Koliko ti je istina dragocjena?

 1. Kako se Pilatovo korištenje riječi “istina” izgleda razlikovalo od Isusovog?

“ŠTO je istina?” Kad je Pilat postavio to pitanje, izgleda da je mislio samo na istinu općenito. S druge strane, Isus je upravo bio rekao: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37, 38). Izvorni grčki tekst pokazuje da je Isus koristio određeni član kad je govorio o ‘istini’. On je mislio na istinu koja dolazi od Boga.

 2. Koja Isusova izjava pokazuje koliko je istina vrijedna?

² Pavao je rekao: “Nemaju svi vjeru” (2. Solunjanima 3:2). Isto se može reći i za istinu. Čak i kad imaju priliku upoznati istinu temeljenu na Bibliji, mnogi se ljudi namjerno ne obaziru na nju. Usprkos tome, ona je itekako dragocjena! Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32).

 3. Koje upozorenje o prijevarnim učenjima trebamo uzeti k srcu?

³ Apostol Pavao rekao je da se istinu ne može pronaći u ljudskim filozofijama i predajama (Kološanima 2:8). Takva su učenja zaista prijevarna. Pavao je kršćane u Efezu upozorio da će, ako u njih počnu vjerovati, postati poput duhovne male djece ‘koja su poljuljana kao da ih bacaju valovi i svaki vjetar učenja pomoću prijevare ljudi, pomoću lukavstva u stvaranju zablude’ (Efežanima 4:14). Danas se ‘prijevara ljudi’ širi putem propagande onih koji se protive istini od Boga. Izraz “propaganda” definira se kao planski pokušaj manipuliranja vjerovanjima, stavovima ili postupcima drugih ljudi. Takvom se propagandom istinu lukavo izvrće u laž, a laž se podastire kao istinu. Da bismo pronašli istinu unatoč takvim podmuklim pritiscima, moramo marljivo istraživati Bibliju.

 4. Kome je istina dostupna, i što moraju činiti oni koji je posjeduju?

⁴ Misleći na one koji su postali njegovi učenici, Isus Krist se molio Jehovi: “Posveti ih istinom; tvoja riječ je istina” (Ivan 17:17). Oni su bili posvećeni, odnosno odijeljeni, za služenje Jehovi i za obznanjivanje njegovog imena i Kraljevstva (Matej 6:9, 10; 24:14). Iako svi ljudi ne posjeduju Jehovinu istinu, ona je dostupna kao besplatan dar svima koji tragaju za njom, bez obzira na to koje su nacionalnosti, rase ili iz koje kulture dolaze. Apostol Petar rekao je: “Shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35).

 5. Zašto se kršćane često progoni?

⁵ Kršćani drugima prenose biblijsku istinu, no nisu svugdje dobrodošli. Isus je upozorio: ‘Podvrgnut će vas nevolji i ubijati vas, i bit ćete predmet mržnje svih naroda zbog mog imena’ (Matej 24:9). Komentirajući ovaj redak, irski je svećenik John R. Cotter 1817. napisao: “Nastojanja [kršćana] da propovijedanjem poboljšaju živote drugih, ljude nipošto nisu potaknula na zahvalnost, već su u njima izazvala mržnju i navela ih da progone učenike jer su razotkrivali njihove poroke.” Takvi progonitelji ne ‘prihvaćaju ljubav prema istini da bi se spasili’. Iz tog razloga “Bog dopušta da na njih djeluje zabluda, da bi vjerovali laži, kako bi svi oni bili suđeni jer nisu vjerovali istini, nego su nalazili zadovoljstvo u nepravednosti” (2. Solunjanima 2:10-12).

 6. Kakvu želju kršćanin ne smije razvijati?

⁶ Kršćane koji žive u ovom neprijateljski nastrojenom svijetu apostol Ivan potiče: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu. (...) Sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta” (1. Ivanova 2:15, 16). Kad Ivan kaže “sve”, time ništa ne izostavlja. Zbog toga ne smijemo razvijati želju prema bilo čemu što ovaj svijet može ponuditi, a što bi nas moglo odvući od istine. Budemo li slijedili Ivanov savjet, to će imati snažan utjecaj na naš život. Kako?

