Majka ili otac, koji se sami bore u današnjem svijetu

“Prava udovica, ona koja je ostala sasvim sama, stavila je svoju nadu u Boga i provodi noć i dan u prošnjama i molitvama” (1. Tim. 5:5, ST).

1-3. a) Što je pisala neka udovica? b) Da li je porastao broj obitelji s jednim roditeljem i koji su neki od problema s kojima se suočavaju?

“IMAM 28 godina, udovica sam i majka dvoje djece. Vrlo sam potištena, jer ne želim odgajati djecu bez oca. Imam osjećaj da se nitko ne brine o meni. Moja djeca me često vide kako plačem i to ih pogađa. Znam da ne mogu nastaviti biti tako osjećajnom, ali što učiniti?” Ovo pismo izražava uobičajena jadikovanja nekih majki ili očeva koji se suočavaju sa mnogim problemima.

² Izvještaji širom svijeta pokazuju da se naglo povećava broj obitelji sa samo jednim roditeljem. U 10 godina se broj u Sjedinjenim Državama skoro udvostručio, a u Kanadi je viši od dvostrukog. Takove obitelji sačinjavaju deseti dio svih obitelji u Australiji i Velikoj Britaniji. Procjenjuje se da će dvoje od svakih petero djece koja žive u Sjedinjenim Državama provesti jedan dio svog života u obitelji sa samo jednim roditeljem.

³ Postoje mnogi razlozi za taj porast. Ratovi i saobraćajne nesreće oteli su očeve mnogim domovima. Obiteljski život se raspada i napušta, a razvodi i odvajanja pripadaju svakidašnjosti. Neke neudate majke radije se odlučuju odgajati dijete nego abortirati ili ga dati u dom za nezbrinutu djecu. Sam roditelj, mora se često suočiti s mnogim problemima. Navest ćemo samo neke od tih problema: usamljenost, odgoj djece, izdržavanje života, seksualne želje i upravljanje kućanstvom.

Kršćanstvo donosi olakšanje

4. Kakvo stanje je u prvom stoljeću prouzročilo nastajanje mnogih obitelji sa jednim roditeljem?

⁴ U prvom stoljeću kad je kršćanstvo bilo u povoju, ratna pustošenja, bolesti i moralna iskvarenost prouzročili su nastajanje bezbrojnih udovica i djece bez očeva. Razvod ili napuštanje obitelji bilo je uobičajeno. Obično su ostajala nejaka djeca s majkom, koja ih je morala sama odgajati. Svijet Rimskog carstva je bio bezosjećajno društvo koje je preziralo nemoćne. Zbog toga su udovice bile izvrgnute grubom ponižavanju. Neke su se odale prostituciji da bi se mogle izdržavati.

5. Na koja dva načina je pomoglo kršćanstvo?

⁵ Kršćanstvo je donijelo stvarnu promjenu. Pokazivalo je samilost prema nesretnima. Ali još više od toga, njegovim naukama ulijevala se moralna snaga obiteljima s jednim roditeljem kako bi se oslobodili poroka tog vremena. Umjesto da je proizvelo besramne žene, kršćanstvo je odgojilo žene, koje su se mogle samosvladavati, koje su čestite i koje su voljele svoju obitelj. Čak i nekršćani su uvidjeli tu razliku i jedan od njih je uzviknuo: “Kakve li žene imaju kršćani!”

6. Koja kršćanska načela mogu pomoći obitelji sa jednim roditeljem i svim kršćanima, da se uspješno bore s današnjim pritiscima?

⁶ Koja kršćanska načela su pomogla? Kad je apostol Pavao pružio savjet u vezi udovica, rekao je kako je primjerna udovica “stavila ... svoju nadu u Boga i provodi noć i dan u prošnjama i molitvama.” Pavao je ukazao da se udovica stara preko 60 godina može unijeti u listu za pomoć, ako se između ostalog “posvetila svakoj vrsti dobrih djela” (1. Tim. 5:5, 9, 10, ST). Ovdje se izdvajaju najmanje tri načela: 1) uzdati se sada u Boga i očekivati nadu vječnog života, koju je obećao; 2) održavati bliski odnos s Bogom; 3) biti zauzet korisnim poslovima. Vidjet ćemo kako ova tri načela, ako se primjenjuju, zaista pomažu ne samo obitelji sa jednim roditeljem, nego i svim kršćanima da se uspješno bore s današnjim pritiscima.

Svladati usamljenost

7. a) Zašto je usamljenost naročito teška nekim majkama (ili očevima) koji su sami? b) Kako može pomoći načelo preporučeno u 1. Timoteju 5:10?

⁷ Neki osamljeni roditelj, uzdisao je: “Kad dođem kući i vidim ta četiri zida, posebno tada, ako su djeca već u krevetu, tada me stvarno obuzima usamljenost.” Da, usamljenost je često najveći problem, s kojim se suočava obitelj s jednim roditeljem. Iako im pomaže to što se više približavaju djeci, ipak mnogi čeznu za odraslim društvom. Posvetiti pažnju ‘svakoj vrsti dobrih djela’ je u toku vremena iskušani lijek. U prvom stoljeću su udovice ‘prihvaćale strance, prale noge svetima (osobno služenje) i pomagale nevoljnima’ (1. Tim. 5:10, ST). Zapazi slijedeće: neka 68-godišnja kršćanska udovica naših dana, kad god se osjećala usamljenom, posjećivala je druge udovice u svojoj blizini i staračke domove. Ona je rekla: “Primijetila sam, ukoliko vršim takve posjete, brinem o domaćinstvu, kao i o mojoj duhovnosti, nemam vremena razmišljati o usamljenosti.”

