družio sa prijestupnikom, koga je Bog odbacio i koji je isključen ili se sam isključio, značilo bi to kao da kaže: ‘Ni ja ne želim mjesto na Božjoj svetoj gori’. Ako starješine vide da netko ide u tom smjeru, redovito se družeći sa isključenom osobom, pokušat će mu ljubazno i strpljivo pomoći da ponovo stekne Božje gledište (Mat. 18:18; Gal. 6:1). Opomenut će ga, i ako je potrebno, ‘strogo upozoriti’. Oni mu žele pomoći da ostane ‘na Božjoj svetoj gori’. Ali ako unatoč toga ne bi prekinuo druženje s isključenim, tada bi sam sebe učinio ‘sudionikom (podupirući ili sudjelujući) u zlim djelima’ i morao bi biti odstranjen iz skupštine ili isključen (Titu 1:13; Juda 22, 23; usporedi 4. Mojsijeva 16:26).

Vjerni Božjem gledištu

28. Kako možemo pokazati svoju vjernost prema Jehovinom gledištu?

²⁸ Vjernost prema Jehovi Bogu i njegovim pripremama je izvor sreće, jer su svi njegovi putovi pravedni, istiniti i dobri. To vrijedi i za njegove propise o isključenju nepokajničkih prijestupnika. Slijedeći te odredbe, možemo se pouzdati u Davidove riječi: “Znajte da Jehova divno čuva svetoga (vjernoga) svoga” (Ps. 4:3). Da, Bog čuva, nagrađuje i vodi one koji su vjerni njemu i njegovim putovima. Među mnogim blagoslovima, koje primamo uslijed takve vjernosti je i radost što se nalazimo među onima, koje Bog priznaje i prihvaća ‘na svojoj svetoj gori’ (Ps. 84:10, 11).

Ako je rođak isključen...

1, 2. a) Što je bila Božja namjera u vezi religije obitelji? b) Pred kojom su odlukom bile neke obitelji u vrijeme Koreja?

NAKON što je Adam bio neko vrijeme sam, Bog je rekao: “Nije dobro da je čovjek sam.” Zatim je stvorio Evu i uspostavio ljudski brak (1. Mojs. 2:18, 21, 22). Odonda se namnožilo stanovništvo Zemlje. Tako je svatko dobio mnogo rođaka. Čak ako neki članovi obitelji, primjerice, djeca, i žive daleko, može ih se posjetiti i provesti s njima ugodne trenutke (1. Mojs. 1:28; Job 1:1-5).

² Bog je namjeravao, da se obitelji sjedine u pravom obožavanju, tako da religiozna vjerovanja ne bi mogla prouzročiti nikakve podjele. Ali, zbili su se nemili događaji u kojima je religija postala sporno pitanje u obitelji. Jedan takav je bio prilikom pobune Koreja, Datana i Abirona. Jehova je potvrdio da je saobraćao sa Mojsijem i Arenom, a ne s tim religioznim buntovnicima. Zatim je Mojsije rekao narodu, da se udalji od šatora buntovnika. Što će učiniti djeca i ukućani Korejevi, Datanovi i Abironovi? Hoće li vjernost prema obitelji staviti ispred vjernosti prema Jehovi i njegovoj skupštini? Većina bliskih rođaka tih buntovnika stavila je obitelj ispred Boga. Jehova je pogubio te rođake zajedno sa buntovnicima (4. Mojs. 16:16-33).

 3. Kakav su mudar izbor učinili neki iz Korejeve obitelji?

³ Međutim, neki su Korejevi sinovi ostali vjerni Bogu i njegovom narodu. Nisu bili pogubljeni sa ostalim Korejevim ukućanima i obiteljima Datana i Abirona (4. Mojs. 26:9-11). Naprotiv, potomci tih preživjelih Korejevih sinova bili su blagoslovljeni posebnom službom u templu i u Bibliji su spomenuti uz odavanje poštovanja (2. Dnev. 20:14-19; Psalmi 42, 44 do 49, 84, 85 i 87).

 4. Na koji je drugi način mogla vjernost obitelji u Izraelu prouzročiti kušnju?

⁴ Kad bi neki Izraelac postao otpadnik, nastala bi potreba za donošenjem slične odluke: ili vjernost prema obitelji ili prema Bogu. Da li bi ga njegova obitelj pokušala zaštititi od istrebljenja zbog ljudskih osjećaja ili krvne veze? Bi li njegov brat, sin ili kćer shvatili, da je vjernost prema Bogu i skupštini pravedan i mudar put? (Vidi 5. Mojsijeva 13:6-11.) Prema današnjim odredbama grešnik neće biti istrijebljen pogubljenjem, no ipak se kršćani mogu suočiti sa kušnjama ako im je rođak ukoren.

