici’ s Bogom i Kristom, te primiti “obećanje”, život vječni (Ivan 17:3).
Poučeni od Jehove Boga
24. Tko ima “pomazanje” svetog duha i zašto oni “ne trebaju nikoga da ih uči”?
24 Da bismo mogli hodati u božanskom svjetlu, ne dajući se zavesti od otpadnika, moramo imati ispravnu duhovnu pouku. (Pročitaj 1. Ivanova 2:26-29.) Duhom pomazane osobe imaju “pomazanje” kroz sveti duh, i oni su upoznali Boga i njegovog Sina, zato ‘ne trebaju nikoga (nikakvog otpadnika) da ih uči’. Svojim duhom pomazanja Bog “poučava” duhovne Izraelce “o svim stvarima” koje su potrebne da bi ga obožavali na prihvatljiv način (Ivan 4:23, 24; 6:45). Mi se radujemo da kao Jehovini svjedoci dobivamo takovu duhovnu pouku od Boga kroz “vjernog i razboritog roba” (Matej 24:45-47).
25, 26. a) Zašto mogu pomazanici imati “slobodu govora”? b) Što znači “činiti što je pravedno”?
25 Ivan je poticao dobro poučene pomazanike ‘da ostanu u zajednici s Bogom’. Oni koji su “u zajednici” s Jehovom raduju se i jedinstvu s njegovim Sinom (Ivan 14:19-21). Takvo je jedinstvo potrebno da bismo “kad se on (Krist) pojavi, imali slobodu govora, da nas ne bi posramljene odbacio od sebe o svom dolasku”, to znači tokom svoje parusije (prisutnosti).
26 Budući da mi sada živimo u vremenu Isusove “prisutnosti”, postavlja se pitanje: Kako možemo biti sigurni da se nećemo radi ničega trebati posramiti i da uistinu hodamo u božanskom svjetlu? Tako da ‘činimo što je pravedno’. ‘Ako znamo da je Bog pravedan’, zaključuje Ivan, ‘razumijemo da je svaki koji čini što je pravedno rođen od njega’. “Činiti što je pravedno” znači slušati Božje zapovijedi, izbjegavati nepravdu i sudjelovati u tako izvrsnim djelima kao što su pravljenje učenike i pomaganje suvjernicima (Marko 13:10; Filipljanima 4:14-19; 1. Timoteju 6:17, 18). Biti ‘rođen od Boga’ znači biti “ponovno rođen” kao njegovo duhovno dijete (Ivan 3:3-8).
27. Što još pokazuje apostol Ivan?
27 Dakle, Ivan je pokazao kako je moguće nastaviti hodati u božanskom svjetu. Zatim je pokazao kako se živi kao dijete Božje. Što to zahtijeva?
Što bi ti odgovorio?
◻ Koje je dokaze naveo Ivan kao potvrdu činjenice da je Božji sin kao čovjek živio, trpio i umro?
◻ U kojem je smislu Isus Krist “žrtva pomirenja”?
◻ Koju zapovijed, a koja je kako “stara”, tako i “nova” imaju kršćani?
◻ Što će se dogoditi ovome svijetu i kako bi ta činjenica trebala djelovati na nas kao kršćane?
◻ Kako mogu pomazanici biti sigurni da hodaju u božanskom svjetlu?
[Istaknuta misao na stranici 20]
Pokazuješ li cijenjenje za Isusovu žrtvu?