Kršćanska gostoljubivost u razdijeljenom svijetu
“Mi smo dakle dužni pružati gostoprimstvo takvim ljudima, da postanemo suradnicima za istinu” (3. IVANOVA 8, St).
1. Koje je najpoželjnije darove Stvoritelj darovao čovječanstvu?
“NEMA ništa bolje čovjeku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegova za života njegova, koji mu Bog da pod suncem” (Propovjednik 8:15). Ovim nam riječima drevni hebrejski okupljač govori da Jehova Bog ne samo da želi da njegova ljudska stvorenja budu radosna i sretna nego im osigurava i način na koji to mogu ostvariti. Kroz cijelu ljudsku povijest, gdje god se ljudi nalazili, pojavljuje se jedna zajednička želja, želja za uživanjem i zabavljanjem.
2. (a) Kako je čovječanstvo zloupotrijebilo naum koji je Jehova imao s njim? (b) S kakvim posljedicama?
2 Danas živimo u hedonističkom društvu u kojem su ljudi zaokupljeni težnjama za zadovoljstvom i zabavom. Ljudi su većinom postali, kao što je Biblija prorekla, “ljubitelji sebe samih, (...) ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:1-4, NW). To je, naravno, grubo izvrtanje onoga što je Jehova Bog naumio. Kad težnja za zabavom postane glavni cilj, ili kad ugađanje samome sebi postane isključiva svrha, tada nema pravog zadovoljstva i ‘sve postaje taština i muka duhu’ (Propovjednik 1:14; 2:11). Zbog toga je svijet pun usamljenih i frustriranih ljudi, a to dovodi do mnogih društvenih problema (Priče Salamunove 18:1). Ljudi su sumnjičavi jedni prema drugima i podijeljeni na rasnom, etničkom, socijalnom i ekonomskom području.
3. Kako možemo pronaći pravu radost i zadovoljstvo?
3 Kako bi samo sve bilo drugačije kad bi ljudi oponašali Jehovin način postupanja s drugima — da budu dobrohotni, velikodušni, gostoljubivi! On je jasno dao do znanja da tajna prave sreće ne leži u našem nastojanju da zadovoljimo vlastite želje. Umjesto toga, ovo je ključ sreće: “Mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35). Da bismo pronašli pravu radost i zadovoljstvo, moramo nadvladati zapreke i podjele koje bi nas mogle ograničavati. Osim toga, moramo se okrenuti onima koji služe Jehovi zajedno s nama. Vrlo je važno slijediti savjet: “Mi smo dakle dužni pružati gostoprimstvo takvim ljudima, da postanemo suradnicima za istinu” (3. Ivanova 8, St). Pokazivanje gostoljubivosti dostojnima, onoliko koliko nam dopuštaju okolnosti, korisno je na dva načina — ono koristi i davaocima i primaocima. Dakle, tko pripada dostojnima kojima trebamo “pružati gostoprimstvo”?
“Obilaziti sirote i udovice”
4. Koje se promjene u obiteljskim odnosima mogu vidjeti čak i među nekim pripadnicima Jehovinog naroda?
4 Stabilne obitelji i sretni brakovi danas su rijetkost. Sve veći broj rastava i neudatih majki diljem svijeta drastično je promijenio tradicionalnu obitelj. Zbog toga mnogi koji su posljednjih godina postali Jehovini svjedoci potječu iz razorenih obitelji. Ili su rastavljeni ili žive razdvojeno od svog bračnog partnera ili u obiteljima s jednim roditeljem. Pored toga, kao što je Isus prorekao, istina koju je on naučavao dovela je do podjela u mnogim obiteljima (Matej 10:34-37; Luka 12:51-53).
5. Koje Isusove riječi mogu biti izvor ohrabrenja onima u razdijeljenim obiteljima?
5 Oduševljeni smo kad vidimo kako novi zauzimaju čvrst stav za istinu i često ih tješimo Isusovim ohrabrujućim obećanjem: “Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i evangjelja radi, a da ne će primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni” (Marko 10:29, 30).
6. Kako možemo postati ‘braća, sestre, majke i djeca’ ‘sirotima i udovicama’ u našoj sredini?
6 Tko su onda ta ‘braća i sestre i majke i djeca’? To što se u Dvorani Kraljevstva može vidjeti velik broj ljudi, često stotinu ili više, koji se nazivaju braćom i sestrama, ne mora čovjeka automatski navesti da se osjeća kao da su to njegova braća, sestre, majke i djeca. Razmotrimo ovu misao: Učenik Jakov podsjeća nas da moramo, da bi Jehova prihvatio naše obožavanje, “obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta” (Jakov 1:27). To znači da ne smijemo dopustiti da nas svjetovni ponos zbog bogatstva i osjećaj klasne nadmoći sprečavaju da pokazujemo samilost prema ‘sirotima i udovicama’. Umjesto toga, moramo preuzeti inicijativu kako bismo na njih proširili svoje prijateljstvo i gostoljubivost.
