‘Opašite se poniznošću’

“Bog [se] ponositima suproti, a poni[z]nima daje blagodat” (1. PETROVA 5:5).

 1, 2. Koja dva suprotna misaona stava imaju snažan utjecaj na ponašanje ljudi?

GOVOREĆI o različitim misaonim stavovima, Božja Riječ nam skreće pažnju na dva suprotna stava. Oba imaju snažan utjecaj na ponašanje ljudi. Jedan od njih opisuje se kao “poniznost” (1. Petrova 5:5). U jednom se rječniku riječ “ponizan” definira kao “onaj koji je skromnog vladanja ili duha: bez drskog ponosa”. S Božjeg je stajališta poniznost vrlo poželjno svojstvo.

² Stav suprotan tome jest ponos. Definira se kao “pretjerana samouvjerenost”, “oholost”. Ponosna je osoba egocentrična i teži za materijalnim, sebičnim i drugim koristima neovisno o tome hoće li se to nepovoljno odraziti na druge. Biblija navodi primjer posljedice takvog stava: “Kad vlada čovjek nad čovjekom na zlo [je] njegovo.” Ona govori kako među ljudima vlada ‘zavist jednoga protiv drugoga’ te kaže da je to “trka za vjetrom” zato što čovjek kad umre ‘ništa ne može ponijeti’. Takav je ponos s Božjeg stajališta vrlo nepoželjan (Propovjednik 4:4, Šarić; 5:15; 8:9).

Duh koji prevladava u svijetu

 3. Kakav duh prevladava u svijetu?

³ Koji je od ta dva misaona stava svojstven današnjem svijetu? Kakav duh prevladava u svijetu? U izvještaju pod naslovom World Military and Social Expenditures 1996 (Svjetski vojni i društveni izdaci u 1996) navedeno je sljedeće zapažanje: “Koliko nam je poznato, niti jedno stoljeće nije bilo ravno 20. stoljeću po divljačkom (...) nasilju.” U borbi za političku i ekonomsku prevlast — kao i u suparništvima između nacija, vjera, plemena i etničkih skupina — u ovom je stoljeću poginulo preko 100 milijuna ljudi. Egocentrično ponašanje pojedinaca također je sve raširenije. U Chicago Tribuneu navedeno je: “Bolesno stanje društva očituje se u suludom nasilju, zlostavljanju djece, razvodima, opijanju, AIDS-u, samoubojstvima među tinejdžerima, zloupotrebi droge, uličnim bandama, silovanjima, nezakonitim postupcima, abortusima, pornografiji, (...) laganju, varanju, korupciji u političkim krugovima (...). Ispravno i pogrešno kao moralna poimanja posve su se izgubili.” Zbog toga je UN Chronicle upozorio: “Društva se raspadaju.”

 4, 5. Na koji je način biblijsko proročanstvo za naše vrijeme točno opisalo duh koji vlada u svijetu?

⁴ Takvo je stanje u čitavom svijetu. Događa se upravo ono što je biblijsko proročanstvo predvidjelo za naše vrijeme: “U pošljednje [će] dane nastati vremena teška. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, bijesni, ne dobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni [“od ponosa”, NW]” (2. Timoteju 3:1-4).

⁵ Time se točno opisuje duh koji prevladava u ovom svijetu. To je sebičan stav “prvo ja”. Suparništvo među nacijama preslikava se na suparništvo među pojedincima. Primjerice, u natjecateljskim sportovima mnogi sportaši žele biti prvaci, bez obzira na to koliko će to u emocionalnom ili čak i u fizičkom pogledu povrijediti druge. Takav egocentričan duh potiče se već kod djece te nastavlja biti prisutan u mnogim područjima života odraslih. Njegove posljedice su “neprijateljstva, svadje, pakosti, srdnje, prkosi, raspre” (Galaćanima 5:19-21).

 6. Tko širi sebičnost, i kako Jehova gleda na takav način razmišljanja?

⁶ Biblija pokazuje da je egocentričan duh koji vlada u ovom svijetu odraz duha onoga ‘koji se zove Đavo i Sotona, koji vara sav svijet’. Govoreći o Sotoninom utjecaju na ljude koji žive u ovim kritičnim posljednjim danima, Biblija proriče: “Teško vama koji živite na zemlji (...) jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima” (Otkrivenje 12:9-12). Zato su on i njegovi suradnici demoni pojačali svoje napore kako bi širili sebičan način razmišljanja među članovima ljudske obitelji. A kako Jehova gleda na takav stav? Njegova Riječ kaže: “Mrzak je Gospodinu ko je god ponosita srca” (Priče Salamunove 16:5).