8. a) Zašto nam pomaže propovijedanje Kraljevstva boriti se protiv usamljenosti i utučenosti? b) Da li ono zaista pomaže?

⁸ Propovijedanje Kraljevstva je “dobar posao” preporučen od Isusa, posao, koji može ublažiti usamljenost i utučenost (Mat. 24:14; 28:19, 20). Neku usamljenu i utučenu majku, koja je postala povučena, ohrabrili su njeni prijatelji, da počne svjedočiti od kuće do kuće. To je i učinila. Kod prvih vrata pozvala ju je unutra neka teško osakaćena, a ipak neobično vedra žena. Kako je mogla biti tako sretna? “Zato što sam živa, draga moja. Živa sam”, odgovorila je veselo. To je bila prekretnica za tu svjedokinju. Razmišljala je: “Zdrava sam, skupština me voli, imam dvoje dobre djece i, iznad svega imam Jehovu. Zašto bih bila nesretna?” Pružajući duhovnu pomoć drugima, može nas spriječiti da ne mislimo previše ili da sebe sažalijevamo. Poučavajući druge, naša nada ostaje živom i svježom; i tako nastavljamo ‘nadati se u Boga’ (1. Tim. 5:5, ST).

9. Može li se usamljenost uvijek odstraniti teškim radom? Što također u tome pomaže?

⁹ Ipak, neki je udovac realno promatrao stvari, rekavši: “Usamljenost se ne otklanja samo teškim radom. Često moraš živjeti s njom. Jednostavno je moraš podnositi uz pomoć i snagu koju ti daje Jehova.” Takva snaga dolazi kad netko “provodi noć i dan u prošnjama i molitvama” (1. Tim. 5:5, ST). Zaista je ohrabrujuće, ako u molitvi pregledamo još jednom sve poslove, koje smo obavljali tokom dana i ako znamo, da je Jehova uvijek tu, da nas sasluša i da se brine o pojedinostima našeg življenja. Izlijevati mu svoje srce “noć i dan” pomaže —naročito noću, kada, kako mnogi kažu, problem samoće može postati ozbiljnom stvari.

Svladati spolne želje

10. a) Kada mogu spolne želje postati ozbiljnim problemom? b) Kako se netko ‘predaje čulnim zadovoljstvima’ i do čega to može dovesti?

¹⁰ Mnogi sami očevi ili majke, čeznu za prijatnim društvom supružnika i intimnostima. Naravno ta osjećanja sama po sebi svakako nisu neispravna. Sasvim je prirodno željeti ponovno stupiti u brak. Problem nastaje kad osoba odluči pod svaku cijenu udovoljiti “spolnim porivima”. To se dogodilo u danima apostola Pavla. Neke su mlađe udovice dopustile ‘da ih privuče naslada protivna Kristu’ (1. Tim. 5:11, 12, ST). To je bila ozbiljna stvar, jer je takav pojedinac govorio: ‘Moje spolne potrebe su prejake. Moram učiniti nešto da bi dao tijelu oduška!’ Te tjelesne ili čulne želje postepeno postaju veoma važne u životu, čak važnije i od duhovnih interesa. Te želje bi mogle porasti do te mjere da se osoba ‘preda čulnim zadovoljstvima’ i time postane ‘mrtva iako još živi’ (1. Tim. 5:6). Time bi zanimanje osobe za duhovne stvari umrlo. Danas se to isto može dogoditi nekom kršćaninu (muškarcu ili ženi). Netko može izvršiti ‘duhovno samoubojstvo’ zanemarujući biblijska moralna mjerila, zato što je previše zadubljen zadovoljavanjem svojih ‘spolnih pobuda’.

11. Kako može osoba ‘umrtviti svoju seksualnu želju’?

¹¹ Stoga Biblija savjetuje: “Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko: bludnost” (Kol. 3:5, ST). Ali kako? Čuvajući svoje misli i srce. Bi li želio čitati časopise, na čijim stranicama se nalaze slike izvrsne hrane, ili gledao TV emisije o kulinarstvu, ukoliko bi nastojao držati dijetu i kontrolirati svoj apetit? Bi li se družio s ljudima, koji stalno govore o jelu? Sigurno ne! Slično je i sa ‘spolnim porivom’. Neka udovica je iskreno izjavila: “Mi se nalazimo u svijetu, koji neprestano govori o seksu. Zato, sasvim pažljivo izabirem vrste zabave i osobe s kojima se družim. Dijabetičar sigurno ne bi želio priljubiti nos uz izlog neke slastičarne.”

12, 13. a) Što je potrebno da bismo razvili bliski odnos s Jehovom? b) Zašto su ‘prošnje’ tako važne i kako može netko postupati u suglasnosti s njima?

¹² Međutim, da bi netko mogao iz dana u dan nadvladati takve želje, mora razvijati bliski odnos s Bogom. Osim osobnog studija i razmišljanja, zahtijeva se i ustrajnost u “prošnjama” (1. Tim. 5:5, ST). Pavao ne spominje samo općenite molitve, već navodi ‘prošnje’. Takve molbe upućene Bogu, prenose jaku potrebu. To su gorljive molbe, da, molbe za pomoć, možda “jakim vapajima i sa suzama” (Jevr. 5:7, ST).