7. (a) Koja je prava svrha pokazivanja gostoljubivosti ‘sirotima i udovicama’? (b) Tko bi još mogao pokazivati kršćansku gostoljubivost?
7 Pokazivanje gostoljubivosti ‘sirotima i udovicama’ ne mora se uvijek sastojati od davanja onoga što im manjka u materijalnom pogledu. Obitelji s jednim roditeljem ili religiozno razdijeljena kućanstva ne moraju nužno biti u financijskoj krizi. Međutim, korisno društvo, obiteljska atmosfera, druženje s osobama različite dobi i prenošenje korisnih duhovnih stvari — to su obilježja života koja su dragocjena. Dakle, imajući na umu to da je važan duh ljubavi i jedinstva, a ne koliko je raskošna ta prigoda, kako li je dobro da ponekad čak i ‘siroti i udovice’ mogu pokazivati gostoprimstvo sukršćanima! (Usporedi 1. Carevima 17:8-16.)
Jesu li među nama stranci?
8. Kakva se promjena zapaža u mnogim skupštinama Jehovinih svjedoka?
8 Živimo u vremenu masovnih seoba stanovništva. “Više od 100 milijuna ljudi diljem svijeta živi u zemljama čiji nisu državljani, a 23 milijuna raseljeno je u vlastitim zemljama”, kaže časopis World Press Review (Izbor iz svjetskog tiska). Neposredna posljedica toga je da se u mnogim područjima, posebno u većim gradovima, skupštine Jehovinog naroda koje su nekada sačinjavali uglavnom pripadnici jedne rase ili nacionalnosti sada sastoje od ljudi iz raznih dijelova svijeta. Možda je tako i u tvom području. Kako, dakle, trebamo gledati na te “pridošlice” i “strance”, kako ih svijet možda naziva, čiji su jezik, običaji i način života možda drugačiji od naših?
9. U koju bismo ozbiljnu zamku mogli upasti s obzirom na svoje gledište o “pridošlicama” i “strancima” koji dolaze u kršćansku skupštinu?
9 Jednostavno rečeno, ne smijemo dopustiti da nas bilo kakvi negativni osjećaji prema strancima navedu na pomisao kako zbog nekog razloga više zaslužujemo prednost poznavanja istine od onih koji su došli iz neke neobične ili takozvane poganske zemlje; ne smijemo misliti niti da ti novi prisvajaju pravo na korištenje Dvorane Kraljevstva ili drugih objekata. Apostol Pavao morao je podsjetiti neke židovske kršćane u prvom stoljeću, koji su gajili takva gledišta, da zaista nitko nije zaslužan; Božja nezaslužena dobrohotnost omogućila je baš svima da dobiju spasenje (Rimljanima 3:9-12, 23, 24). Trebamo se radovati što Božja nezaslužena dobrohotnost sada dopire do toliko ljudi kojima je, na neki način, bila uskraćena mogućnost da čuju dobru vijest (1. Timoteju 2:4). Kako možemo pokazati da osjećamo iskrenu naklonost prema njima?
10. Kako možemo pokazati da smo istinski gostoljubivi prema “strancima” koji su među nama?
10 Možemo slijediti Pavlovo upozorenje: “Primajte jedan drugoga kao što i Kr[i]st primi vas na slavu Božiju” (Rimljanima 15:7). Trebamo biti svjesni toga da su ljudi iz drugih zemalja ili drugog porijekla često u nepovoljnom položaju i da im trebamo pokazivati dobrohotnost i brigu kad god to možemo. Trebamo ih srdačno primiti u svoju sredinu, prema svakome od njih ponašati se ‘kao prema onome koji se rodio među nama’ i “ljubi[ti] ga kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:34). To možda nije lako, no uspjet ćemo ako se sjetimo savjeta: “Ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija” (Rimljanima 12:2).
Dijeliti sa svetima
11, 12. Kakva se posebna briga pokazivala izvjesnim Jehovinim slugama u (a) drevnom Izraelu (b) prvom stoljeću?
11 Među onima koji su zaista dostojni pažnje i gostoljubivosti jesu zreli kršćani koji naporno rade za našu duhovnu dobrobit. Jehova je načinio posebne pripreme za svećenike i Levite u drevnom Izraelu (4. Mojsijeva 18:25-29). I kršćane u prvom stoljeću hrabrilo se da se brinu za one koji su im služili na posebnim položajima. Izvještaj iz 3. Ivanove 5-8 daje nam letimičan uvid u prisnu vezu ljubavi koja je postojala među ranim kršćanima.
