Karanje koje može donijeti miroljubiv plod

“Istina, nikakvo karanje dok traje ne pričinjava radost nego žalost; ipak kasnije donosi onima koji su poučeni njime plod pun mira, naime pravednost” (JEVREJIMA 12:11, NS).

1, 2. a) Za što se Bog s ljubavlju pobrinuo, prema Jevrejima 12:9-11? b) Spomeni jedan oblik karanja i što se njime može postići?

PRISJETI se na trenutak svog djetinjstva. Sjećaš li se još da su te tvoji roditelji karali? Većina nas se sigurno sjeća toga. Iz izvještaja poslanice Jevrejima 12:9-11 vidljivo je da je apostol Pavao tim karanjem predočio karanje koje dolazi od Boga.

² Božje očinsko karanje koje može utjecati na naš duhovni život može uslijediti na razne načine. Jedan se oblik sastoji u tome da se iz kršćanske skupštine isključi osoba koja ne želi više živjeti prema Božjim mjerilima. Neki se možda nakon tog strogog ukora pokaju i obrate. To je u isto vrijeme i karanje skupštine lojalnih, jer tako uče koliko je važno odgovarati visokim Božjim mjerilima (1. Timoteju 1:20).

 3. Što misle neki o isključenju?

³ Ali, netko bi sada mogao reći: Nije li to prestroga mjera, isključiti neku osobu, a potom ne razgovarati s njome? To je gledište nedavno iskrsnulo u jednom pravnom slučaju u vezi s jednom ženom koju su odgojili roditelji Jehovini svjedoci. Njeni su roditelji isključeni. Ona nije bila isključena, ali se sama isključila, objasnivši u jednom pismu da ne želi više imati nikakve veze sa skupštinom. Nakon toga skupštini je bilo objavljeno da ona nije više Jehovin svjedok. Žena je odselila u neko drugo mjesto, ali se poslije nekoliko godina vratila, a tada je utvrdila da Svjedoci tog mjesta ne žele više razgovarati s njom. Stoga se obratila sudu. Kako je završila ta stvar i kako bi se to moglo i tebe ticati? Da bismo to pitanje ispravno razumjeli pogledajmo što kaže Biblija o temi koja je s tim povezana, o isključenju.

Zašto tako odlučno stajalište?

 4. Što učine ponekad neki u kršćanskoj skupštini? (Galaćanima 6:1; Juda 23).

⁴ Većina pravih kršćana nastupa lojalno za Boga i njegove pravedne zakone (1. Solunjanima 1:2-7; Jevrejima 6:10). Međutim, ponekad se dogodi da netko napusti put istine. Iako mu kršćanski starješine pokušavaju pomoći, on prestupa Božje zakone ne pokazujući kajanje. Možda odbacuje vjeru šireći krive nauke, ili se čak odriče skupštine. Što tada učiniti? Takvih je slučajeva bilo i za života apostola. Da vidimo što su oni pisali o tome.

5, 6. a) Koje mudre savjete imamo u vezi postupanja s osobama koje su učinile težak grijeh, ali se nisu pokajale? (Matej 18:17). b) Pred kojim pitanjem stojimo?

⁵ Kad se neki čovjek u Korintu nije pokajao za svoje nemoralno ponašanje, Pavao je uputio skupštinu da “se ne druže s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik, s takvim ni jesti” (1. Korinćanima 5:11-13, ST). Jednako treba postupati s otpadnicima, kakav je primjerice bio Himenej: “A čovjeka koji podupire neku sektu, odbaci nakon prve i druge opomene, znajući da se takav čovjek odvratio od puta i da griješi” (Titu 3:10, 11, ST; 1. Timoteju 1:19, 20). Jednako bi tako trebalo izbjegavati onoga tko je odbacio skupštinu. “Od nas su izišli, ali nisu bili naše vrste; jer da su bili naše vrste, ostali bi s nama. Ali, otišli su da se očituje da svi nisu naše vrste” (1. Ivanova 2:18, 19, NS).