¹³ Da li su tako usrdne i tvoje molitve za samosvladavanje i snagu? Jesi li ustrajan u njima? Moliš li se baš u trenutku, kad te želje postaju jake? Jesi li određen otkrivajući možda našem Ocu nešto, što nikada ne bi rekao nikome drugome? Postupaš li, dakle, u suglasnosti sa svojim molitvama? Neka kršćanska žena je rekla: “Nemoj moliti Jehovu da ti pomogne nadvladati spolne želje, a zatim stalno, misliti o seksu. Istina, postoje određeni dani u mjesecu kad je potreba za seksom vrlo jaka. Zaokupiraj svoje misli nečim drugim. Idi u posjetu nekome. Idi u šetnju ili radi nešto, što će ti promijeniti temu. Budi zaposlena koliko god možeš u te dane”. Još neka druga žena, koja je uvidjela vrijednost zaposlenosti u ‘svakom dobrom djelu’, suglasila se s tim rekavši: “Peri prozore! Ribaj pod. Čisti. Ja to činim, i zaista pomaže!” Kad osjetiš Jehovinu pomoć kod tog problema — ne nekim čudom, već barem time, što ti daje snagu da izađeš na kraj s tim svaki dan — osjetit ćeš još veću bliskost prema njemu.

14. a) Što se može dogoditi ako netko propusti imati bliski odnos s Jehovom? b) Što mogu raditi majka ili otac koji su sami dok čekaju na kršćanskog bračnog partnera?

¹⁴ Bez te dragocjene ‘bliskosti s Jehovom’, netko bi mogao početi tražiti partnera pod svaku cijenu, sastajući se možda čak i sa svjetskim osobama (Ps. 25:14). Neka osoba, koja je to činila, priznala je: “Moj stvarni problem bio je u tome, što nisam bila bliska s Jehovom. Kad mi se ukazala prilika za brak, izgledalo je sve u redu. Zaboravila sam moralna načela o kojima sam bila poučena. Zatim sam jednog dana shvatila, kako se taj čovjek zanimao samo za sebe, a ne i za brak. Tada sam morala živjeti s osjećajem krivice.” Biti sam je zaista teško, ali jedna rastavljena kršćanska žena je upozorila: “Postoji nešto, što je još gore nego biti sam. To je biti u braku s pogrešnom osobom!” Postoji uvijek mogućnost naći partnera među predanim kršćanima, nekoga “u Gospodinu” (1. Kor. 7:39). Neki su čekali mnogo godina na takvog supružnika. Kroz to vrijeme nisu postali ogorčeni i nisu ih skrhale njihove okolnosti. Mudro su iskoristili vrijeme razvijajući osobine, koje ih čine boljim supružnicima, kao što je rekla neka osamljena majka: “Pitam se: ‘Jesam li duhovna žena, koju bi netko izabrao?’ Ako sam jadna dok sam sama, tada ću vjerojatno biti jadna i kad postanem nečiji bračni drug.”

Voditi kućanstvo i odgajati djecu

15. a) Što su učinili neki očevi i majke, koji su sami da bi uspješno vodili kućanstvo? b) Imaš li ti još neke prijedloge?

¹⁵ Iako je biti marljivom ženom težak posao, ipak mnoge same majke, oponašaju vrsnu ženu opisanu u Pričama Salamunovim 31. poglavlje. Makar je bila udata, ona je vodila potpunu brigu o kućanstvu. Štedjela je novac, tako da je pažljivo kupovala, sama je mnoge stvari prerađivala i nije rasipala hranu, već je pripremala ‘određene porcije’ (Pr. Sal. 31:13-15, 19). Ustajala je rano i radila do kasno u noć (Pr. Sal. 31:15, 18). Izrađivala je neke predmete sama i prodavala ih (Pr. Sal. 31:24). ‘Svojim rukama’ je obavljala kućne poslove (Pr. Sal. 31:17, 19). Da bi danas pojedini očevi i majke sami naučili vješto koristiti ‘svoje ruke’, čitaju stručne časopise i pitaju stručnjake za savjet. (Često dobivaju besplatna stručna uputstva, kad objasne svoj položaj.) Drugi su tražili savjete kod braće u vjeri koji imaju pouzdano “iskustvo” i kad su god mogli, pružili su im pomoć. Sve to doprinosi smanjenju troškova života.

16. Zašto je važno uzdati se u Boga i čiji primjer ukazuje na tu potrebu?

¹⁶ Da, bez obzira što može učiniti udovica u ovim teškim vremenima, ona se mora uzdati u Boga, za snabdijevanje životnih potreba. Dobar primjer nekoga, koji “stavlja pouzdanje u Boga”, bila je udovica iz Sarepte, koja je živjela u vrijeme Božjeg proroka Ilije. Po Jehovinoj zapovijedi, Ilija je zatražio od nje posljednje što je imala od hrane, obećavši joj, da će se Bog pobrinuti za hranu. Što bi ti uradila? Ona je imala dovoljno za samo još jedan obrok. Mogla je računati bar na taj obrok. Pa ipak, u svojoj vjeri, dala je to što je bilo sigurno, za nešto nepouzdano. Božja Riječ, koju je izgovorio prorok, se je ispunila. Njoj i njenom sinu nije nikada nedostajalo hrane. Slično je i danas: majke koje su same moraju, zajedno sa ostalim kršćanima, uzdati se u Boga, tražeći najprije njegovo Kraljevstvo i prilagođavajući se njegovim pravednim načelima. Zatim će osjetiti, da se Bog brine za njih (1. Car. 17:8-16; Luka 4:25, 26; Mat. 6:31-33).

17. Što ne bi smjeli nikada zaboraviti otac ili majka, koji su sami, ako žele uspješno odgojiti djecu i zašto?