12 Ostarjeli je apostol Ivan vrlo cijenio dobrohotnost i gostoljubivost koju je Gaj pokazao izvjesnoj putujućoj braći koju je poslao da posjete skupštinu. Ta braća — uključujući i Demetrija koji je vjerojatno nosio poslanicu — bila su za Gaja stranci, odnosno nije ih otprije poznavao. No primljeni su gostoljubivo, jer su “radi imena (...) [Božjega] krenuli na put”. Ivan je to rekao ovako: “Mi smo dakle dužni pružati gostoprimstvo takvim ljudima, da postanemo suradnicima za istinu” (3. Ivanova 1, 7, 8, St).
13. Tko je danas među nama posebno dostojan da mu se ‘pruži gostoprimstvo’?
13 Danas u Jehovinoj organizaciji postoje mnogi koji se snažno naprežu u korist cijele zajednice braće. Tu pripadaju putujući nadglednici, koji tjedan za tjednom troše svoje vrijeme i energiju kako bi izgrađivali skupštine; misionari, koji ostavljaju obitelji i prijatelje kako bi propovijedali u stranim zemljama; oni koji služe u betelskim domovima ili podružnicama, koji dobrovoljno vrše svoju službu kako bi podupirali svijetom rašireno djelo propovijedanja; i oni koji su u pionirskoj službi, koji najveći dio vremena i energije troše u službi propovijedanja. Zapravo, svi oni naporno rade, ali ne zbog osobne slave ili dobitka, nego iz ljubavi prema kršćanskom bratstvu i prema Jehovi. Zaslužuju da ih oponašamo zbog njihove potpune odanosti; i dostojni su da im se ‘pruži gostoprimstvo’.
14. (a) Na koji način postajemo bolji kršćani kad pokazujemo gostoljubivost vjernima? (b) Zašto je Isus rekao da je Marija izabrala ‘dobar dio’?
14 Kad ‘pružamo gostoprimstvo takvim ljudima’, istaknuo je apostol Ivan, ‘postajemo suradnicima za istinu’. Posljedica toga je da, na neki način, postajemo boljim kršćanima. Razlog je tome što kršćanska djela uključuju i činjenje dobra suvjernicima (Priče Salamunove 3:27, 28; 1. Ivanova 3:18). Postoje i druge nagrade. Kad su Marija i Marta primile Isusa u svoj dom, Marta je željela biti dobra domaćica i pripremila je “mnogo” toga za Isusa. Marija je drugačije pokazala gostoljubivost. ‘Sjela je kod Isusovih nogu i slušala besjedu njegovu’, a Isus ju je pohvalio da je izabrala ‘dobar dio’ (Luka 10:38-42). Razgovori i diskusije s onima koji imaju dugogodišnje iskustvo često su vrhunac večeri provedene u njihovom društvu (Rimljanima 1:11, 12).
U posebnim prigodama
15. U kojim se posebnim prigodama Jehovin narod zna radovati?
15 Iako pravi kršćani ne slijede popularne običaje niti slave svjetovne praznike i svetkovine, postoje prigode kada se sastaju kako bi uživali u zajedničkom druženju. Naprimjer, Isus je prisustvovao svadbenoj svečanosti u Kani i pridonio je radosti te prigode, izvršivši tamo svoje prvo čudo (Ivan 2:1-11). Danas se Jehovin narod isto tako raduje kad se nađe zajedno povodom sličnih posebnih prigoda, a prikladno slavlje i veselje mnogo doprinose radosti prilikom takvih događaja. No što je prikladno?
16. Koje smjernice o prikladnom ponašanju imamo čak i za posebne prigode?
16 Proučavajući Bibliju, učimo kakvo je ponašanje prikladno za kršćane i toga se uvijek držimo (Rimljanima 13:12-14; Galaćanima 5:19-21; Efežanima 5:3-5). Društvena okupljanja, bez obzira na to radi li se o vjenčanjima ili o nečem drugom, ne daju nam slobodu da napustimo svoja kršćanska mjerila niti da činimo nešto što inače ne bismo činili; nismo ni obavezni slijediti sve običaje zemlje u kojoj živimo. Mnogi takvi običaji temelje se na krivim religijskim postupcima ili praznovjerju, dok drugi povlače za sobom ponašanje koje je nesumnjivo neprihvatljivo za kršćane (1. Petrova 4:3, 4).