Jehova je uz ponizne

 7. Kako Jehova gleda na ponizne, i čemu ih poučava?

⁷ S druge strane, Jehova blagoslivlja one koji su ponizni. Pjevajući Jehovi, kralj David je rekao: “Pomažeš narodu nevoljnom [“poniznom”, NW], a na ponosite spuštaš oči svoje i ponižavaš ih” (2. Samuelova 22:1, 28). Zato Božja Riječ savjetuje: “Tražite Gospodina svi koji ste krotki u zemlji (...). Tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodinova” (Sofonija 2:3). Jehova one koji ga ponizno traže poučava da razvijaju duh posve drugačiji od onog koji vlada u ovom svijetu. On “uči krotke hoditi putem njegovijem” (Psalam 25:9; Izaija 54:13). Taj put je put ljubavi. Temelji se na činjenju onoga što je ispravno prema Božjim mjerilima. Biblija kaže da se takva ljubav vođena načelima “ne veliča, ne nadima se, (...) ne traži svoje [“koristi”, NW]” (1. Korinćanima 13:1-8). Poniznost je također jedan od načina kako se ona očituje.

 8, 9. (a) Tko je izvor ljubavi vođene načelima? (b) Koliko je važno oponašati ljubav i poniznost koju je Isus pokazao?

⁸ Pavao i drugi kršćani prvog stoljeća naučili su na temelju Isusovih učenja kakva je to ljubav. A Isus je to naučio od svog Oca, Jehove, za kojeg Biblija kaže: “Bog [je] ljubav” (1. Ivanova 4:8). Isus je znao da je Božja volja da on živi prema zakonu ljubavi, a to je i činio (Ivan 6:38). Zato je imao samilosti prema potlačenima, siromašnima i grešnicima (Matej 9:36). Rekao im je: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu [“ponizna srca”, “NW”]” (Matej 11:28, 29).

⁹ Isus je svojim učenicima dao do znanja koliko je važno oponašati njegovu ljubav i poniznost, rekavši im: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:35). Time bi se isticali kao drugačiji od ovog egocentričnog svijeta. Zato je Isus mogao za svoje sljedbenike reći: “Nisu dio svijeta” (Ivan 17:14, NW). Ne, oni ne oponašaju duh ponosa i sebičnosti kakav vlada u Sotoninom svijetu. Naprotiv, oni oponašaju duh ljubavi i poniznosti kakav je pokazao Isus.

10. Što Jehova čini s poniznim osobama u naše vrijeme?

¹⁰ Božja je Riječ prorekla da će tijekom ovih posljednjih dana ponizne osobe biti sakupljene u svijetom rašireno društvo kojemu je temelj ljubav i poniznost. Stoga, okruženi svijetom koji postaje sve više ponosan pripadnici Jehovinog naroda ispoljavaju posve suprotan stav — poniznost. Oni govore: “Hodite da idemo na goru Gospodinovu [njegovo uzvišeno pravo obožavanje] (...) i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem” (Izaija 2:2, 3). Jehovini svjedoci sačinjavaju to globalno društvo ljudi koji hode Božjim stazama. Među njima je i rastuće ‘veliko mnoštvo, koje nitko ne može izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika’ (Otkrivenje 7:9, NW). To veliko mnoštvo sada obuhvaća milijune ljudi. Kako ih Jehova poučava da budu ponizni?

Naučiti se poniznosti

11, 12. Kako Božji sluge pokazuju poniznost?

¹¹ Božji duh koji djeluje na pripadnike njegovog prijemljivog naroda pomaže im da nauče kako nadvladati loš duh svijeta i zatim pokazivati plodove Božjeg duha. To se očituje u vidu ‘ljubavi, radosti, mira, dugotrpljivosti, dobrohotnosti, dobrote, vjere, blagosti i samosvladavanja’ (Galaćanima 5:22, 23, NW). Kako bi im se pomoglo da razvijaju ta svojstva, Božje se sluge savjetuje da ne budu “ispunjeni taštinom, potičući jedan drugoga na natjecanje i zavideći jedan drugome” (Galaćanima 5:26, NW). U sličnom je smislu apostol Pavao rekao: “Kažem svakome koji je medju vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti” (Rimljanima 12:3).

