Vino što požudu izaziva

13. (a) Kako je moćni anđeo skrenuo pažnju na silan blud Babilona Velikog? (b) Koji su nemoralni postupci, učestali u drevnom Babilonu, prisutni i u Babilonu Velikom?

¹³ Moćni je anđeo u nastavku skrenuo pažnju na silan blud Babilona Velikog, rekavši: “Jer svi su se narodi opili vinom što požudu izaziva,a vinom bluda njezina. Kraljevi zemaljski bludničili su s njom, a trgovci zemaljski obogatili su se od silne i besramne raskoši njezine” (Otkrivenje 18:3). Babilon Veliki zaveo je sve narode svojim nečistim vjerskim učenjima i običajima. Prema riječima grčkog povjesničara Herodota, u drevnom se Babilonu svaka žena barem jednom u životu trebala podati u hramu kao hramska bludnica. Odvratna spolna izopačenost još se i danas može vidjeti na ratom oštećenim reljefima u Angkor Vatu (Kambodža) i u hramovima u Khajurahu (Indija), u kojima se može vidjeti hinduističko božanstvo Višnu okruženo prljavim erotskim prikazima. U Sjedinjenim su Državama 1987, a zatim i 1988. svijet protestantskih televizijskih propovjednika potresale afere zbog njihovog nemoralnog ponašanja, a javnost je saznala i za vrlo raširenu homoseksualnost među svećenstvom. Sve to pokazuje da i kršćanske religije u svojim redovima toleriraju zapanjujuće mnogo slučajeva doslovnog bluda. Usto, svi su narodi postali žrtvom još opasnijeg oblika bluda.

14-16. (a) Koji se nedopustivi vjersko-politički odnos razvio u fašističkoj Italiji? (b) Što su izjavili rimokatolički biskupi kad je Italija napala Etiopiju?

¹⁴ Već smo govorili o nedopustivom vjersko-političkom odnosu koji je omogućio Hitleru da dođe na vlast u nacističkoj Njemačkoj. I drugi su narodi trpjeli nevolje zbog toga što se religija uplitala u svjetovna zbivanja. Tako su naprimjer u fašističkoj Italiji 11. veljače 1929. Mussolini i kardinal Gasparri potpisali Lateranski ugovor, kojim je Vatikanski grad postao samostalna država. Papa Pio XI izjavio je da je “Italiju vratio Bogu, a Boga Italiji”. No je li to bilo točno? Pogledajmo što se dogodilo šest godina kasnije. Italija je 3. listopada 1935. napala Etiopiju pod izlikom da je to “okrutna država u kojoj još uvijek postoji ropstvo”. No tko se zapravo okrutno ponašao? Je li Katolička crkva osudila Mussolinijevu okrutnost? I dok je papa u vezi s tim davao nekakve neodređene izjave, njegovi su biskupi vrlo glasno blagoslivljali vojsku svoje talijanske “domovine”. Anthony Rhodes je u vezi s tim napisao:

¹⁵ “U svom pastirskom pismu od 19. listopada [1935] biskup koji stoluje u Udinama [Italija] napisao je: ‘Sada nije ni vrijeme ni prigoda da govorimo o tome što je u ovom slučaju pravo, a što krivo. Kao Talijani, a još više kao kršćani, mi smo dužni doprinijeti uspjehu naše vojske.’ Padovanski biskup napisao je 21. listopada sljedeće: ‘Molimo vas da u ovim teškim trenucima kroz koje prolazimo imate puno povjerenje u naše državnike i u našu vojsku.’ Dvadeset i četvrtog listopada biskup koji stoluje u Cremoni posvetio je mnoštvo vojnih zastava, rekavši: ‘Neka Božji blagoslov prati naše vojnike koji će na afričkom tlu osvojiti nove i plodne zemlje te im donijeti rimsku i kršćansku kulturu i tako pokazati snagu talijanskog duha. Želimo da Italija ponovno bude kršćanski vodič cijelome svijetu!’” (The Vatican in the Age of the Dictators).

¹⁶ Etiopija je bila opustošena uz blagoslov rimokatoličkog svećenstva. Je li itko od njih mogao za sebe reći da je, poput apostola Pavla, “čist od krvi sviju”? (Djela apostolska 20:26).

17. Kakve je posljedice snosila Španjolska zbog toga što svećenstvo nije ‘prekovalo mačeve u raonike’?

¹⁷ Osim Njemačke, Italije i Etiopije još je jedna zemlja postala žrtvom bluda Babilona Velikog. Bila je to Španjolska. Građanski rat, koji je trajao od 1936. do 1939, jednim je dijelom buknuo zato što je demokratska vlada počela poduzimati određene mjere kako bi smanjila ogromnu moć Rimokatoličke crkve. Kad je započeo rat, katolički fašistički vođa pobunjeničkih snaga Franco nazvao se “kršćanskim vrhovnim zapovjednikom u svetom pohodu”, no kasnije je tu titulu odbacio. U tom je ratu poginulo nekoliko stotina tisuća Španjolaca. Osim toga, prema nekim opreznim procjenama, Francovi su nacionalisti pobili 40 000 pripadnika Narodne fronte, dok su ovi pobili 8 000 pripadnika klera — redovnika, svećenika, redovnica i redovničkih pripravnika. Takve strašne i tragične posljedice građanskog rata samo pokazuju koliko je mudro živjeti prema Isusovim riječima: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Matej 26:52). Sudjelovanje kršćanskih religija u takvim masovnim krvoprolićima doista izaziva zgražanje! Svećenici ni u kom slučaju nisu ‘prekovali mačeve svoje u raonike’ (Izaija 2:4).