¹⁷ Težak je zadatak biti “otac” i “majka” djeci i podići ih ispravno, da bi mogla biti dobro odgojena. Sam roditelj može udovoljiti toj obavezi jedino tada, ako nikada ne zaboravlja ono, što je najvažnije u domu. Zapazi biblijski odgovor:

“Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. Bolji je obrok povrća gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja” (Pr. Sal. 15:16, 17, ST).

Prava vrijednost obroka ne sastoji se u tome, što se nalazi na stolu, već u onome, što je u srcu onih koji ga zajednički jedu. Ljubav i zdravi strah pred Jehovom jest ono, što zaista vrijedi.

18. a) Što su učinile neke majke da bi imale novac a i vremena za brinuti se o djeci? b) Što misliš, što se još može učiniti?

¹⁸ Da bi imali vremena pomoći svojoj djeci razviti strahopoštovanje prema Bogu, a ipak im je potreban novac, neke majke su često uz dječju pomoć prodavale stvari, koje su izrađivali kod kuće, ili vršili kućne usluge.a Druge su koristile državnu pomoć, na koju imaju zakonsko i moralno pravo. Mnoge su snizile svoj životni standard, tako što ne rade puno radno vrijeme, poput neke kršćanske žene, koja ima četvero djece. Ona je rekla: “Željela sam biti s djecom, što je god moguće više. Bilo je dovoljno teško to, što nisu imala oca, a ne da im se sada oduzme i majka.” Svakako, ne mogu svi naći tako povoljan posao, ali ako se povjere djeci, objašnjavajući im zašto je potreban svjetski posao i tako provodeći s njima što je moguće više vremena, ti roditelji mogu zadržati toplu i ljubaznu atmosferu u svom domu.

19. a) Što znači za roditelje ‘ljubiti svoju djecu’? b) Zašto to nije uvijek lako za jednog samog roditelja?

¹⁹ Prijeko je potrebno ‘ljubiti svoju djecu’, ali to uključuje i potrebno odgajanje u stezi (Titu 2:4; Pr. Sal. 13:24). To će sigurno pomoći djeci s jednim roditeljem, da izbjegnu osjećaj nesigurnosti. Budući da neke žene naginju biti sentimentalne, možda se moraju naprezati da bi odgajale djecu u stezi. Ali upamti, odgoj u stezi koji možda uključuje i kažnjavanje, govori djetetu da ga toliko voliš, da mu ne bi dopustila upasti u poteškoće.

20. a) Što su učinili neki da bi imali blisku zajednicu sa djecom? b) Koji dvostruki blagoslovi proizlaze iz toga, ako netko ima blisku zajednicu sa svojom djecom i ispravno ih odgaja?

²⁰ Neki sam roditelj, koji je imao blisku zajednicu sa djecom predlaže:

“Posebno odvoji vrijeme da budeš s djecom i ne dozvoli da te bilo što spriječi u tome. Kućnih poslova ćeš uvijek imati; djeca neće uvijek ostati mala djeca. Usredotoči se na duhovnu izgradnju djece.” “Odgoj u stezi morao sam postaviti, prema razumijevanju, zbog šoka koji je uslijedio gubitkom njihove majke. Razgovaram s njima u svakoj prilici, bez obzira u koje doba dana ili noći. Imamo ‘prijatne trenutke’ kad pripremamo obrok. Tada mi se zaista povjeravaju.”

Takva ljubav ima uspjeha. Djeca je mogu vidjeti i osjetiti. Premda su vrlo teški svi ti napori, oko odgoja djece, roditelj ima veliko zadovoljstvo gledajući, kako djeca rastu i postaju odgovornim slaviteljima Jehove. Taj posao je ujedno i moralna zaštita za roditelja (1. Tim. 2:15).

Potpuni odgovor — novo uređenje

21. a) Da li se lako rješavaju problemi jednog roditelja koji je sam? b) Što se postiže vjernim izdržanjem?

²¹ “Skoro svaki dan idem u službu propovijedanja. Studiram i molim se stalno”, rekla je jedna udovica, koja je priznala: “Pa ipak, svake se noći isplačem prije spavanja.” Da, teško se rješavaju problemi, s kojima se suočavaju majka ili otac, koji su sami. Često je to dnevna borba. Da, svaki dan, koji kršćanin izdrži, je nova pljuska za Sotonu, koji je optužio da će osobe prestati služiti Bogu, pod otežanim okolnostima (Job 1:9-11; Pr. Sal. 27:11). Trebamo shvatiti, da nitko danas ne može voditi savršen život. “Cijelo društvo vaše braće” trpi (1. Petr. 5:9). Nečiji problemi možda se mogu razlikovati od tvojih, ali za njih su isto tako teški. Bez obzira na tvoje probleme, uvjeti bi se mogli pogoršati. Zato, pokušaj zadržati pozitivno stanovište u svom životu, koliko ti je to moguće.

22. a) Na što bismo trebali upraviti naše oči i zašto? b) Što će biti razmatrano u sljedećem članku?

²² Prije svega, mi moramo držati čvrsto uperen pogled na živu nadu dolazećeg sustava, koji će donijeti savršeno zadovoljstvo, kao što kaže apostol Pavao: “Jer mi gledamo ne na stvari koje se vide (nevolje koje nas mogu zbuniti i oboriti), nego na one, koje se ne vide (nada na vječni život), jer su stvari vidljive prolazne a nevidljive su vječne.” Da, konačno će prestati pritisci današnjeg razočaravajućeg svijeta. Bit će beskrajni blagoslovi novog uređenja, koje je tako blizu. Zadrži to jasno na umu i nećeš ‘posustati’ (2. Kor. 4:8, 9, 16-18, BA). Ali što mogu drugi uraditi, da pomognu takvom samom roditelju? To ćemo razmatrati u sljedećem članku.

