Otkrivenje – što ono znači za tebe danas

1, 2. Zašto bi nas trebalo zanimati ono što piše u Otkrivenju?

VOLIŠ li ponekad u gostima gledati slike iz nečijeg albuma? Dok listaš album, na fotografijama vidiš mnoga nepoznata lica. A onda ti jedna slika posebno privuče pažnju. Zašto? Zato što si ti na toj fotografiji! Dok je promatraš, pokušavaš se sjetiti gdje je i kada snimljena. Gledaš možeš li prepoznati i još koje lice na slici. U svakom slučaju, ta ti je fotografija zanimljivija od svih drugih.

² Biblijska knjiga Otkrivenje je poput te fotografije. Zašto to možemo reći? Iz najmanje dva razloga. Kao prvo, ta je knjiga napisana za nas. Već u prvom retku saznajemo da ona sadrži “otkrivenje Isusa Krista, koje mu je Bog dao da pokaže svojim robovima ono što će se uskoro dogoditi” (Otkr. 1:1). Prema tome, ono što je napisano u toj knjizi nije namijenjeno ljudima općenito, nego nama, vjernim Božjim slugama. Zato nas ne iznenađuje to što i mi sudjelujemo u ispunjenju proročanstava koja su zapisana u toj fascinantnoj knjizi. Drugim riječima, kad čitamo Otkrivenje, vidimo sebe na “fotografiji”.

3, 4. Kada se trebaju ispuniti proročanstva iz knjige Otkrivenje i kako bi to trebalo utjecati na svakog od nas?

³ Kao drugo, knjiga Otkrivenje zanima nas i zbog vremena u kojem se njena proročanstva trebaju ispuniti. Ostarjeli apostol Ivan otkrio je o kojem se vremenu radi kad je rekao: “Obuzet duhom dospio sam u Gospodinov dan” (Otkr. 1:10). Ivan je te riječi zapisao otprilike 96. godine, a tada je “Gospodinov dan” još bio daleko (Mat. 25:14, 19; Luka 19:12). Prema biblijskim proročanstvima, taj je dan započeo 1914., kad je Isus na nebu bio ustoličen za kralja. Od te godine počela su se ispunjavati proročanstva iz Otkrivenja koja uključuju i Božji narod. Da, mi sada živimo u “Gospodinovom danu”.

⁴ Budući da živimo u tom jedinstvenom razdoblju ljudske povijesti, trebamo pokloniti posebnu pažnju savjetu koji nam Bog s ljubavlju daje u Otkrivenju 1:3. Ondje piše: “Sretan je onaj tko čita i oni koji čuju riječi ovog proročanstva i koji se drže onog što je u njemu napisano. Jer blizu je vrijeme da se to ispuni.” Mi trebamo čitati to proročanstvo, čuti njegovu poruku i držati se onog što je u njemu napisano. Pogledajmo u nastavku neke od pouka iz knjige Otkrivenje koje trebamo primijeniti.

 5. Kako Otkrivenje pokazuje koliko je važno da služimo Jehovi onako kako on to želi?

⁵ Već u 1. poglavlju Otkrivenja saznajemo da Isus dobro zna što se događa u svim skupštinama (Otkr. 1:12–16, 20; 2:1). Isus je to pokazao porukama koje je poslao u sedam skupština u Maloj Aziji. U tim porukama dao je prvim kršćanima konkretne savjete kako bi im pomogao da služe Jehovi onako kako on to želi. A ono što im je rekao odnosi se i na sve Božje sluge u današnje vrijeme. Što učimo iz svega toga? Naš vođa, Isus Krist, jako dobro zna jesmo li duhovno zdravi i jaki. Isus nas predvodi i štiti, i ništa ne može promaknuti njegovom budnom oku. On zna što trebamo činiti da bismo i dalje imali Jehovinu naklonost. Razmotrimo neke Isusove savjete koje i mi danas trebamo primijeniti.

 6. (a) Prema Isusovim riječima iz Otkrivenja 2:3, 4, koji je ozbiljan problem imala skupština u Efezu? (b) Što mi učimo iz toga?