⁶ Moguće je nadati se da će se takva osoba pokajati, kako bi mogla biti primljena natrag (Djela apostolska 3:19). No, mogu li se kršćani u međuvremenu družiti s dotičnim u ograničnoj mjeri ili je potrebno strogo izbjegavati svako druženje s njime? Ako je tako, zbog čega?

Zar potpuno odrezani?

 7. Prema koje dvije vrste grešnika se moramo različito ponašati?

⁷ Kršćani se ne udaljavaju od ljudi. Mi imamo normalne kontakte sa susjedima, drugovima na poslu i u školi, te sa svima ostalima. Mi im svjedočimo, čak ako su neki od njih ‘bludnici, lakomci, klevetnici ili idolopoklonci’. Pavao je pisao da ih mi niti ne možemo u potpunosti izbjeći, ‘jer bismo tada morali izići iz svijeta’. Drugačije je u slučaju kad neki “brat” tako živi, jer Pavao upućuje: “Da se prestanete miješati s nekim koga se naziva bratom, a (vratio se jednom od tih postupaka), s takvim nemojte ni jesti” (1. Korinćanima 5:9-11, NS; Marko 2:13-17).

 8. Koji je savjet s tim u vezi dao apostol Ivan?

⁸ U pismima apostola Ivana nalazimo slična uputstva koja naglašavaju da kršćani moraju u potpunosti izbjegavati takve osobe: “Tko god se gura naprijed i ne stoji u Kristovoj nauci, nema Boga. ... Ako tko dođe k vama, a ne donosi ove nauke, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Tko ga pozdravlja (grčki: khai’ro) sudjeluje u njegovim zlim djelima”a (2. Ivanova 9-11, NS).

9, 10. a) Što se događalo u Izraelu s nepokajničkim prestupnicima zakona i zašto? b) Kakvo stanovište moramo imati danas prema druženju s isključenim, nepokajničkim grešnicima? (2. Petrova 2:2-22).

⁹ Zašto je prikladno i danas zauzeti takvo odlučno držanje? Prisjetimo se da je zakon kojeg je Bog dao Izraelcima uključivao stroge mjere “odrezanja”. U različitim ozbiljnim slučajevima namjerni prestupnici su bili pogubljeni (3. Mojsijeva 20:10; 4. Mojsijeva 15:30, 31). Nakon smaknuća nikome – čak ni rođacima – nije više bilo moguće razgovarati s prestupnicima zakona (3. Mojsijeva 19:1-4; 5. Mojsijeva 13:1-5; 17:1-7). Lojalni Izraelci su bili ljudi poput nas, s jednakim osjećajima. Ali, oni su znali da je Bog pravedan i pun ljubavi, te da je njegov zakon zaštita za njihovu moralnu i duhovnu čistoću. Stoga su njegovu naredbu da se grešnik odreže od života, mogli prihvatiti kao dobru i ispravnu (Job 34:10-12).

¹⁰ Također možemo biti sigurni da je Božja naredba kojom se kršćanima zabranjuje druženje s isključenim nepokajničkim grešnikom mudra zaštita za nas. “Očistite se od starog kvasca da budete novo tijesto; ta već ste beskvasni” (1. Korinćanima 5:7, ST). Isto tako, izbjegavanje osoba koje su same napustile Zajednicu, za kršćane je također zaštita od mogućih kritizerskih ili nerazumnih izjava, odnosno bilo kojeg gledišta nekog otpadnika (Jevrejima 12:15, 16).

A kako je s rođacima?

11, 12. a) Kako je djelovalo na rođake ako je u Izraelu neki prestupnik bio odrezan od života? b) Navedi koje su koristi od poslušnosti?

¹¹ Bog je nesumnjivo svjestan činjenice da se primjena njegovih pravednih zakona o “odrezanju” grešnika često odnosi i na rođake. Kad je u Izraelu neki prestupnik bio pogubljen, članovima obitelji, kako smo već spomenuli, nije više bilo moguće družiti se s njime. Primjerice, čak su roditelji sina koji je bio pijanica i rasipnik, trebali dotičnoga dovesti pred suce, pa ako se nije pokajao, i oni su morali sudjelovati u njegovu pogubljenju, koje je s pravom uslijedilo zato da se ‘iskorijeni zlo iz Izraela’ (5. Mojsijeva 21:18-21). Mi bez daljnjega razumijemo da to roditeljima nije bilo lako učiniti. Predstavimo si također kako su se morali osjećati braća, sestre ili djed i baka dotičnog prestupnika. Ali, pretpostaviti obiteljskoj naklonosti lojalnost prema svom pravednom Bogu, moglo je za njih značiti život.

