Svijet bez grijeha — kako?
VRISKAVI povici za pomoć razbili su tišinu ranih jutarnjih zimskih sati u mirnom kraju Tokya. Tucet ljudi pet do deset minuta slušalo je očajne krike raznosačice novina koja je bila progonjena, prilikom čega je više puta bila ubodena nožem. Niti jedna osoba nije brinula niti toliko da pogleda što se događa. Umrla je od prevelikog gubitka krvi. “Da je netko od tih ljudi izvijestio policiju o događaju čim su čuli njen vrisak”, rekao je istražitelj, “mogla je biti spašena.”
Iako oni koji su čuli ženu koja je umirala nisu učinili ništa gore osim što su je jednostavno zanemarili, mogu li s pravom tvrditi da su bez krivnje? “Savjest me mučila cijelog tog petka nakon što sam saznao za ubojstvo”, rekao je jedan čovjek koji je čuo njeno zapomaganje. Zato se pitamo: Što je zapravo grijeh?
Što je grijeh?
Ukazujući na svjesnost grijeha, Hideo Odagiri, književni kritičar i sveučilišni profesor na Hosei Sveučilištu u Tokyu, rekao je, kako je citirano u novinama Asahi Shimbun: “Ne mogu izbrisati svoja živa sjećanja na svjesnost grijeha, kao što je prljavi egoizam koji postoji u djetetu, sramna ljubomora, izdaja iza nečijih leđa. Ta mi se svjesnost usjekla u pamćenje kad sam bio u osnovnoj školi i još uvijek me muči.” Jesi li ikad doživio takve osjećaje? Imaš li unutarnji glas koji te optužuje ako učiniš nešto za što znaš da je pogrešno? Možda nisi počinio neki zločin, ali neugodan osjećaj traje i teško pritišće tvoj um. To je djelovanje tvoje savjesti, a Biblija o tome govori u sljedećem odlomku: “Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon: Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli medju sobom tuže se ili pravdaju” (Rimljanima 2:14, 15). Da, većina ljudi prirodno osjeća uznemirenost zbog postupaka kao što su preljub, krađa i laganje. Njihova savjest svjedoči za grijeh.
Međutim, kad se glas savjesti uvijek iznova zanemaruje, on više ne služi kao siguran vodič. Ona može postati neosjetljiva i uprljana (Titu 1:15). Osjetljivost na ono što je loše izgubljena je. Zapravo, kad se radi o grijehu, danas je savjest većine ljudi mrtva.
Je li savjest jedino mjerilo za grijeh ili postoji nešto što nam može poslužiti kao apsolutni obrazac s obzirom na to što sačinjava grijeh a što ne? Prije više od 3 000 godina, Bog je svom izabranom narodu dao kodeks zakona, a preko tog Zakona grijeh je bio “prepoznat kao grijeh” (Rimljanima 7:13, New International Version). Čak je i vladanje koje je ranije donekle bilo prihvatljivo sada otkriveno kao ono što jest — grijeh. Božji izabrani narod, Izraelci, razotkriveni su kao grešnici i kao takvi bili su pod osudom.
Koji su ti grijesi na koje nas upozorava naša savjest i koje je Mojsijev zakon pobliže označio i nabrojio? U okviru biblijske upotrebe te riječi, grijeh znači ne dostići mjerilo s obzirom na Stvoritelja. Grijeh je sve što nije u skladu s njegovom osobnošću, mjerilima, putevima i voljom. On ne može odobriti daljnje postojanje nekog stvorenja koje ne dostiže cilj koji je on postavio. Zato je stručnjak zakona iz prvog stoljeća upozorio hebrejske kršćane: “Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga” (Jevrejima 3:12). Da, pomanjkanje vjere u Stvoritelja predstavlja veći grijeh. Zato je opseg grijeha kako je objašnjen u Bibliji daleko veći od onoga što se obično smatra grijehom. Biblija ide tako daleko da navodi: “Svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju” (Rimljanima 3:23).
