Pakao — vječno mučenje ili opći grob?

JESI li znao da su rani crkveni oci, srednjovjekovni teolozi i reformatori tvrdili da su muke koje netko doživljava u paklu vječne? Ako jesi, tada će te možda iznenaditi što sada neki visoko cijenjeni bibličari ovo gledište dovode u pitanje. Jedan od njih, John R. W. Stott iz Britanije, piše da “Pismo ukazuje na uništenje i da je ‘vječno mučenje pri svijesti’ tradicija koja se mora pokoriti vrhovnom autoritetu Pisma” (Essentials—A Liberal-Evangelical Dialogue).

Što ga navodi na zaključak da se vječno mučenje ne temelji na Bibliji?

Jezična pouka

Njegovo se prvo obrazloženje tiče jezika. On objašnjava da Biblija, kad se odnosi na konačno stanje prokletstva (‘Gehenu’; vidi okvir, stranica 8), često koristi izraze koji označavaju “uništenje”, grčki “glagol apollumi (uništiti) i imenicu apòleia (uništenje)”. Odnose li se ti izrazi na mučenje? Stott objašnjava da, kad je glagol u aktivnom i prijelaznom obliku, “apollumi” znači “ubiti” (Matej 2:13; 12:14; 21:41). Prema tome, u Mateju 10:28, gdje prijevod Stvarnost spominje da Bog uništava “i dušu i tijelo (...) u paklu”, značenje tih riječi je uništenje smrću, ne vječnim patnjama. U Mateju 7:13, 14, Isus uspoređuje “tijesan put koji vodi u život” s ‘prostranim putem koji vodi u propast [“uništenje”, NW]’ (St). Stott razjašnjava: “Prema tome, bilo bi neobično kad ljudi za koje se kaže da bivaju uništeni zapravo ne bi bili uništeni.” S dobrim razlogom dolazi do zaključka: “Ako ubiti znači lišiti tijelo života, pakao bi, čini se, značio lišavanje i tjelesnog i duhovnog života, to jest, gašenje postojanja” (Essentials, stranice 315-16).

Tumačenje predodžbi o infernu

Mnogi religiozni ljudi još uvijek će se složiti s predsjednikom Južne baptističke zajednice Morrisom H. Chapmanom, koji je rekao: “Ja propovijedam doslovni pakao.” Dodao je: “Biblija ga naziva ‘jezero ognjeno’ i ne mislim da se tu definiciju može uljepšati.”

Točno, slikovito prikazivanje vatre kako se koristi u Bibliji moglo bi izazvati predodžbu o mučenju. Međutim, knjiga Essentials zapaža: “Vatru povezujemo sa ‘svjesnim mučenjem’ nesumnjivo zbog toga što smo već svi doživjeli akutnu bol kad smo se opekli. No, glavna uloga vatre nije da prouzroči bol, već da osigura uništenje, što dokazuju peći za spaljivanje otpada po cijelom svijetu” (stranica 316). Kad na umu imaš tu istaknutu osobinu, to će ti pomoći da u Pismima ne čitaš nešto što u njima zapravo ne stoji. Evo nekoliko primjera:

Isus je s obzirom na one koji bivaju bačeni u Gehenu rekao da “njihov crv ne umire i oganj se ne gasi” (Marko 9:47, 48, NW). Pod utjecajem riječi iz apokrifne knjige Judite (“Poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek” [Judita 16:17, St]), neki biblijski komentatori tvrde da se Isusove riječi odnose na vječno mučenje. No, apokrifna knjiga Judita, koja nije nadahnuta od Boga, nije mjerilo za određivanje značenja Markovog zapisa. Izaija 66:24, redak na koji je Isus očito ciljao, kaže da oganj i crv uništavaju mrtva tijela (“trupla” kaže Izaija, St) Božjih neprijatelja. Ni u Izaijinim ni u Isusovim riječima nema ni traga o vječnom mučenju pri svijesti. Pojam vatre simbolizira potpuno uništenje.

Otkrivenje 14:9-11 govori o nekima koji bivaju ‘mučeni ognjem i sumporom (...). I dim mučenja njihova izlazi u vijek vijeka’.a Je li to dokaz za vječno mučenje pri svijesti u paklenoj vatri? Zapravo, sve što ovaj odlomak kaže jest da zli bivaju mučeni, a ne da bivaju zauvijek mučeni. Redak kaže da dim — dokaz da je oganj obavio svoje djelo uništavanja — ostaje zauvijek, ne vatreno mučenje.

Otkrivenje 20:10-15 kaže da će u ‘jezeru ognjenom i sumporitom (...) biti mučeni u vijek vijeka’. Na prvi pogled to može zvučati kao dokaz vječnog mučenja ognjem pri svijesti, no to sasvim sigurno nije dokaz. Zašto? Među ostalim, zato što će “zvijer i lažni prorok” i “smrt i pakao [“Hades”, NW]” završiti u onome što je ovdje nazvano “jezero ognjeno”. Kao što možeš lako zaključiti, zvijer, lažni prorok, smrt i Hades nisu doslovne osobe; prema tome ne mogu doživjeti svjesno mučenje. Umjesto toga, G. B. Caird piše u knjizi A Commentary on the Revelation of St. John the Divine da “jezero ognjeno” znači “istrebljenje i potpuni zaborav”. Do tog shvaćanja trebalo bi se lako doći, jer sama Biblija kaže s obzirom na jezero ognjeno: “Jezero ognjeno. I ovo je druga smrt” (Otkrivenje 20:14).