¹² Sjetimo se slučaja Koreja koji je prednjačio u pobuni protiv Božjeg vodstva posredovanog kroz Mojsija. Jehova je u svojoj savršenoj pravednosti uvidio da Korej zaslužuje smrt. No, svima lojalnima bilo je rečeno: “Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha.” Rođaci koji nisu uvažili Božje upozorenje umrli su zajedno s buntovnicima. Ipak, neki od Korejevih rođaka odlučili su ostati lojalnima Jehovi. To im je spasilo živote, a kasnije su požnjeli mnoge blagoslove (4. Mojsijeva 16:16-33, ST; 26:9-11; 2. Dnevnika 20:19).

13. Kako će reagirati lojalni kršćani kad je pripadnik najužeg obiteljskog kruga isključen ili se sam isključio?

¹³ Biti odrezan od kršćanske skupštine ne znači trenutnu smrt, stoga obiteljske veze ostaju postojati. Dakle, čovjek koji je isključen ili se sam isključio, ostaje i dalje živjeti sa svojom suprugom-kršćankom i sa svojom vjernom djecom. Uvažavajući Božju osudu i mjere koje je poduzela skupština, žena i djeca će priznati da je on svojim načinom postupanja prekinuo duhovne veze, koje su postojale među njima. No, budući da se isključenjem ne prekida krvno srodstvo ili bračna veza, u obitelji se nastavlja normalno druženje s osjećajem pripadnosti istoj.

14. Koji božanski savjet bi trebao utjecati na naše druženje s rođakom koji je isključen ili se sam isključio, a ne pripada najužem obiteljskom krugu?

¹⁴ Drugačija je stvar u slučaju kad je isključen ili se sam isključio rođak koji ne pripada najužem obiteljskom krugu, dakle ne stanuje u istom stanu. Ako je ikako moguće bilo bi najbolje ne imati nikakve kontakte s tim rođakom. No, ako bi određene obiteljske stvari zahtijevale kontaktiranje, potrebno je svesti ga na najmanju moguću mjeru, što bi bilo u skladu s božanskim temeljnim načelom prestati miješati se bilo s kim koga se naziva bratom, a koji je bludnik ili lakomac (ili je učinio neki drugi težak grijeh), s takvim nemojte ni jesti” (1. Korinćanima 5:11, NS).

15. Kako mogu rođaci u takvim slučajevima biti gospodari svojih osjećaja? (Psalam 15:1-5; Marko 10:29, 30).

¹⁵ Razumljivo je da to može biti vrlo teško obzirom na osjećaje i obiteljske veze, primjerice obzirom na ljubav djeda i bake prema njihovim unucima. Ali, na taj se način ispituje lojalnost prema Bogu, kako je to rekla sestra čiju izjavu nalazimo citiranu u okviru. Rođaku koji osjeća bol i žalost zbog postupka isključene osobe neka posluži kao utjeha i ohrabrenje primjer nekih članova Korejeve obitelji (Psalam 84:10-12).b

Sudska presuda

16-18. Koja je odluka donesena u spomenutom pravnom slučaju i koje je daljnje dokaze naveo sud?

¹⁶ Možda te zanima ishod sudskog postupka u slučaju žene koja se ljutila zato što prijašnji znanci nisu htjeli više razgovarati s njome, nakon što je odlučila odbaciti vjeru i napustiti zajedništvo sa skupštinom.