17. (a) Koji činioci pokazuju da je svadbena svečanost u Kani bila dobro organizirana i ispravno nadgledavana? (b) Što ukazuje da je Isus imao povoljno mišljenje o toj prigodi?
17 Čitajući Ivana 2:1-11, lako možemo uočiti da je ta prigoda bila raskošna i da je bio prisutan prilično velik broj gostiju. Ipak, Isus i njegovi učenici bili su ‘pozvani’ u goste; oni nisu jednostavno upali na svečanost, iako su u najmanju ruku neki od njih vjerojatno bili domaćinovi rođaci. Osim toga, možemo primijetiti da je bilo onih koji su ‘služili’ kao i da je bio prisutan “kum”, koji je davao upute o tome što se trebalo servirati ili napraviti. Sve ukazuje na to da je događaj bio dobro organiziran i pravilno nadgledavan. Izvještaj završava riječima da je Isus, time što je učinio na gozbi, ‘pokazao svoju slavu’. Da li bi izabrao tu prigodu kako bi pokazao svoju slavu da je to bila bučna i neobuzdana zabava? Sigurno ne bi.
18. O kojim bi se stvarima trebalo ozbiljno razmisliti s obzirom na neki društveni događaj?
18 Dakle, kako postupiti povodom nekog posebnog događaja čiji bismo domaćin mogli biti? Trebamo zapamtiti da je svrha gostoljubivog primanja drugih da svi možemo ‘postati suradnici za istinu’. Zbog toga nije dovoljno neki događaj označiti kao okupljanje “Svjedoka”. Moglo bi se postaviti pitanje: Je li to okupljanje uistinu svjedočanstvo o tome tko smo i u što vjerujemo? Nikada ne smijemo na takve događaje gledati kao na prilike da iskušamo koliko daleko možemo ići u nadmetanju sa svijetom u njegovom prijevarnom načinu postupanja, u udovoljavanju ‘željama tijela i željama očiju i upadljivom isticanju svojih životnih sredstava’ (1. Ivanova 2:15, 16, NW). Umjesto toga, te prigode moraju odgovarajuće odražavati našu ulogu Jehovinih svjedoka i moramo biti uvjereni da naši postupci donose slavu i čast Jehovi (Matej 5:16; 1. Korinćanima 10:31-33).
‘Budite gostoljubivi bez mrmljanja’
19. Zašto trebamo biti “gostoljubivi medju sobom bez mrmljanja”?
19 Dok se prilike u svijetu stalno pogoršavaju a ljudi sve više međusobno dijele, trebamo činiti sve što je u našoj moći kako bismo ojačali blisku vezu među pravim kršćanima (Kološanima 3:14). Zbog toga moramo imati “neprestanu ljubav medju sobom”, kako nas je poticao Petar. Zatim je, u praktičnom smislu, dodao: “Budite gostoljubivi medju sobom bez mrmljanja” (1. Petrova 4:7-9). Jesmo li spremni preuzeti inicijativu da pokažemo gostoljubivost svojoj braći, da se potrudimo biti dobrohotnima i susretljivima? Ili mrmljamo kad nam se pruži takva prilika? Ako tako činimo, gubimo radost koju bismo mogli doživjeti a ujedno smo lišeni sreće, koja je nagrada za činjenje dobra (Priče Salamunove 3:27; Djela apostolska 20:35).
20. Koji nas blagoslovi čekaju ako pokazujemo gostoljubivost u današnjem razdijeljenom svijetu?
20 Ako blisko surađujemo sa sukršćanima, ako smo dobrohotni i gostoljubivi jedni prema drugima, doživjet ćemo beskrajne blagoslove (Matej 10:40-42). Jehova takvima obećaje da će “razapet (...) Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati”. Biti u Jehovinom šatoru znači uživati njegovu zaštitu i gostoljubivost (Otkrivenje 7:15, 16, Duda-Fućak; Izaija 25:6). Da, tik pred nama je mogućnost da vječno uživamo Jehovinu gostoljubivost (Psalam 27:4; 61:3, 4).
Možeš li objasniti?
◻ Što ne smijemo previdjeti ako želimo pronaći pravu radost i zadovoljstvo?
◻ Tko su ‘siroti i udovice’, i kako ih trebamo “obilaziti”?
◻ Kako trebamo gledati na “pridošlice” i “strance” među nama?
◻ Tko danas zaslužuje posebnu pažnju?
◻ Kako posebne prigode trebaju odražavati pravi duh gostoljubivosti?
[Slike na stranicama 16 i 17]
U svečanim prigodama možemo biti gostoljubivi prema strancima, djeci bez očeva, onima u punovremenoj službi i drugim gostima