 7. Na što poznavanje istine motivira iskrene osobe?

⁷ Tokom 2001. godine Jehovini svjedoci diljem svijeta svaki su mjesec vodili više od četiri i po milijuna biblijskih studija putem kojih su poučavali pojedince i grupe o Božjim zahtjevima za život. To je rezultiralo krštenjem 263 431 osobe. Svjetlo istine postalo je dragocjeno tim novim učenicima i zato su se prestali družiti s lošim društvom i činiti nemoral, više nisu činili stvari koje su učestale u ovom svijetu, a sramote Boga. Nakon što su se krstili, nastavili su živjeti u skladu s mjerilima koja Jehova postavlja za sve kršćane (Efežanima 5:5). Je li i tebi istina toliko dragocjena?

 8. Kako Jehova reagira na naše predanje, i zašto je mudro ‘tražiti najprije kraljevstvo’?

⁸ Unatoč našim manama Jehova milosrdno prihvaća naše predanje te se takoreći sagiba da bi nas privukao k sebi. On nas tako uči da imamo plemenite ciljeve, pa tako i želje (Psalam 113:6-8). Jehova nam istovremeno dopušta da imamo osobni odnos s njim i obećava da će se brinuti za nas ako ‘uvijek tražimo najprije kraljevstvo i Božju pravednost’. Ako tako činimo i ako čuvamo svoju duhovnost, on obećava: “Sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:33).

 9. Tko je “vjerni i razboriti rob”, i kako se Jehova brine za nas koristeći tog ‘roba’?

⁹ Isus Krist je odabrao svojih 12 apostola i položio temelj za skupštinu pomazanih kršćana koju se nazvalo ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 21:9, 14). Ona je kasnije opisana kao “skupština živog Boga, stup i potpora istine” (1. Timoteju 3:15). Isus je članove te skupštine identificirao kao ‘vjernog i razboritog roba’ i kao ‘vjernog i razboritog upravitelja’. Taj će vjerni sluga, rekao je Isus, biti zadužen za to da kršćanima ‘u pravo vrijeme daje obrok hrane’ (Matej 24:3, 45-47; Luka 12:42). Bez hrane bismo umrli od gladi. Slično tome, ako ne uzimamo duhovnu hranu, u duhovnom smislu slabimo i umiremo. Stoga je postojanje ‘vjernog i razboritog roba’ još jedan dokaz da se Jehova brine za nas. Pokazujmo uvijek cijenjenje za dragocjenu duhovnu hranu koju nam priprema taj “rob” (Matej 5:3).

10. Zašto je prijeko potrebno redovito prisustvovati sastancima?

¹⁰ Duhovnu hranu uzimamo putem osobnog studija. U nju također spada druženje sa sukršćanima te prisustvovanje skupštinskim sastancima. Sjećaš li se točno što si jeo prije šest mjeseci ili prije samo šest tjedana? Vjerojatno ne. Pa ipak, što god da si pojeo, unio si hranjive tvari u organizam da bi se održao na životu. A vjerojatno si kasnije opet jeo sličnu hranu. Isto je i s duhovnom hranom koju dobivamo na našim kršćanskim sastancima. Možda se ne sjećamo do u detalje svega što smo čuli na sastancima. I vjerojatno su slične informacije više puta ponovljene. Unatoč tome, to je duhovna hrana, prijeko potrebna za našu dobrobit. Na našim sastancima uvijek dobivamo dobru duhovnu hranu, serviranu u pravo vrijeme.

11. Koje obaveze imamo kad posjećujemo kršćanske sastanke?

¹¹ I na nama leže neke odgovornosti povezane s pohađanjem kršćanskih sastanaka. Kršćane se savjetuje da ‘ohrabruju jedni druge’, potičući druge članove skupštine na “ljubav i dobra djela”. Svojim pripremanjem za sve kršćanske sastanke, dolaženjem na njih i sudjelovanjem na njima jačamo vlastitu vjeru i hrabrimo druge (Hebrejima 10:23-25). Poput male djece koja znaju biti izbirljiva kad je hrana u pitanju, neke možda stalno treba poticati da uzimaju duhovnu hranu (Efežanima 4:13). Mi pokazujemo ljubav kad, ukoliko je to potrebno, tim osobama pružamo takav poticaj zato da bi se razvile u zrele kršćane, o kojima je apostol Pavao napisao: “Jaka hrana pripada zrelima, onima čija je moć zapažanja upotrebom uvježbana da razlikuju i ispravno i neispravno” (Hebrejima 5:14).