¹⁷ Prije nego je uslijedila rasprava o tom slučaju federalni okružni sud donio je po skraćenom postupku nepovoljnu presudu za tu ženu, s obrazloženjem da se sudovi ne miješaju u disciplinske mjere neke crkve. Žena je na to uložila žalbu. Jednoglasna presuda Federalnog apelacionog sudac temeljila se na proširenoj osnovi prvog amandmana (Američkog ustava): “Budući da je običaj izbjegavati (određene) osobe sastavni dio vjerovanja Jehovinih svjedoka, mi utvrđujemo da odredba u Ustavu SAD o “slobodi (religije)” isključuje mogućnost (ženine) pobjede u ovom slučaju. Optuženi imaju Ustavom zaštićenu privilegiju prakticiranja običaja da izbjegavaju određene osobe. Prema tome, mi potvrđujemo” prethodnu presudu okružnog suda.

¹⁸ U obrazloženju presude moglo se pročitati i sljedeće: “Izbjegavanje osoba jest običaj kojeg Jehovini svjedoci prakticiraju prema svom tumačenju kanonskog teksta, a mi nismo ovlašteni iznova tumačiti taj tekst... Optuženi imaju slobodu prakticiranja svoje religije ... Sudovi u općenitom ne istražuju pobliže odnose među članovima (ili prijašnjim članovima) neke crkve. Crkvama se daje velika sloboda kad je riječ o ukoravanju sadašnjih ili prijašnjih članova. Mi smo suglasni s gledištem suca Jacksona (nekadašnjeg člana Vrhovnog sudskog kolegija SAD) da ‘religiozna djelatnost koja se tiče samo članova jest i mora biti slobodna – zamalo potpuno slobodna koliko je to god moguće’. Članovi crkve koju je (ona) odlučila napustiti došli su do zaključka da ne žele više nikakvo zajedništvo s njome. Prema našem shvaćanju slobodni su da tako odluče.”

19, 20. Zašto netko tko je odrezan od skupštine ne može sudskim putem primiti naknadu štete?

¹⁹ Apelacioni sud je, doduše, priznao da je ženu moglo boljeti što su prijašnji znanci odlučili da više ne razgovaraju s njom, ali “dozvoliti joj naknadu za nematerijalnu ili emocionalnu štetu značilo bi na neustavan način ograničavati Jehovinim svjedocima slobodno prakticiranje njihove religije ... Ustavom zajamčena sloboda vjeroispovjedi zahtijeva da štetu koju je pretrpjela ... (žena) prihvati na sebe kao cijenu koju vrijedi platiti da bi se obranilo pravo na razilaženje u religioznim mišljenjima, što je pravo svih građana.” Ova je presuda od vremena svog objavljivanja u određenom smislu dobila još više na važnosti. Kako? Žena se kasnije obratila Vrhovnom sudu zemlje s molbom da bi se on prihvatio njenog slučaja, i možda poništio protiv nje donesenu presudu. Ali, novembra 1987. Vrhovni sud SAD je odbio to učiniti.

²⁰ Dakle, tom je važnom parnicom odlučeno da osoba koja je isključena ili se sama isključila ne može sudskim putem dobiti od Jehovinih svjedoka odštetu.d Budući da skupština reagira tako što slijedi savršena uputstva koja može svatko čitati u Riječi Božjoj, dotična osoba mora računati sa štetom koju je prouzročila vlastitim ponašanjem.

Karanje – od velike je koristi

21. Zašto je potrebno imati uravnoteženo gledište o oduzimanju zajednice?

²¹ Poneki promatrač sa strane koji čuje za isključenje naginje možda pokazivanju suosjećanja prema prestupniku koji ne može više razgovarati sa članovima kršćanske skupštine. No je li takvo shvaćanje na mjestu? Razmislimo o mogućoj koristi koju prestupnik i svi ostali mogu izvući iz te mjere.

22, 23. Prikaži koliko je značajno i vrijedno biti poslušan Bogu kad je riječ o našem stajalištu prema isključenima.

²² Naprimjer, na stranici 11 mogli smo već pročitati da je Lynette odlučila u potpunosti prekinuti druženje sa svojom sestrom Margaret, koja je bila isključena. Ona i njeni rođaci – kršćani vjeruju da je Jehovin put najbolji. A on to uistinu i jest!