⁶ Pročitaj Otkrivenje 2:3, 4. Ne smijemo izgubiti ljubav prema Jehovi koju smo imali u početku. Isusova poruka skupštini u Efezu pokazala je da su ti kršćani bili ustrajni i da su vjerno služili Jehovi unatoč mnogim poteškoćama. Međutim, izgubili su ljubav koju su imali u početku. Oni su u sebi trebali ponovno oživjeti tu ljubav jer inače njihovo štovanje ne bi bilo prihvatljivo Jehovi. Poput Efežana, i mi danas trebamo biti ustrajni. Ali to nije dovoljno – trebamo ustrajno služiti Bogu iz ispravnih motiva. Našem Bogu nije važno samo što radimo, nego i zašto to radimo. Zašto su mu naši motivi toliko važni? On želi da mu služimo zato što ga volimo i zato što duboko cijenimo sve što čini za nas (Izr. 16:2; Mar. 12:29, 30).

 7. (a) Prema Otkrivenju 3:1–3, koji je problem Isus uočio kod skupštine u Sardu? (b) Što mi trebamo činiti?

⁷ Pročitaj Otkrivenje 3:1–3. Moramo ostati duhovno budni. Članovi skupštine u Sardu imali su jedan drugi problem. Iako su u prošlosti bili jako revni, s vremenom su popustili u službi Bogu. Zato im je Isus rekao da se probude. Što mi učimo iz upozorenja koje je Isus dao toj skupštini? Naravno, Jehova neće zaboraviti ono što smo učinili u prošlosti (Hebr. 6:10). No to ne znači da sada možemo počivati na lovorikama i da se više ne trebamo truditi u službi. Možda više ne možemo činiti onoliko koliko smo prije mogli, ali i dalje trebamo biti “zaokupljeni Gospodinovim djelom” i ostati budni do samog kraja (1. Kor. 15:58; Mat. 24:13; Mar. 13:33).

 8. Što učimo iz Isusove poruke upućene skupštini u Laodiceji? (Otkrivenje 3:15–17)

⁸ Pročitaj Otkrivenje 3:15–17. Moramo služiti Jehovi revno i cijelim srcem. Isusova poruka članovima skupštine u Laodiceji otkriva da su oni imali nešto drugačiji problem. Nisu služili Bogu svim srcem, nego su postali mlaki. Zbog te njihove ravnodušnosti Isus im je rekao da su jadni i bijedni. Trebali su se trgnuti i dati sve od sebe da gorljivo i revno služe Jehovi (Otkr. 3:19). Što mi učimo iz toga? Ako primijetimo da je naša revnost donekle oslabjela, moramo produbiti svoje cijenjenje za duhovno bogatstvo koje imamo – za sve što Jehova i njegova organizacija čine za nas (Otkr. 3:18). Nikad ne bismo smjeli dopustiti da nam težnja za lagodnim životom odvrati pažnju od služenja Jehovi, pa da nam duhovne aktivnosti padnu u drugi plan.

 9. Koje se opasnosti trebamo čuvati, kao što to pokazuju Isusove riječi upućene kršćanima u Pergamu i Tijatiri?

⁹ Moramo odlučno odbaciti otpadnička učenja. Isus je ukorio neke kršćane u Pergamu jer su stvarali razdor i podjele u skupštini (Otkr. 2:14–16). S druge strane, pohvalio je kršćane u Tijatiri koji su odbacili “Sotonine dubine” i potaknuo ih je da se čvrsto drže istine (Otkr. 2:24–26). Duhovno slabi kršćani koji su dopustili da ih zavedu kriva učenja trebali su se pokajati. A kako je s nama danas? I mi moramo odbaciti svako učenje koje se kosi s Jehovinim načinom razmišljanja. Na prvi pogled moglo bi nam se činiti da je otpadnicima stalo do onoga što Biblija uči, ali njihova djela pokazuju suprotno (2. Tim. 3:5). Ako marljivo proučavamo Božju Riječ, lakše ćemo prepoznati i odbaciti kriva učenja (2. Tim. 3:14–17; Juda 3, 4).