Rođaci mogu prouzročiti probleme

5, 6. a) Kako može doći do razjedinjenosti obitelji uslijed religije? b) Zašto kršćani ne smiju učiniti kompromis u takvoj situaciji? (Ps. 109:2-5).

⁵ Obiteljske veze i sklonost mogu biti vrlo jake. To je prirodno i suglasno Božjem uređenju (Iv. 16:21). Ali te čvrste veze mogu kršćanima donijeti teške kušnje. Isus je objasnio da bi se rođaci mogli protiviti kad netko postane kršćaninom. Rekao je: “Nisam došao da donesem mir nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani. Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan” (Mat. 10:34-38, ST).

⁶ Kršćani ne žele da postoji takvo neprijateljstvo. Također nema razloga da im se rođaci protive ili ih mrze, jer su postali čisti, moralni i pošteni Božji sluge. Ipak, pravi kršćani su jasno spoznali, da ne mogu staviti obitelj ispred Boga. Ono što je dugoročno i najkorisnije za svakoga kršćanina jest, da nastavi biti vjeran Bogu. Možda će tijekom vremena moći utjecati na svoje rođake da pođu putem, koji ih vodi do spasenja (Rim. 9:1-3; 1. Kor. 7:12-16).

7, 8. Tko je kriv za obiteljske probleme, koji mogu nastati uslijed isključenja? (5. Mojs. 32:4).

⁷ Rođaci mogu pravim kršćanima i na drugi način prouzročiti poteškoće. Do toga može doći kad je rođak isključen. Iz prethodnih članaka smo saznali da Bog zahtijeva da se isključi onaj koji u skupštini teško griješi a ne kaje se (1. Kor. 5:11-13). Prijestupnik je svojim ponašanjem promijenio odnos s Jehovom, pa i sa članovima obitelji, koji su Jehovini svjedoci. Bog nije kriv za te posljedice, jer su njegova mjerila pravedna i istinita (Job 34:10, 12). Krivica ne leži ni na vjernim kršćanskim rođacima. Isključena osoba je sama stvorila probleme sebi i svojim rođacima, kao što su to učinili Korej, Datan i Abiron.

⁸ Istražiti trebamo dvije različite mogućnosti. Prva je, kad se kršćanin nalazi u zajedničkom domaćinstvu sa isključenim članom obitelji ili onim koji se sam isključio. A druga je, kada takav rođak nije iz najbližeg obiteljskog kruga.

U najbližem obiteljskom krugu

 9. Kakva je situacija u vezi obiteljskih obaveza ako nečiji partner nije kršćanin ili je isključen?

⁹ Netko može postati kršćaninom a da drugi iz njegovog obiteljskog kruga ne prihvate vjeru. Na primjer, žena može služiti Jehovi, ali njen muž ne. Ona je usprkos tome “jedno tijelo” sa svojim mužem i dužna je voljeti ga i poštivati (1. Mojs. 2:24; 1. Petr. 3:1-6). Ili, možda je udata za čovjeka, koji je nekada bio predani kršćanin, ali je kasnije bio isključen iz skupštine. Ipak, ta novonastala situacija ne bi smjela okončati njihovu bračnu vezu, osim smrti ili biblijski opravdanog razloga (1. Kor. 7:39; Mat. 19:9).

10, 11. Kako isključenje utječe na duhovne veze u kući?

¹⁰ Krvne i obiteljske veze također ostaju ako je isključen ili se sam isključio neki rođak, kao što su roditelj, sin ili kćerka. Znači li to, da u obiteljskom krugu ostaje sve po starom, ako je jedan član isključen? Nipošto ne!

¹¹ Isključeni je duhovno odrezan od skupštine; ranije duhovne veze potpuno su prekinute. Tako je i sa njegovim rođacima, uključujući i one iz njegovog najbližeg obiteljskog kruga. Dakle, članovi obitelji se neće više duhovno družiti s njim, iako i dalje priznaju obiteljske veze (1. Sam. 28:6; Pr. Sal. 15:8, 9).