Porijeklo grijeha
Znači li to da je čovjek stvoren kao grešnik? Ne, Jehova Bog, Začetnik ljudskog života, načinio je prvog čovjeka kao savršeno stvorenje (1. Mojsijeva 1:26, 27; 5. Mojsijeva 32:4). Međutim, prvi ljudski par promašio je cilj kad se nije pokorio jedinoj zabrani koju je Bog postavio, kad su jeli sa zabranjenog “drveta od znanja dobra i zla” (1. Mojsijeva 2:17). Iako su stvoreni savršenima, sada su promašili cilj potpune poslušnosti svom Ocu, postali su grešnici i u skladu s tim bili su osuđeni da umru.
Kako je ta drevna povijest povezana s današnjim grijehom? Biblija objašnjava: “Kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12). Svi smo mi bez iznimke po nasljeđu grešnici; dakle, došli smo pod osudu smrti (Propovjednik 7:20).
Ljudska nastojanja da se izbriše grijeh
Adam je na svoje potomstvo prenio grijeh, ali i dar savjesti koji daje Bog. Grijeh može prouzročiti neugodan osjećaj. Kao što je ranije spomenuto, ljudi su došli do različitih zamisli da ublaže takve osjećaje. Međutim, jesu li one zaista djelotvorne?
Na Istoku i Zapadu, ljudi su pokušali izaći na kraj s učinkom grijeha mijenjajući svoja mjerila ili poričući samo postojanje grijeha (1. Timoteju 4:1, 2). Grešno stanje čovječanstva može se usporediti sa stanjem pacijenta koji ima vrućicu. Grijeh se može sravniti s virusom koji uzrokuje simptome, dok je uznemirena savjest uporediva s neugodnom temperaturom. Razbijanje toplomjera ne mijenja činjenicu da pacijent ima visoku temperaturu. Odbacivanje moralnih mjerila, kako to čine mnogi u nazovikršćanstvu, i zanemarivanje svjedočanstva nečije vlastite savjesti nije pomoć da se izbriše sami grijeh.
Osoba može upotrijebiti vreću s ledom da ublaži svoju vrućicu. To je kao pokušati olakšati grižnju savjesti površnim provođenjem šinto ritualâ čišćenja. Vreća s ledom može privremeno rashladiti žrtvu vrućice, ali ona ne otklanja uzrok vrućice. Svećenici i proroci u Jeremijino vrijeme pokušali su na sličan način izliječiti Izraelce tog vremena. Oni su “olako” liječili duhovne i moralne rane naroda, govoreći: “Sve je u redu, sve je u redu” (Jeremija 6:14; 8:11, An American Translation). Jednostavno provođenje religioznih postupaka i jednolično pjevanje nečega kao “sve je u redu” nije izliječilo moralni slom Božjeg naroda, a obredi čišćenja ne mijenjaju današnji moral ljudi.
Uzimanjem antipiretika prehlađena osoba može prouzročiti da se temperatura povuče, ali virus je još uvijek u njenom organizmu. Isto je i sa konfucijevskim načinom izlaženja na kraj sa zlom preko odgoja. To površno može pomoći ljudima da se odvrate od zla, ali prakticiranje lija samo potiskuje grešno vladanje i ne oslobađa osobu njenog naslijeđenog grešnog naginjanja, uzroka koji se nalazi u korijenu zlog vladanja (1. Mojsijeva 8:21).
Što reći o budističkom učenju o ulasku u nirvanu kako bi se netko oslobodio grešnih naginjanja? Stanje nirvane, za koju se kaže da znači “ugasiti se”, navodno je neopisivo, to je gašenje svake strasti i želje. Neki tvrde da je to prestanak individualnog postojanja. Ne zvuči li to kao reći bolesnom čovjeku sa vrućicom da umre kako bi pronašao olakšanje? Nadalje, smatra se da je postizanje stanja nirvane veoma teško, čak nemoguće. Zvuči li to učenje korisnim onome koga uznemirava savjest?