¹² Božja Riječ prave kršćane potiče da ‘ništa ne čine uz prkos ili za praznu slavu, nego da poniznošću čine jedan drugoga [druge Božje sluge] većim od sebe, ne gledajući svaki za svoje, nego i za druge’ (Filipljanima 2:3, 4). “Neka nitko ne traži svoju korist, nego korist drugoga” (1. Korinćanima 10:24, NW). Da, “ljubav izgrađuje” druge nesebičnim riječima i djelima (1. Korinćanima 8:1, NW). Ona pospješuje suradnju, a ne natjecateljski duh. Duh “prvo ja” nema mjesta među Jehovinim slugama.

13. Zašto se moramo naučiti poniznosti, i kako netko uči biti ponizan?

¹³ Međutim, zbog naslijeđenog nesavršenstva, mi se ne rađamo ponizni (Psalam 51:5). To se svojstvo mora naučiti. I to bi mogao biti problem onima koji nisu od djetinjstva bili poučavani Jehovinim putevima, već su ih prihvatili kasnije tijekom života. Njihova se osobnost već formirala prema stavovima ovog starog svijeta. Zato moraju naučiti “skinuti staru osobnost koja odgovara [njihovom] prijašnjem načinu vladanja” i “obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti” (Efežanima 4:22, 24, NW). Uz Božju pomoć iskrene osobe mogu činiti ono što on traži od njih: “Obucite se (...) u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje” (Kološanima 3:12, naglašeno od nas).

14. Što je Isus rekao protiv uzdizanja samog sebe?

¹⁴ To je nešto što su Isusovi učenici morali naučiti. Oni su već bili odrasli ljudi kada su postali njegovi učenici i u sebi su u izvjesnoj mjeri imali svjetovni duh suparništva. Kada je majka dvojice učenika tražila da njeni sinovi dobiju istaknute položaje, Isus je rekao: “Knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. Ali medju vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći medju vama, da vam služi. I koji hoće medju vama da bude prvi, da vam bude sluga. Kao što ni sin čovječij [Isus] nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge” (Matej 20:20-28). Kad je Isus rekao svojim učenicima da si ne dodjeljuju titule kojima bi uzdizali sebe, dodao je: “Vi ste svi braća” (Matej 23:8).

15. Kakav bi stav trebali imati oni koji teže za službom nadglednika?

¹⁵ Pravi Isusov sljedbenik je sluga, da, rob svojim sukršćanima (Galaćanima 5:13). To je osobito slučaj kod onih koji žele ispunjavati preduvjete za nadgledavanje u skupštini. Oni se nikada ne bi smjeli boriti za istaknuti položaj ili moć; oni ne smiju ‘vladati stadom, nego mu biti ugled’ (1. Petrova 5:3). Da, ako netko pokazuje duh sebičnosti, to je znak da nije prikladan za nadgledavanje. Takva bi osoba štetno djelovala na skupštinu. Istina, ispravno je da netko ‘teži za službom nadglednika’, no poticaj za to trebala bi biti želja da služi drugim kršćanima. Ta služba nije neki položaj istaknutosti ili moći, jer bi nadglednici trebali biti među najponiznijima u skupštini (1. Timoteju 3:1, 6, NW).

16. Zašto je Diotrefu upućena otvorena osuda u Božjoj Riječi?

¹⁶ Apostol Ivan nam skreće pažnju na čovjeka koji je imao pogrešan stav, navodeći: “Ja pisah crkvi; ali Diotref, koji želi da bude najstariji medju njima, ne prima nas [“s poštovanjem”, NW].” Taj se čovjek bez poštovanja odnosio prema drugima, pokušavajući uzdići vlastiti položaj. Međutim, Božji je duh potaknuo Ivana da u Bibliju uvrsti otvorenu osudu upućenu Diotrefu zbog njegovog stava “prvo ja” (3. Ivanova 9, 10).

Ispravan stav

17. Kako su Petar, Pavao i Barnaba pokazali poniznost?

¹⁷ Biblija sadrži mnoge primjere ispravnog stava, odnosno poniznosti. Kada je Petar ušao u Kornelijev dom, on je ‘pao pred Petrove noge i poklonio se’. No umjesto da prihvati takvo štovanje, “Petar ga podiže govoreći: ustani, i ja sam čovjek” (Djela apostolska 10:25, 26). Kad su Pavao i Barnaba bili u Listri, Pavao je izliječio čovjeka koji je bio hrom od rođenja. Zbog toga je tamošnje mnoštvo ljudi reklo za apostole da su bogovi. Međutim, Pavao i Barnaba “razdriješe haljine svoje, i skočiše medju narod vičući i govoreći: Ljudi! šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi” (Djela apostolska 14:8-15). Ovi ponizni kršćani nisu htjeli prihvatiti slavu od ljudi.