12. Na kome prvenstveno leži odgovornost da ostanemo u istini? Objasni.

¹² Naši nam bračni drugovi ili roditelji mogu pomagati da ostanemo na putu istine. Slično tome, skupštinski starješine mogu se kao pastiri brinuti za nas budući da smo dio stada koje im je povjereno na brigu (Djela apostolska 20:28). No na kome prvenstveno leži odgovornost ako želimo ostati na putu života, koji se temelji na istini? Nesumnjivo na svakome od nas. A to vrijedi kako u normalnim uvjetima tako i u teško vrijeme. Razmotri sljedeći događaj.

13, 14. Kako možemo dobiti potrebnu duhovnu pomoć, kao što pokazuje primjer s janjetom?

¹³ U Škotskoj je janjad bila na ispaši kad je jedno janje odlutalo do ruba brežuljka i palo niže na greben. Nije se ozlijedilo, ali bilo je uplašeno i nije se moglo vratiti natrag. Zato je počelo tugaljivo blejati. Kad ga je majka čula, i ona je počela blejati i nastavila sve dok se nije pojavio pastir te spasio malo janje.

¹⁴ Zapazi slijed događaja. Janje se počelo glasati pokazujući da treba pomoć, onda je isto učinila i ovca, a budni je pastir žustro krenuo u akciju spašavanja. Ako tako mala životinja i njena majka mogu osjetiti opasnost i odmah zatražiti pomoć, zar i mi ne bismo trebali učiniti isto kad duhovno posrnemo ili se suočimo s neočekivanim opasnostima u Sotoninom svijetu? (Jakov 5:14, 15; 1. Petrova 5:8). Svakako da bismo trebali, naročito ako smo neiskusni zato što smo mladi ili zato što smo relativno novi u istini.

15. Kako se jedna žena osjećala kad se počela družiti s kršćanskom skupštinom?

¹⁵ Zapazi koliku vrijednost ima razumijevanje Biblije i duševni mir koji ono donosi osobama koje služe Bogu istine. Jedna žena od 70 godina koja je čitav život išla u Anglikansku crkvu pristala je na to da Jehovini svjedoci s njom proučavaju Bibliju. Ubrzo je naučila da se Bog zove Jehova i zajedno s drugima izgovarala “Amen” nakon iskrenih javnih molitvi u Dvorani Kraljevstva. Ganuta onim što je vidjela, rekla je: “Boga ne prikazujete kao nekog nedostižnog za nas obične smrtnike, već kao da je među nama poput dragog prijatelja. Takvo što nisam doživjela nikada prije.” Ta draga zainteresirana osoba vjerojatno nikada neće zaboraviti prvi utisak koji je istina ostavila na nju. Nemojmo ni mi nikada zaboraviti koliko nam je istina bila dragocjena kad smo je tek bili prihvatili.

16. (a) Što bi se moglo desiti ako nam stjecanje novca postane glavni cilj? (b) Što nam može donijeti pravu sreću?

¹⁶ Mnogi vjeruju da bi bili sretniji kad bi imali više novca. Međutim, ako nam je stjecanje novca glavni cilj u životu, mogli bismo doživjeti “neizrecivu duševnu patnju” (1. Timoteju 6:10, Phillips). Razmisli koliko ljudi kupuje srećke, troši novac u kasinima ili lakomisleno špekulira na burzi, sanjajući o zgrtanju bogatstva. Jako mali broj ljudi dobije bogatstvo kojem se nada. A često čak i oni uvide da njihovo naglo bogaćenje ne donosi sreću. Umjesto toga, trajna sreća proizlazi iz vršenja Jehovine volje dok, uz vodstvo njegovog svetog duha i pomoć njegovih anđela, surađujemo s kršćanskom skupštinom (Psalam 1:1-3; 84:4, 5; 89:15). Postupamo li tako, možemo doživjeti neočekivane blagoslove. No istina ti mora biti dovoljno dragocjena da ti donese takve blagoslove u životu. Da li je stvarno smatraš takvom?