12. Kakve promjene mogu nastati s obzirom na duhovnu zajednicu, ako je isključen član obitelji?

¹² To će donijeti promjene u duhovnom zajedništvu, koje je možda ranije postojalo u kući. Ako je, primjerice, isključen muž, njegovoj ženi i djeci neće biti ugodno s njim provoditi obiteljski studij Biblije, čitati Bibliju i zajednički moliti. Ako se on hoće moliti za vrijeme obroka, to ima pravo činiti u svojoj kući, ali se ostali mogu u sebi moliti Bogu (Pr. Sal. 28:9; Ps. 119:145, 146). A što učiniti ako isključena osoba u kući želi prisustvovati obiteljskom čitanju Biblije ili biblijskom studiju? Ostali mu mogu dozvoliti da bude prisutan i sluša, ako neće pokušavati poučavati ih ili širiti svoje religiozne ideje.

13. Kako će roditelji postupiti sa isključenim djetetom u kući?

¹³ Ako je isključeno maloljetno dijete, roditelji će se i dalje brinuti za njegove fizičke potrebe i pružiti mu moralni odgoj i pouku. S njim neće voditi biblijski studij, kako bi sudjelovao na njemu. No, to ne znači, da se od njega neće zahtijevati prisustvovanje u vrijeme obiteljskog studija. Ostali mu mogu skrenuti pažnju na dijelove Biblije ili kršćanske publikacije, koji sadrže njemu potrebne savjete (Pr. Sal. 1:8-19; 6:20-22; 29:17; Efež. 6:4). Mogu ga povesti na kršćanske sastanke gdje će sjediti uz njih u nadi da će uzeti k srcu biblijski savjet.

14, 15. Što bi trebalo učiniti u vezi povratka isključenog roditelja u kući?

¹⁴ Ali što učiniti ako je bliski rođak, kao što su sin ili roditelj, koji ne živi u kući, isključen i nakon toga se želi vratiti natrag u kuću? Obitelj bi, zavisno od situacije, mogla odlučiti što učiniti.a

¹⁵ Kako postupiti ako je isključeni roditelj bolestan ili više nije u stanju financijski ili fizički brinuti o sebi? Kršćanska djeca imaju biblijsku i moralnu obavezu pomoći mu (1. Tim. 5:8). Možda je potrebno privremeno ili za stalno dovesti roditelja k sebi, ili je možda mudro zatražiti od medicinskog osoblja, da pruži njegu roditelju, ako je ona potrebna. Što će se učiniti, može zavisiti od raznih činilaca: od stvarnih potreba roditelja, njegovog stanovišta i od obzira koji ima glava obitelji prema duhovnoj dobrobiti svojih ukućana.

16, 17. a) Kako mogu roditelji postupiti u slučaju, da se isključeno dijete želi vratiti kući? b) Što o tome možemo naučiti iz priče o izgubljenom sinu?

¹⁶ To također vrijedi i za dijete, koje je napustilo kuću i sada je isključeno ili se samo isključilo. Ponekad su kršćanski roditelji za neko vrijeme, ponovo primili u kuću isključeno dijete, jer je postalo fizički ili duševno bolesno. Roditelji mogu, u svakom slučaju, procijeniti okolnosti pojedinca. Da li je isključeni sin sam sebe izdržavao, a sada mu to više nije moguće? Ili se želi vratiti natrag prvenstveno zato, jer bi lakše živio? Što je s njegovim moralnim stanovištem? Hoće li unijeti “kvasac” u kuću? (Gal. 5:9).

¹⁷ U Isusovoj usporedbi o izgubljenom sinu otac je potrčao da dočeka i prihvati sina koji se vratio. Otac je pokazao roditeljsku brigu vidjevši u kakvom se žalosnom stanju nalazio mladić. Možemo zapaziti, da sin nije doveo sa sobom bludnice, ili došao s namjerom da i dalje vodi grešan život u kući svog oca. Ne, od srca se pokajao i očigledno odlučio ponovo početi s čistim življenjem (Luka 15:11-32).

Isključeni rođaci koji ne žive u istoj kući

18, 19. a) Kako bi trebali kršćani gledati na druženje sa isključenim rođacima izvan uskog obiteljskog kruga? b) Zašto je takvo gledište ispravno? (2. Tim. 2:19).

¹⁸ Druga okolnost koju trebamo razmotriti je, kad se isključeni rođak ili onaj koji se sam isključio, ne nalazi u najbližem obiteljskom krugu ili ne živi u istoj kući. Takav je još uvijek u krvnoj ili bračnoj vezi sa nekim kršćaninom i zato može postojati ograničena potreba, da se vodi računa o neophodnim obiteljskim stvarima. Ipak to nije isto kao kad bi on živio u istoj kući gdje se ne bi mogao izbjeći kontakt i razgovor s njim. Trebali bi uvijek zadržati u mislima nadahnutu biblijsku zapovijed: “Da se ne družite s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac... S takvim ni jesti!” (1. Kor. 5:11, ST).