10. Što još učimo iz onoga što je Isus rekao skupštinama u Pergamu i Tijatiri?

¹⁰ Ne smijemo se upuštati ni u koji oblik nemorala niti ga tolerirati. Kršćani u Pergamu i Tijatiri imali su još jedan problem. Isus je strogo ukorio neke u tim skupštinama zato što se nisu klonili nemorala (Otkr. 2:14, 20). Što mi učimo iz toga? Ne možemo se upuštati u nemoralno ponašanje i misliti da će nam Jehova progledati kroz prste. On nam neće tolerirati nikakvo nemoralno ponašanje, čak ni ako mu služimo već dugi niz godina i imamo mnoga odgovorna zaduženja (1. Sam. 15:22; 1. Petr. 2:16). Jehova očekuje da se držimo njegovih visokih moralnih mjerila bez obzira na to koliko se moral ovog svijeta srozavao (Efež. 6:11–13).

11. Što smo dosad naučili? (Vidi i okvir “Pouke za nas danas”.)

¹¹ Dakle, što smo dosad naučili? Moramo dati sve od sebe da služimo Jehovi onako kako on to želi. Ako činimo nešto što ugrožava naš odnos s Jehovom i čini našu službu neprihvatljivom, trebamo odlučno nešto poduzeti i ispraviti stvari (Otkr. 2:5, 16; 3:3, 16). No Isus je skupštinama u Maloj Aziji dao još neke savjete. Pogledajmo o čemu se radi.

12. Što učimo iz onoga što je Isus rekao kršćanima u Smirni i Filadelfiji? (Otkrivenje 2:10)

¹² Pogledajmo sada što je Isus rekao skupštinama u Smirni i Filadelfiji. On je tamošnjim kršćanima rekao da se ne boje patnji i progonstva jer će njihova vjernost biti nagrađena. (Pročitaj Otkrivenje 2:10; 3:10). Što mi učimo iz toga? Moramo biti svjesni toga da ćemo biti progonjeni i trebamo biti spremni ustrajno podnositi te kušnje (Mat. 24:9, 13; 2. Kor. 12:10). Zašto je važno imati to na umu?

13, 14. Kako događaji opisani u 12. poglavlju Otkrivenja utječu na Božji narod?

¹³ Iz knjige Otkrivenje saznajemo da će Božji narod biti progonjen u “Gospodinovom danu” – vremenu u kojem mi danas živimo. U 12. poglavlju Otkrivenja govori se o tome da je odmah nakon uspostave Božjeg kraljevstva na nebu izbio rat. Mihael – proslavljeni Isus Krist – i njegove vojske suprotstavili su se Sotoni i njegovim demonima (Otkr. 12:7, 8). Ti su Božji neprijatelji doživjeli poraz te su zbačeni na Zemlju, što je donijelo neizrecive patnje njenim stanovnicima (Otkr. 12:9, 12). No kako to utječe na Božji narod?

¹⁴ Otkrivenje pokazuje kako je Sotona reagirao na poraz. Budući da više nije imao pristup nebeskom području, svoj je gnjev počeo iskaljivati na Božjim pomazanim slugama na Zemlji, koji zastupaju Božje kraljevstvo i kojima je povjereno da svjedoče o Isusu (2. Kor. 5:20; Efež. 6:19, 20; Otkr. 12:17). Kako se ispunilo to proročanstvo?

15. Tko su “dva svjedoka” koja se spominju u 11. poglavlju Otkrivenja i što se s njima dogodilo?

¹⁵ Sotona je potaknuo napad na pomazanu braću koja su predvodila djelo propovijedanja o Kraljevstvu. Ti su pomazanici simbolična “dva svjedoka” za koje proročanstvo kaže da će biti ubijenab (Otkr. 11:3, 7–11). Godine 1918. osmorica braće koja su predvodila Božji narod bila su lažno optužena i osuđena na dugogodišnje zatvorske kazne. Većini ljudi izgledalo je da su ta dva svjedoka “ubijena”, odnosno da je njihovo djelo trajno zaustavljeno.