Možeš li pomoći udovicama i djeci bez očeva “u njihovoj nevolji”?

1, 2. a) Koja je razlika između ‘gledati’ nekoga, tko je u nevolji i ‘brinuti’ se o njemu? b) Kakvu odgovornost donosi sa sobom pravo obožavanje prema Jakovu 1:27?

POSTOJI velika razlika između gledati nekoga, tko je u nevolji, i brinuti se o njemu. Pravo obožavanje bi trebalo promijeniti osobe, koje su kao nezainteresirani promatrači, u brižljive pomagače braći u vjeri, jer se “čisto i neokaljano bogoslužje (oblik obožavanja) pred Bogom i Ocem sastoji ... u ovome: pohađati (starati se) sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta” (Jak. 1:27, ST).

² U Jakovu 1:27, prevedena je originalna grčka riječ sa “pohađati”, a ima točno značenje ‘voditi računa o nečemu, brinuti se o čemu’. Ona prenosi misao posjetiti nekoga, da bi se pružila potrebna pomoć. Takova pomoć se jako cijeni.

Djeca mogu pružiti dragocjenu pomoć

3, 4. a) Tko bi došao u obzir da pomaže udovicama prema 1. Timoteju 5:4? b) Na koje načine mogu djeca pomagati jednom samom roditelju i što je najbolja podrška, koju ta djeca mogu pružiti?

³ Apostol Pavao pokazuje, tko bi došao u obzir pomagati udovicama, govoreći: “Ako koja udovica ima djece ili unučadi, neka ova najprije nauče udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji, to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima, jer je to ugodno pred Bogom” (1. Tim. 5:4, ST) Iako se ta izjava odnosi na odraslu djecu, ipak i mala djeca mogu naučiti pokazivati pobožnost uzvraćajući ‘dužnu ljubav’ roditeljima, koji su tako mnogo učinili za njih. Ali kako? Neki mladići potpomažu financijski, kao što je neki omladinac ponudio cijelu ušteđevinu, koju je stekao radeći za vrijeme školskih praznika, da bi se platio nepredviđeni račun. “Takva darežljivost od mog 14-godišnjeg sina”, izjavila je njegova majka blistajući od zadovoljstva, ‘ohrabruje me da nemam riječi’.

⁴ Čak ako djeca nisu u stanju novčano pridonijeti, ona mogu dati nešto, što je još daleko važnije — cijenjenje i poslušnost (Pr. Sal. 23:22; Efež. 6:1-3). Većina samih očeva ili majki pita se: “Postupam li dobro prilikom odgajanja mog djeteta?” Zamislite, koliko se obradovala neka majka, kad se njeno dijete izjasnilo ovim riječima: “Mnogo te volim i znam da se mučiš”. Dakle, ako si dijete, koje ima samo majku ili oca, jesi li nedavno rekao, kako jako cijeniš žrtve, koje on ili ona podnose za tebe? Jesi li brz poslušati? Znaš li što znači poslušno oprati suđe, iznijeti smeće, napisati svoj domaći zadatak, doći kući na vrijeme, biti uredan, a iznad svega studirati Bibliju? Takva dobrovoljna poslušnost je najbolja podrška, koju možeš pružiti svom roditelju.

Kako može pomoći skupština

5. a) Što znači pokazivati ‘suosjećanje’ i zašto je to tako važno? b) Na koji način bi mogla naša skupština pokazati takvo ‘suosjećanje’ prema ocu ili majci koji su sami?

⁵ “Bilo je teško i ponekad sam bila potištena”, rekla je neka majka šestero djece, uključujući i blizance od 17 mjeseci. “Međutim, ponekad bi mi rekao netko od braće i sestara (u skupštini): ‘Dijana, ti zaista vršiš dobar posao. Isplatit će se.’ Sama spoznaja da drugi misle o tebi i brinu za tebe, velika je pomoć.” To pokazuje kako svi mogu pomoći. “Svi”, ukazuje apostol Petar, “budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa” (1. Petr. 3:8, ST). Postavi se u položaj drugih. Ljubazna riječ, iskren i srdačan osmijeh mogu puno značiti. Budi blaga srca a ne kritičan.

6. Zašto bi netko bio zaista za osudu pred Bogom, ako bi postupao slično pojedincu opisanom u 1. Ivanovoj 3:17?

⁶ Prava ljubav uključuje više od ljubaznih riječi. Apostol Ivan je prije pobuđivanja kršćana u vezi sprovođenja ljubavi u djelo, rekao slijedeće: “No, tko ima sredstva ovoga svijeta za potrebe života i vidi svoga brata trpjeti u nevolji te ipak pred njim zatvori vrata svog unutarnjeg suosjećanja, kako tada ljubav Božja ostaje u njemu?” (1. Iv. 3:17, NS) Izvorna riječ za ‘vidjeti’, ne znači, samo slučajno pogledati, nego hotimično uperiti pogled. Ta se riječ upotrebljavala kako bi general vršio smotru vojske. Svakako, on sa zanimanjem traži detalje. Zamisli si događaj, koji Ivan opisuje: Netko, tko ima sredstva za pomoć, nakon što je pažljivo bacio pogled na brata, koji je u nevolji, zatvara svoje srce. Odbija pružiti pomoć. Kakve li neosjećajnosti! Srećom, takvi negativni postupci su rijetki izuzeci među Jehovinim svjedocima. Naprotiv, bezbrojni izvještaji pokazuju njihovu darežljivost, prema onima koji su ‘u nevolji’.