Rastavljanje teoloških blizanaca

Unatoč tim argumentima, mnogi vjernici uporno ustraju na tome da “uništenje” ne znači to što kaže sama riječ, nego da znači vječno mučenje. Zašto? Na njihovo razmišljanje utječe religiozni blizanac paklene vatre — doktrina o besmrtnosti ljudske duše. A budući da je njihova crkva možda stoljećima unapređivala te blizance, možda smatraju da se citati koji govore o uništenju zapravo odnose na vječno mučenje. Napokon, besmrtna duša ne može prestati postojati — ili bar tako razmišljaju mnogi.

No, zapazi što je istaknuo anglikanski svećenik Philip E. Hughes: “Tvrditi kako samo ljudska duša posjeduje besmrtnost znači podržavati stajalište koje nigdje u naukama Pisma nije potvrđeno, jer je ljudska priroda u biblijskom opisu uvijek prikazana kao cjelina sastavljena i od duha i od tijela. (...) Božje upozorenje dano u početku, u vezi sa zabranjenim stablom, ‘u koji dan okusiš s njega, umrijet ćeš’, bilo je upućeno čovjeku kao materijalno-duhovnom biću — kad bi s njega jeo, umro bi kao takav. Nema nagovještaja da je dio njega bio besmrtan te da bi zbog toga smrt bila samo djelomična” (The True Image—The Origin and Destiny of Man in Christ).

Slično primjećuje i teolog Clark Pinnock: “To je shvaćanje [da je ljudska duša besmrtna] jako dugo utjecalo na teologiju, no ono nije biblijsko. Biblija ne uči da je duša po prirodi besmrtna.” To potvrđuje Ezehijel 18:4, 20 i Matej 10:28. Osim toga, sam Isus je rekao o svom umrlom prijatelju Lazaru da je “zaspao”, odnosno da spava. Isus je rekao da ‘ide da ga probudi’ (Ivan 11:11-14). Dakle, ljudsko biće, odnosno ljudska duša, Lazar je umro, no čak i nakon što je prošlo prilično vremena mogao je uskrsnuti, biti ponovno vraćen u život. To dokazuju činjenice. Isus je uskrsnuo Lazara iz smrti (Ivan 11:17-44).

Kako utječu ove pojedinosti na doktrinu o vječnom mučenju? U 17. stoljeću zapisao je esejist William Temple: “Postoje [reci] koji govore o bacanju u vječnu vatru. No, ako im ne pristupamo s pretpostavkom da je to što se u nju baca neuništivo, nećemo steći dojam da će tamo vječno gorjeti, nego da će biti uništeno.” Ta ispravna analiza još uvijek vrijedi, jer je to ono što Biblija zaista uči.

Nedvojbeno imaš snažne razloge za sumnju s obzirom na predodžbu o vječnom mučenju pri svijesti u paklu. Ili možda želiš ići dalje od samog sumnjanja i slijediti savjet profesora teologije Pinnocka, koji je rekao: “Sva vjerovanja u vezi s paklom, uključujući beskrajno mučenje (...) trebaju biti odbačena u ime vjerodostojne doktrine.” Da, moral, pravda i — što je najvažnije — Božja riječ, Biblija, nalažu da učiniš upravo to.

Učiniš li to, uvidjet ćeš da je prava priroda pakla zaista vjerodostojna. Informacije o toj temi koje će ti pomoći možeš naći u knjizi I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji.b Molimo te, zatraži je kad sretneš Jehovine svjedoke. Pročitaj poglavlja: “Što se događa prilikom smrti?” “Postoji li doista pakao?” i “Tko će uskrsnuti i gdje?” Ustanovit ćeš da prava priroda pakla nije samo vjerodostojna, već i da pruža nadu.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8]

RAZJAŠNJENJE IZRAZA

Izrazi “pakao” i “paklena vatra” u ovom članku kako ih koriste teolozi kršćanstva odnose se na grčku riječ géenna, koja se 12 puta pojavljuje u “Novom zavjetu” (Matej 5:22, 29, 30; 10:28; 18:9; 23:15, 33; Marko 9:43, 45, 47; Luka 12:5; Jakov 3:6). Iako razni prijevodi Biblije ovu grčku riječ prevode “pakao”, drugi je prijevodi transliteriraju “Gehena”. Ona odgovara ‘jezeru ognjenom, drugoj smrti’, simbolu vječnog uništenja iz posljednje knjige Biblije (Otkrivenje 20:14).

S obzirom na druge dvije riječi koje se ponekad prevode “pakao”, djelo A Dictionary of the Bible (1914), urednika Williama Smitha, zapaža: “Pakao (...) je riječ koju obično i nažalost koriste naši prevoditelji kao prijevod hebrejske riječi Šeol. Vjerojatno bi bilo bolje ostaviti hebrejsku riječ Šeol, ili u drugom slučaju prevesti je uvijek ‘grob’ ili ‘jama’ (...). U N[ovom] Z[avjetu] riječ Hades, kao i Šeol, ponekad znači samo ‘grob’ (...). Vjerovanje u tom smislu kaže za našeg Gospodina da je ‘sišao u pakao’, misleći na općenito stanje smrti.”

Za razliku od Gehene, koja je simbol konačnog uništenja, Šeol i Hades odnose se na smrt u općem grobu čovječanstva, s izgledom na ponovno oživljavanje (Otkrivenje 20:13).

[Slika na stranici 9]

Isus je probudio Lazara iz smrtnog sna