16. Do kojeg je neočekivanog obrata došlo 1919., no što je Sotona nastavio raditi?

¹⁶ U 11. poglavlju Otkrivenja bilo je prorečeno i da će “dva svjedoka” nakon jednog kratkog razdoblja oživjeti. To se proročanstvo ispunilo na neočekivan način, i to za manje od godinu dana. U ožujku 1919. ta su pomazana braća bila puštena iz zatvora, a optužnice podignute protiv njih kasnije su bile povučene. Braća su odmah prionula na posao – počela su revno propovijedati vijest o Kraljevstvu. No Sotona nije prestao napadati Božji narod. Pokrenuo je val progonstva koji je “poput rijeke” preplavio sav Božji narod (Otkr. 12:15). Zato svakome od nas “treba ustrajnost i vjera” (Otkr. 13:10).

17. Iz kojeg je neočekivanog izvora Božji narod dobivao pomoć, iako je i dalje bio meta Sotoninih napada?

¹⁷ Nadalje, u 12. poglavlju Otkrivenja piše da će Božji narod dobiti pomoć iz neočekivanog izvora. Proročanstvo kaže da je “zemlja” progutala “rijeku” progonstva (Otkr. 12:16). Upravo se to i dogodilo. Ponekad su stabilniji, racionalniji elementi Sotoninog svijeta, primjerice sudovi i pravosuđe, priskočili u pomoć Božjem narodu. U mnogim sudskim slučajevima Jehovini sluge izvojevali su pobjede koje su im omogućile određenu mjeru slobode. Kako su oni koristili tu slobodu? Svim srcem i bez oklijevanja prionuli su na zadatak koji im je Jehova povjerio (1. Kor. 16:9). Što obuhvaća taj zadatak?

18. Što nam je glavni zadatak u ovim posljednjim danima?

¹⁸ Isus je prorekao da će njegovi sljedbenici po cijelom svijetu propovijedati “dobru vijest o [Božjem] kraljevstvu” prije nego dođe kraj (Mat. 24:14). U tome im pomaže jedan anđeo, odnosno grupa anđela. Biblija za njih kaže da nose “vječnu dobru vijest” da je objave “onima koji žive na zemlji – svakom narodu, plemenu, jeziku i puku” (Otkr. 14:6).

19. Koju još poruku moraju objavljivati oni koji vole Jehovu?

¹⁹ Božji narod ne treba samo propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. On ujedno treba podupirati djelo koje izvršavaju anđeli o kojima se govori u 8., 9. i 10. poglavlju Otkrivenja. Ti anđeli objavljuju nevolje svima koji ne žele priznati Božje kraljevstvo. Upravo zato Jehovini svjedoci objavljuju Božje osude koje su poput tuče i vatre i koje otkrivaju da će Bog kazniti razne elemente Sotoninog zlog svijeta (Otkr. 8:7, 13). Ljudi trebaju znati da je kraj blizu i da moraju učiniti korjenite promjene u svom životu kako bi preživjeli “dan Jehovine srdžbe” (Sef. 2:2, 3). No mnogima se ta poruka nimalo ne sviđa. Zato nam je potrebna hrabrost da bismo je objavljivali. Kad tijekom velike nevolje ljudima budemo objavljivali konačnu presudu, to će kod njih izazvati još veći bijes (Otkr. 16:21).

20. O čemu će biti riječi u iduća dva članka?

²⁰ Trebamo dati sve od sebe da se držimo onoga što piše u Otkrivenju zato što i mi sudjelujemo u ispunjenju tih proročanstava (Otkr. 1:3). Jako je važno da ustrajno podnosimo progon i nastavimo hrabro objavljivati te poruke. Što nam u tome može pomoći? Kao prvo, ono što Otkrivenje govori o Božjim neprijateljima. I kao drugo, razmišljanje o blagoslovima koje ćemo dobiti ako ostanemo vjerni Bogu. O tome će govoriti sljedeća dva članka.