7. Kada se zanemaruju potrebe obitelji s jednim roditeljem? U čemu je obično problem i kako se on može svladati?

⁷ Međutim, bilo je slučajeva nemarnosti. Obično se to događalo zato, jer se propustilo ‘vidjeti’ potrebu. Nedostajalo je ‘pažljivo promatranje’ onih, koji su u nevolji. Dakle, kakva je situacija u tvojoj skupštini? Jesi li zaista svjestan okolnosti u kojima se nalaze udovice i siročad? Kada si posljednji put nešto više uradio za njih, osim što si ih slučajno pozdravio? Da li si ih ikada pozvao na ručak ili u okupljeno društvo, kako bi ih bolje upoznao? Takova pitanja nam pomažu procijeniti, da li zaista ‘vidimo’ stanje naših obitelji s jednim roditeljem.

8. Kako mogu neki u skupštini pomoći obiteljima s jednim roditeljem kojima je potreba?

⁸ Nije potrebno veliko bogatstvo, da bi se pružila pomoć. Mnogi, koji vide pravu potrebu, daju nešto od hrane ili su poklonili odjeću, koju su njihova djeca prerasla. Neki su poučili takve majke u određenim poslovima, kao što je šivanje, kako bi mogle bolje upravljati kućanstvom. Stara poslovica glasi: “Podaj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga za jedan dan, nauči ga ribariti, nahranit ćeš ga za cijeli život.” Neka sama majka pisala je: “Sestra mi je poklonila šivaću mašinu, dvije dužine materijala i naučila me šivati. Od tog vremena, uštedjela sam mnogo novca.”

9. Kakvo uravnoteženo gledište bi trebale imati obitelji s jednim roditeljem s obzirom na tuđu pomoć?

⁹ Da li bi, međutim, trebali sam otac ili majka, očekivati “mnogo” pomoći i ukoliko ne bi pomoć uslijedila, bi li bilo mudro da postanu obeshrabreni? Tu bi se trebalo zadržati uravnoteženo gledište. Dok je zahvalan za svaku ukazanu pomoć, dotični bi se ipak trebao upitati: “Radim li ja sve što mogu da bih poboljšao stanje?” Neki roditelj je izjavio: “Zaista, nitko ne može preuzeti brigu za još jednu obitelj. Ako ne pomažeš sam sebi, ne prihvaćaš potpunu odgovornost. Trebaš naučiti stajati na svojim nogama.” Postoje primjeri iz Biblije o vjernim udovicama, koje su davale od sebe, umjesto da su očekivale, da ih drugi služe (Luka 2:36-38; Mar. 12:42-44). Neka materijalno siromašna majka, koja se mnogo godina borila odgojiti dvoje djece, imala je tekst na zidu, koji je glasio: “Oni koji unose sunčev sjaj u život drugih, ne mogu ga zadržati za sebe.” Upravo to je činila 12 godina, kao propovjednik u punoj službi. Davala je sve od sebe i sada sa 73 godine još uvijek pomaže drugima. A rezultat toga je, da još nikada nije bila u oskudici (Pr. Sal. 11:25).

10. Koje dokaze imamo, da su zrele sestre, u prvom stoljeću odigrale važnu ulogu u pomaganju udovicama i siročadi?

¹⁰ U prvom stoljeću su zrele žene, bez sumnje, odigrale važnu ulogu u pomaganju udovicama i siročadi. Za neke udovice se kaže da su ‘pomagale nevoljnima’, možda i obiteljima s jednim roditeljem (1. Tim. 5:10, ST). Apostol Pavao je u svom pismu upućenom kršćanima Rima, kao četvrto po redu, pozdravio žene, koje su vjerno služile u skupštini ili se brinule za nju. Za neke je bilo rečeno, da su naročito vrijedno radile ili se trudile “u Gospodinu” (Rim. 16:3-15). Za Febu, “sluškinju kod skupštine” (očigledno je neslužbeno služila, brinući se za osobne potrebe drugih), kaže se da je “mnogima pomogla”. Bez sumnje, preuzela je inicijativu u pomaganju “mnogima”, što je ojačalo skupštinu. Danas, poput Febe, zrele kršćanske žene, daju ljubazno ohrabrenje i pomoć, uključujući i njihova materijalna sredstva, pomažući tako “nevoljne” (Rim. 16:1, 2).

11. a) Kakvu pomoć mogu pružiti zrele sestre majkama, koje su same? b) Kakav primjer možeš navesti i znaš li još neke primjere?

¹¹ Mnoge starije kršćanske žene pružaju duhovnu i emocionalnu pomoć time, jer su “učiteljice dobra” i ‘upućuju mlade žene da budu razborite’, pružajući im tako razumne savjete (Titu 2:3-5, ST). Na primjer, neka sama majka je zaplakala, kad je čula biblijsko predavanje o braku. Druga starija kršćanka joj je pristupila i ljubazno je upitala, da li nešto nije uredu. “Mislim da upravo žalim sebe”, odgovorila je u suzama. Starija žena je s njom stupila u razgovor. Znala je, kako se ta utučena žena osjećala jer i nju je napustio muž prije 20 godina. Mlada žena je ustanovila: “Ona mi je bila najveća pomoć. Dugo je sa mnom razgovarala i pozvala me u službu propovijedanja. Bila je vrlo ljubazna prema meni.” Mnoge zrele kršćanske žene brinu se za takve osobe, pružajući im priliku da se isplaču s njima, razgovarajući s njima o potpuno osobnim problemima, koje inače ne bi mogao ispravno riješiti jedan kršćanski muškarac.