17. Što o stavu apostola Petra učimo iz činjenice da je odsjeo kod Šimuna, kožara?

¹⁷ Uzmimo kao primjer jedan događaj iz života apostola Petra. Godine 36. n. e. krenuo je na misionarsko putovanje u ravnicu Šaron. Zaustavio se u Lidi, gdje je izliječio Eneju, koji je bio uzet, a onda je krenuo dalje do lučkog grada Jope. Tamo je uskrsnuo Dorku. U Djelima apostolskim 9:43 stoji: “A on je ostao dosta dana u Jopi kod nekog Šimuna, kožara.” Ova usputna informacija otkriva da je Petar bio nepristran dok je propovijedao ljudima u tom gradu. Kako? Bibličar Frederic W. Farrar piše: “Krutog i nepopustljivog sljedbenika Usmenog [Mojsijevog] zakona nije se moglo nagovoriti da stanuje u kući kožara. Budući da se svakodnevno moralo raditi s kožom i lešinama raznih životinja te za to potrebnim materijalima, taj je zanat bio nečist i gnusan u očima svih strogih formalista.” Sve i da Šimunova “kuća pokraj mora” nije bila uz njegovu radionicu, on se bavio ‘zanatom na koji se gledalo s prezirom i koji je zbog toga rušio samopoštovanje svima koji su se njime bavili’, kaže Ferrar (Djela apostolska 10:6).

18, 19. (a) Zašto je Petar bio zbunjen vizijom koju je dobio? (b) Koji je neočekivani blagoslov Petar dobio?

¹⁸ Petar, koji nije imao predrasude, prihvatio je Šimunovu gostoljubivost i kod njega je dobio neočekivanu uputu od Boga. Dobio je viziju u kojoj mu je zapovjeđeno da jede stvorenja koja su prema židovskom zakonu bila nečista. Petar je to odbijao jer nikada nije “jeo ništa okaljano i nečisto”. No triput mu je rečeno: “Prestani zvati okaljanim ono što je Bog očistio.” Razumljivo da se “Petar jako zbunjen u sebi pitao što bi mogla značiti ta vizija” (Djela apostolska 10:5-17; 11:7-10).

¹⁹ Petar nije znao da je dan prije viziju imao i ne-Židov Kornelije, koji je živio 50 kilometara dalje, u Cezareji. Jehovin je anđeo uputio Kornelija da pošalje sluge da pronađu Petra u kući Šimuna kožara. Kornelije je poslao svoje sluge u Šimunovu kuću i Petar je otišao s njima u Cezareju. Tamo je propovijedao Korneliju, njegovim rođacima i prijateljima. Tako su oni postali prvi neobrezani ne-židovski vjernici koji su primili sveti duh kao nasljednici Kraljevstva. Iako su ti ljudi bili neobrezani, svi koji su čuli Petrove riječi krstili su se. To je ljudima iz nacija, koji su sa židovskog gledišta bili nečisti, otvorilo mogućnost da postanu članovi kršćanske skupštine (Djela apostolska 10:1-48; 11:18). Kakvu li je izvanrednu prednost imao Petar — samo zato što mu je istina bila dragocjena te što ga je potaknula da posluša Jehovinu uputu i postupi po vjeri!

20. Kakvu nam pomoć Bog pruža ako istinu stavimo na prvo mjesto u svom životu?

²⁰ Pavao potiče: “Govoreći istinu, u svemu ljubavlju uzrastimo u njega koji je glava, a to je Krist” (Efežanima 4:15). Da, istina će nam danas donijeti nenadmašnu sreću ako je stavimo na prvo mjesto u svom životu i ako dopustimo Jehovi da putem svog svetog duha upravlja našim koracima. Isto tako, zadržimo na umu da u djelu evangeliziranja imamo podršku svetih anđela (Otkrivenje 14:6, 7; 22:6). Doista je prednost imati takvu podršku u djelu koje nam je Jehova povjerio! Sačuvamo li besprijekornost, imat ćemo priliku hvaliti Jehovu, Boga istine, u svu vječnost. Može li išta biti dragocjenije od toga? (Ivan 17:3).