¹⁹ Prema tome, kršćani, koji su u srodstvu sa isključenim, koji ne živi s njima u istoj kući, trebaju nastojati izbjegavati nepotrebno druženje, a poslovne kontakte trebaju svesti na najmanju mjeru. Razumnost postupanja može se vidjeti iz izvještaja koji pokazuju, kako su rođaci zastupali pogrešno gledište: ‘Iako je isključen, mi smo u srodstvu i zato se prema njemu mogu ponašati isto kao i prije.’ Drugi izvještaj glasi:

“Osoba, koja je bila isključena, bila je u srodstvu sa oko jednom trećinom skupštine. Svi njeni rođaci nastavili su se družiti s njom.”

Jedan vrlo poštovani kršćanski starješina piše:

“Na našem području postoje isključeni sa velikim obiteljima koje, kad uđu u hodnik ili dvorište dvorane Jehovinih svjedoka, njihovi rođaci pozdravljaju tapšanjem po ramenu ili se s njima rukuju (iako znaju da isključeni još uvijek nemoralno živi). Duboko sam zabrinut zbog toga, jer isključeni trebaju uvidjeti da njihov put mrzi Jehova i njegov narod i da osjete stvarnu potrebu za iskrenim pokajanjem. Što može pomoći tim isključenima da se promijene, ako ih svi iz njihovih velikih obitelji pozdravljaju, iako znaju za njihove prijestupe?”

20, 21. Zašto trebamo biti oprezni, kada se radi o isključenim rođacima? (2. Tim. 2:22).

²⁰ U prvom stoljeću je sigurno bilo skupština, gdje su mnogi bili u srodstvu. Kad je netko bio isključen, jesu li se ponašali sasvim normalno prema njemu, jedino što s njim ne bi više razgovarali o biblijskim stvarima? Ne. Inače skupština ne bi slijedila zapovijed: “Uklonite zločince između sebe!” (1. Kor. 5:13, ST).

²¹ Treba biti vrlo oprezan, da se ne bi položaj isključene osobe previdio ili podcijenio. Kao što su Korejevi sinovi zauzeli pravilno gledište, tako i naša vjernost mora prije svega biti prema Jehovi i njegovom teokratskom uređenju. Možemo biti sigurni da ćemo uživati njegovu zaštitu i blagoslov, ako podupiremo njegova mjerila i dajemo prednost druženju s njegovim organiziranim narodom a ne druženju sa prijestupnicima. (Ps. 84:10-12).

Društvo i isključeni rođaci

22. Zašto može za obiteljske skupove predstavljati osobite poteškoće isključeni rođak?

²² Prirodno je da su rođaci često zajedno kod obroka, na izletima, obiteljskim skupovima ili drugim sastancima. Ali ako je netko griješio a nije se pokajao i morao za to biti isključen, može prouzročiti poteškoće svojim kršćanskim rođacima. Iako priznaju da su još uvijek njegovi rođaci, oni ne žele omalovažiti Pavlov savjet da se vjerni kršćani ne bi trebali “družiti” sa isključenim grešnikom.

23. Kakva bi situacija nastala u slučaju isključenog rođaka i kršćanske svadbe?

²³ Nema smisla tražiti pravilo za slučaj, kad su članovi obitelji na okupu, kako bi možda i isključeni rođak mogao biti prisutan. To bi trebali riješiti oni koji se nalaze u takvoj situaciji, zadržavajući na umu Pavlov savjet (1. Kor. 5:11). Ipak, trebalo bi misliti na to da može dosta utjecati na druge, ako bi isključeni došao na skup gdje su pozvani Jehovini svjedoci, koji nisu s njim u srodstvu. Na primjer, neki kršćanski par može se vjenčati u dvorani Jehovinih svjedoka. Ako bi isključeni rođak došao na vjenčanje u spomenutu dvoranu, očito ne bi mogao biti u pratnji nevjeste ili je voditi mladoženji. A što učiniti ako je svadbeno veselje ili gozba? To može biti sretan skup, kao što je bila svadba u Kani na koju je Isus došao (Iv. 2:1, 2). No, hoće li se dozvoliti isključenom rođaku da dođe na svadbu i hoće li ga se uopće pozvati? Ako bi on bio prisutan, mnogi bi kršćani, bili rođaci ili ne, mogli odlučiti da ne dođu na taj skup, da ne bi jeli i družili se s njim u suglasnosti s Pavlovom zapoviješću iz 1. Korinćanima 5:11.