Starješine —‘vraćajte veselje srcu udovica’

12. Kako mogu starješine ‘vratiti veselje srcu udovica’?

¹² “Srcu udovice ja veselje vraćah”, rekao je Job iz pretkršćanskog vremena (Job 29:13, ST). On je “osjećao” bol koju doživljavaju udovice. Umjesto da bi s njima postupao nepromišljeno, on je riječima i djelima nastojao razveseliti njihovo srce. Danas to mogu jednako raditi i starješine kršćanskih skupština, podvlačeći, kako je skupština povezana kao ljubazna obitelj, i pomažući prisutnima da se osjećaju privučenima toj obitelji. Nadglednici mogu upotrijebiti neki utješni biblijski stavak, koji ukazuje na blagoslove, koji proizlaze iz vjernosti. Ako posjeduju ‘suosjećanje’, lakše će razumjeti emocionalne i duševne pritiske, s kojima se susreću sami očevi ili majke (1. Petr. 3:8). Prema tome, takova, osoba će se osjećati slobodnom, zatražiti pomoć od njih. Tako duhovni muževi, zaista mogu biti “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu” (Iza. 32:1, 2).

13. Zašto se mogu očevi ili majke koji su sami, obratiti starješinama za pomoć, kod donošenja važnih odluka i kakva pomoć bi im se trebala dati?

¹³ U Bibliji je bilo prorečeno da će Bog vratiti sposobne ‘savjetnike’ svom drevnom narodu (Iza. 1:26). Slično je i danas; majke ili očevi, koji su sami kod nekih važnih odluka, mogu potražiti savjet kod starješina. Kad im se netko obrati, starješine bi trebali pružiti “mudar savjet”, pomažući dotičnome spoznati koja se biblijska temeljna načela odnose na stvari o kojoj on treba odlučiti. Međutim, starješina ili netko drugi, koji je zamoljen za pomoć, ima ulogu ‘savjetnika’, a ne onoga, koji donosi odluke za druge (Pr. Sal. 11:14; Gal. 6:5).

14. a) Zašto bi starješine trebali pokušati “ispraviti” nekoga, koji poduzima neki pogrešan korak? b) Kako se upotrebljavala u prvom stoljeću grčka riječ za “ispraviti” i kako bi to trebalo utjecati na način ‘ispravljanja’?

¹⁴ Neki starješina može primijetiti da uslijed pritiska otac ili majka, koji su sami, poduzimaju ‘pogrešne korake’, sastajući se sa osobama koje nisu u vjeri. Pojedinac možda nije potpuno svjestan ozbiljnosti takvog koraka. “Braćo, ako i počini čovjek neki grijeh prije nego je toga svjestan”, preporučuje se u Bibliji, “pokušajte vi, duhovno osposobljeni, opet ispraviti takvog čovjeka u duhu milosti” (Gal. 6:1, NS) Dakle, starješine i drugi mogu spriječiti, takav “pogrešan korak” koji bi vodio do samovolje. Grčka riječ za “ispraviti” također se prevodi s ‘popraviti’ (‘krpiti’) (Mar. 1:19). U prvom stoljeću se ta riječ upotrebljavala da opiše namještanje polomljene kosti. Iako liječnik mora lagano pritisnuti, on će, ipak, tada pažljivo namjestiti kost! Cilj mu je, ‘popraviti’ ozlijeđeno mjesto, a ne još pogoršati. Tako će starješine, koji žele doprijeti do srca takvih osoba, objasniti osobi “u duhu milosti”, ali ipak jasno, pomažući joj uvidjeti zašto je primjena Božje Riječi u njenom najboljem interesu i tako će je izvesti na put duhovnog ozdravljenja.

15. a) U kojim okolnostima trebaju starješine organizirati pružanje pomoći udovicama koje su u nevolji? b) Zašto trebaju starješine pomoć drugih članova skupštine?

¹⁵ Starješine trebaju povremeno organizirati pružanje pomoći usamljenim udovicama. U Trinidadu je jedna 79 godina stara kršćanska udovica teško oboljela, naime, bolovala je od raka i to u posljednjem stadiju i trebala je njegu preko cijelog dana. Iako je dobivala malu penziju, nitko od njenih rođaka nije joj bio spreman pomagati. Da ne bi to pomaganje palo samo na nekolicinu, starješine su rasporedile veći broj kršćanskih žena, koje su željele dobrovoljno pomagati. Više od šest mjeseci su te kršćanke kuhale i čistile za svoju duhovnu sestru, prevozile je, prale joj rublje i kupale je kad je postala nepokretna. To je bio primjer ljubavi, koji je ostavio jak utisak na susjede. Starješine, naravno, ne mogu učiniti sve što je neophodno u takovim slučajevima. Oni obično imaju svoje obitelji za koje trebaju brinuti. Ali, sretni su kad mogu pružiti pomoć prema svojim mogućnostima i veoma cijene kad i drugi pomažu u takovim okolnostima.

Braćo — ‘izbavljajte dječake bez oca’

16. a) Koja je najveća briga majki koje su same s obzirom na njihove sinove? b) Tko im može pomoći i kako?