²³ Kasnije je sestra rekla Lynetti sljedeće: “Da ste vi olako shvatili isključenje, ja sam sigurna da ne bih tako brzo poduzela korake za ponovno primanje. Činjenica da sam u potpunosti bila odrezana od bliskih kontakata s rođacima i skupštinom pobudila je u meni jaki poriv za pokajanjem. Postala sam svjesna kako sam naopako postupala i koliko je to bila ozbiljna stvar okrenuti leđa Jehovi.”

24. Kako je reagiranje jedne sestre na isključenje djelovalo na nju i na ostale?

²⁴ Jedan drugi slučaj odnosi se na Laurine roditelje, koji su također bili isključeni. No, Laura je priznala: “Ja nisam prekinula druženje s njima, nego sam se još više družila. Tokom vremena popustila sam u svom djelovanju. Došlo je tako daleko da više nisam posjećivala niti sastanke.” Tada je u Kuli stražari od 1. siječnja 1982. pročitala članke u kojima su bili objašnjeni savjeti iz 1. Korinćanima 5:11-13 i 2. Ivanove 9-11. “Bilo je to kao da mi je zasjalo svijetlo”, piše ona. “Postalo mi je jasno da se moram promijeniti. Sada bolje razumijem značenje misli iz Mateja 10:34-36. Mojim je roditeljima teško pala moja odluka, jer je moj sin (5) jedino dijete u obitelji, a oni ga jako vole.” Možda će gubitak tog druženja djelovati na srce roditelja, što se dogodilo u Margaretinom slučaju. Lauri je u svakom slučaju pomoglo ovo karanje. “Ja sam opet krenula u službu propovijedanja. Zahvaljujući promjenama koje sam poduzela, učvrstila se moja obitelj i moj brak, a i sama sam postala jačom.”

25. Što misli o Božjem ukoravanju jedna osoba koja je primljena natrag?

²⁵ Ili, razmotrimo kako se osjećala Sandi, koja je primljena natrag, nakon što je neko vrijeme bila isključena. Ona piše: “Želim vam zahvaliti na korisnim i poučnim (već spomenutim) člancima o ukoru i isključenju. Sretna sam što Jehova toliko ljubi svoj narod i što pazi na održanje čistoće u svojoj organizaciji. Ono što bi promatrač sa strane mogao smatrati strogim, u stvari je potrebno, to je izraz ljubavi. Ja sam zahvalna što je naš nebeski Otac Bog pun ljubavi i spreman na praštanje.”

26. Koji pravedan plod može donijeti prihvaćanje ukora? (Psalam 94:10, 12).

²⁶ Dakle, naš Bog koji zahtijeva da prestupnik koji se ne kaje bude isključen iz skupštine, također s ljubavlju ukazuje na to da grešnik može biti primljen natrag u skupštinu ako se pokajao i obratio. (I onaj tko se sam isključio može zamoliti da opet postane dijelom skupštine.) Potom ga kršćani mogu tješiti, pokazujući mu svoju ljubav (2. Korinćanima 2:5-11; 7:8-13). Da, događa se upravo kako je Pavao pisao: “Istina, nikakvo karanje dok traje ne pričinjava radost, nego žalost; ipak kasnije donosi onima koji su njime poučeni plod pun mira, naime pravednost” (Jevrejima 12:11, NS).

[Bilješke]

Točke za prisjećanje

◻ U kojem smislu može isključenje biti oblik karanja?

◻ Zašto se kršćanin ponaša prema isključenome drugačije nego prema grešniku iz svijeta?

◻ Koja biblijska uputstva treba imati na umu ako je isključen neki rođak?

◻ Do kojeg je zaključka došao jedan apelacioni sud u slučaju neke isključene osobe?

◻ Što učimo iz nekih izjava o isključenju?

[Istaknuta misao na stranici 11]

“U potpunosti prekinuti druženje sa (mojom isključenom sestrom) Margaret stavilo je na kušnju našu lojalnost prema Jehovinoj naredbi. To je bila prilika da pokažemo da uistinu vjerujemo da je Jehovin put najbolji” (Lynette).