24. U kakvom društvu mogu uživati vjerni kršćani? (Pr. Sal. 18:24).

²⁴ Dakle, ponekad mogu kršćani smatrati, da nije prikladno prisustvo isključenog rođaka ili onoga koji se sam isključio, na skupu koji bi obično uključivao članove obitelji. Kršćani mogu mirno uživati u društvu vjernih članova skupštine imajući na umu Isusove riječi: “Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka” (Mar. 3:35, ST).

25, 26. Kakva situacija nastaje u pogledu sahrane, ako umre isključeni rođak?

²⁵ Činjenica je, da kršćanin, koji se preda grijehu i biva za to isključen, gubi mnogo: svoj priznati položaj pred Bogom, pripadništvo sretnoj skupštini kršćana, ljubazno društvo braće, uključujući i veći dio druženja sa svojim kršćanskim rođacima (1. Petr. 2:17). Bol koju je prouzročio može ga čak nadživjeti.

²⁶ Ako bi umro kao isključen, mogu pripreme oko sahrane također predstavljati poteškoće. Njegovi kršćanski rođaci bi možda željeli da se za njega održi govor u kraljevskoj dvorani, ako je to običaj. Ali u slučaju da je pokojnik bio isključen iz skupštine, to ne bi bilo ispravno. Ako je pokazao pokajanje i želju da mu Bog oprosti, prestao griješiti i posjećivao kršćanske sastanke, možda će nekom bratu savjest dozvoliti održati biblijski govor pred mrtvačnicom ili na samom grobu. Takav biblijski govor o stanju mrtvih pruža svjedočanstvo nevjernicima ili utjehu rođacima. Međutim, ako je isključeni do same smrti zastupao krivo učenje ili bezbožno živio, tada ne bi bilo ispravno održati ni takav govor (2. Iv. 9-11).

Pouka za sve

27. Kako bi trebali gledati na Božje osude?

²⁷ Svi trebamo biti zahvalni da je samo Jehovin sud mjerodavan (Pr. Sal. 29:26). To vrijedi i za zle običaje, jer Biblija pokazuje da su takve stvari odvratne Bogu (Pr. Sal. 6:16-19). Slično je i sa njegovim suđenjem pojedincima. Jehovina Riječ jasno pokazuje da “nepravednici”, koji vrše “tjelesna djela”, neće naslijediti njegovo Kraljevstvo (1. Kor. 6:9, 10; Gal. 5:19-21). Takvi nemaju mjesta na nebu niti će biti prikladni za zemaljsko područje Kraljevstva. Prema tome, svatko, tko želi ostati u čistoj Božjoj skupštini, mora danas udovoljiti njegovim zahtjevima. Bog jednostavno neće dozvoliti “kvascu” da ostane kao pokvareni utjecaj među njegovim narodom (1. Kor. 5:6-13).

28. Kako može isključenje staviti na kušnju našu vjernost?

²⁸ Ljudski osjećaji mogu, naravno, predstavljati veliko iskušenje, kada je isključen naš bliski rođak. Osjećaji i obiteljske veze su naročito jaki između roditelja i djece, a također dolaze snažno do izražaja i kada je bračni partner isključen. Na kraju ovog razmatranja moramo priznati, da nikome nećemo koristiti niti ćemo se Bogu dopasti, ako se damo voditi od osjećaja i ako zanemarujemo Božji mudar savjet i vodstvo. Trebamo pokazati potpuno pouzdanje u savršenu pravednost Božjih putova, uključujući tu i njegove odredbe o isključenju ne pokajničkih prijestupnika. Ako ostanemo vjerni Bogu i skupštini, prijestupnik može s vremenom iz toga izvući pouku, pokajati se i biti ponovo primljen u skupštinu. Dogodilo se to ili ne, ipak možemo crpsti utjehu i snagu iz onoga što je David rekao u kasnim godinama svog života:

“Odredbe njegove [Božje] sve su mi pred očima, ... Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. S prijateljem [vjernim] ti si prijatelj [vjeran], poštenu poštenjem uzvraćaš. S čovjekom čistim ti si čist, jer narodu poniženu spasenje donosiš” (2. Sam. 22:23-28, ST).

[Bilješka]

[Slika na stranici 25]

Izgubljeni sin nije došao kući da i dalje vodi grešan život, već se pokajao i otac ga je prihvatio