18. Što je jedan moćni anđeo ponizno rekao Ivanu?

¹⁸ Apostol Ivan dobio je “otkrivenje Isu[sa Kri]sta”, koje mu je prenio jedan anđeo (Otkrivenje 1:1). Znajući kakvu moć ima anđeo, razumljivo je da je Ivan bio zadivljen, jer jedan je anđeo tijekom samo jedne noći pobio 185 000 Asiraca (2. Carevima 19:35). Ivan priča: “Kad čuh i vidjeh, padoh da se poklonim na noge angjela koji mi ovo pokaza. I reče mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja. (...) Bogu se pokloni” (Otkrivenje 22:8, 9). Kakvu li je poniznost pokazao ovaj moćni anđeo!

19, 20. Istakni razliku između oholosti pobjedničkih rimskih vojskovođa i Isusove poniznosti.

¹⁹ Isus je bio najbolji primjer ponizne osobe. On je bio Božji jedinorođeni Sin, budući Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva. Kad se u tom svojstvu predstavio ljudima, on to nije učinio poput pobjedničkih vojskovođa iz rimskog doba. Njima u čast priređivale su se ogromne parade — odnosno povorke — a vozili su se u kočijama ukrašenima zlatom i bjelokosti koje su vukli bijeli konji ili čak slonovi, lavovi ili tigrovi. U povorkama su se nalazili muzičari koji su pjevali pobjedničke pjesme, zatim kolâ natovarena plijenom te golema paradna kolâ na kojima su se prikazivali prizori iz bitke. Bili su tu i zarobljeni kraljevi, prinčevi i vojskovođe sa svojim obiteljima, često skinuti dogola u znak poniženja. Ti su događaji bili prožeti ponosom i ohološću.

²⁰ Usporedi to s načinom na koji je Isus predstavio sebe. On je bio spreman ponizno se podložiti ispunjenju proročanstva koje je za njega proreklo: “Evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak [“ponizan”, NW] i jaše na magarcu.” On se nije vozio u kočiji koju vuku raskošno ukrašene paradne životinje, već je ponizno jahao na teglećoj životinji (Zaharija 9:9; Matej 21:4, 5). Ponizni su ljudi doista sretni što će Jehovin postavljeni Kralj nad čitavom Zemljom u novom svijetu biti Isus koji je istinski ponizan, pun ljubavi, samilostan i milostiv! (Izaija 9:6, 7; Filipljanima 2:5-8).

21. Što poniznost ne znači?

²¹ Činjenica da su Isus, Petar, Pavao i drugi muškarci i žene vjere iz biblijskih vremena bili ponizni pobija predodžbu da biti ponizan znači biti slab. Baš naprotiv, poniznost je izraz snage karaktera, jer ti su ljudi bili hrabri i revni. S izuzetnom duševnom i moralnom snagom izdržali su teške kušnje (Jevrejima 11. poglavlje). A i današnji Jehovini sluge koji su ponizni imaju istu takvu snagu, jer Bog svojim moćnim svetim duhom podupire ponizne osobe. Zato nas se potiče: “Svi (...) stecite poniznost [“opašite se poniznošću”, NW]; jer se Bog ponositima suproti, a poni[z]nima daje blagodat. Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dodje vrijeme” (1. Petrova 5:5, 6; 2. Korinćanima 4:7).

22. Kojom će se temom baviti sljedeći članak?

²² Poniznost ima još jedan pozitivan aspekt koji Božji sluge trebaju provoditi u djelo. Taj aspekt uvelike doprinosi izgrađivanju duha ljubavi i suradnje u skupštinama. Da, to je neophodan dio poniznosti. Time će se baviti sljedeći članak.

Za ponavljanje

◻ Opiši kakav duh prevladava u ovom svijetu.

◻ Kakvu naklonost Jehova pokazuje onima koji su ponizni?

◻ Zašto čovjek mora naučiti biti ponizan?

◻ Navedi neke biblijske primjere pojedinaca koji su pokazivali poniznost.

[Slika na stranici 15]

Anđeo je Ivanu rekao: “Nemoj, jer sam i ja sluga”