Oslobođenje od grijeha
Jasno je da ljudske filozofije o životu i grešnim sklonostima mogu, u najboljem slučaju, samo umiriti nečiju savjest. One ne otklanjaju grešno stanje (1. Timoteju 6:20). Postoji li ikakav način kako se ono može otkloniti? U Bibliji, drevnoj knjizi napisanoj na Bliskom istoku, nalazimo ključ za oslobođenje od grijeha. “Ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg (...) Ako hoćete slušati, dobra zemaljska ješćete” (Izaija 1:18, 19). Ovdje je Jehova govorio Izraelcima koji su, iako su bili njegov izabrani narod, promašili cilj besprijekornosti prema njemu. Međutim, isto načelo primjenjuje se na čovječanstvo kao cjelinu. Pokazivanje spremnosti da se slušaju riječi Stvoritelja ključ je da nečiji grijesi budu očišćeni, takoreći, oprani.
Što nam Božja riječ govori u vezi s pranjem grijehâ čovječanstva? Baš kao što su kroz grijeh jednog čovjeka svi ljudi postali grešnici, kroz savršenu poslušnost Bogu drugog čovjeka poslušno čovječanstvo bit će oslobođeno iz svoje bijede, kaže Biblija (Rimljanima 5:18, 19). Kako? “Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici umro za nas” (Rimljanima 5:8, Stvarnost). Isus Krist, rođen kao savršen i bezgrešan čovjek, jednak prvobitnom Adamu prije nego što je taj zgriješio, bio je u stanju da odnese grijehe čovječanstva (Izaija 53:12; Ivan 1:14; 1. Petrova 2:24). Time što je bio usmrćen na mučeničkom stupu poput zločinca, Isus je oslobodio čovječanstvo iz ropstva grijehu i smrti. “Krist je naime”, objasnio je Pavao kršćanima u Rimu, “dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost [“nezaslužena dobrohotnost”, New World Translation] po pravednosti vladala po našem Gospodinu Isusu Kristu!” (Rimljanima 5:6, 21, St).
Kristovo umiranje za cijelo čovječanstvo i izjednačavanje vage koju je poremetio Adam nazvano je priprema ‘otkupa’ (Matej 20:28). To se može usporediti s lijekom koji djeluje protiv virusa koji uzrokuje temperaturu. Primjenom vrijednosti Isusove otkupnine za čovječanstvo, bolesno stanje čovječanstva uzrokovano grijehom — uključujući samu smrt — može biti izliječeno. Taj proces liječenja slikovito je opisan u posljednjoj knjizi Biblije: “S obje strane rijeke drvo života, koje radja dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod; i lišće od drveta bijaše za iscijeljivanje narodima” (Otkrivenje 22:2). Zamisli! Simbolična rijeka vode života koja teče između drveća života sa svojim lišćem, sve za izliječenje čovječanstva. Ti božanski nadahnuti simboli predstavljaju Božju pripremu za obnavljanje čovječanstva do savršenstva na temelju Isusove otkupne žrtve.
Proročanske vizije knjige Otkrivenje uskoro će biti stvarnost (Otkrivenje 22:6, 7). Zatim će, uz potpunu primjenu vrijednosti Isusove otkupne žrtve za čovječanstvo, sve osobe dobrog srca postati savršene i ‘osloboditi se ropstva raspadljivosti da sudjeluju u slobodi slave djece Božje’ (Rimljanima 8:21, St). Ispunjenje biblijskih proročanstava ukazuje da je to slavno oslobođenje blizu (Otkrivenje 6:1-8). Uskoro će Bog ovaj planet očistiti od zla, a ljudi će se radovati vječnom životu na rajskoj Zemlji (Ivan 3:16). To će zaista biti svijet bez grijeha!
[Slika na stranici 7]
Isusova otkupna žrtva omogućit će obiteljima poput ove da se raduju vječnoj sreći