¹⁶ Majka koja se sama brine za obitelj, prirodno je zabrinuta zbog nedostatka očevog utjecaja u domu, naročito na sinove. Muževi u skupštini trebali bi se osjećati kao Job, koji je rekao: “Izbavljah ... dječaka bez oca i onoga koji nije imao pomoćnika” (Job 29:12, NS). Često je potrebno samo iskreno zanimanje. Mogli biste pozvati osobno te dječake da sudjeluju s vama u svjedočenju, u određenim poslovima u dvorani i zdravoj razonodi. Tom pažnjom dječak bi mogao biti “izbavljen” od svjetskog puta i privučen skupštini.

17. a) Tko je dao dobar primjer u ‘pomaganju dječaku bez oca’ i s kojim rezultatom? b) Što bi trebao uzeti u obzir oženjeni brat kod pružanja pomoći drugoj djeci?

¹⁷ Apostol Petar je ‘izbavljao dječake bez oca’. On se sprijateljio s Ivanom Markom, nazivajući ga čak “Marko sin moj” (1. Petr. 5:13). Markova majka, Marija, je vjerojatno bila sama i brinula se za obitelj, jer se u izvještaju kaže, da je Petar išao u njen dom, a ne u dom njenog supruga (Dj. ap. 12:12). Nesumnjivo je dobro duhovno društvo koje je Marko imao s Petrom i ostalim kršćanskim muževima doprinijelo, da je postao misionar, koji je čak napisao i jednu knjigu Biblije. On je dobar primjer dječacima, koje moraju odgajati same majke. Naravno, svaki oženjeni brat mora shvatiti da po Pismu ima prvenstveno odgovornost brinuti se za svoju obitelj. Dok ne zanemaruje “svoje”, može učiniti mnogo, pokazujući brigu za dječake bez oca, u onoj mjeri u kojoj je to korisno, toliko, koliko to okolnosti dozvoljavaju (1. Tim. 5:8).

Samopožrtvovna ljubav — temelj takve pomoći

18. a) Koja vrsta ljubavi označava pravo kršćanstva i kako ju je Isus pokazao? b) Kako možemo mi iskazati takvu ljubav?

¹⁸ Oznaka raspoznavanja pravog kršćanina nije samo ljubav, nego samopožrtvovna ljubav. Isus je rekao svojim učenicima: “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom” (Iv. 13:34, 35). Njegov primjer davanja treba nam biti mjerilo. On “ne ugodi sebi”. “Vas radi osiromaši”. On “dade sebe (kroz mučeničku smrt) za grijehe naše.” Oponašajući samo taj primjer ljubavi, mogli bi njegovi učenici ukazati pažnju i brigu, koje su potrebne udovicama i djeci bez oca u ‘njihovoj nevolji’ (Rim. 15:3; 2. Kor. 8:9; Gal. 1:4; Jak. 1:27).

19, 20. a) Da li je uvijek lako pokazivati samopožrtvovnu ljubav? Zašto da ili zašto ne? b) Kome bismo trebali naročito pomagati?

¹⁹ Budući da pritisci postaju sve veći i sve je teže izlaziti na kraj sa vlastitim poteškoćama, lako možemo postati neosjetljivima za tuđe neprilike, jer smo zaokupirani životnim brigama, čak i neki u prvom stoljeću, koji su bili “naučeni od Boga ljubiti jedan drugoga” trebali su “u tome još više napredovati” (1. Sol. 4:9, 10, ST). Zar ne bismo trebali iskreno ispitati naše stanovište i postupke prema kršćanskoj braći i sestrama, koji se nalaze pod teškim okolnostima? Ljubav slična Isusovoj, zahtijeva žrtvovati svoj život za našu braću. Međutim, ako smo spremni položiti život za našu braću, kako bismo onda trebali biti spremniji podijeliti “kruh” kada ‘vidimo našeg brata da je u nevolji’? (1. Iv. 3:17).

²⁰ Svi smo mi zaposleni, brinući se o našim obavezama prema Pismu. Često bismo željeli još više pomagati drugima. Pa ipak, ako smo voljni učiniti ono što možemo, budimo uvjereni da Jehova zna naše granice i cijeni ono što radimo. “Zato dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri” (Gal. 6:10).

Svi sudjelujmo, da bi izdržali nevolje

21. a) Što mogu učiniti majke ili očevi, koji su sami, da bi izašli na kraj s današnjim pritiscima? b) Kako im mogu pomoći drugi u skupštini i da li je ta pomoć važna?

²¹ Dakle, sve u svemu, majke ili očevi, koji su sami, mogu izdržati radeći sljedeće: 1) Uzdati se sada neprestano u Boga i gledati na nadu vječnog života kad će Bog u potpunosti udovoljiti svačijim željama (Ps. 37:3, 4). 2) Održavati blizak odnos s Bogom kroz biblijski studij i neprestane molitve. 3) Posvećivati se korisnim poslovima, uključujući svjedočenje Kraljevstva, upravljanje kućanstvom i odgojem djece. Samopožrtvovna ljubav će pokrenuti sve u skupštini da postanu budni u vezi pomaganja nevoljnim očevima ili majkama koji su sami. Kako? Imajući ‘suosjećanje’, zanimajući se za njihovu djecu i pomažući im duhovno i materijalno — da učinimo nešto dobrih djela u njihovu korist. Koliko je vrijedna takva pomoć? Neka sama majka je rekla: “Prošla sam kroz mnoge neprijatnosti koje želim zaboraviti. Međutim, dozvolite mi da kažem ovo: da mi nisu pomogla ljubazna braća i sestre, nikada ne bih mogla to postići!”

22. Do čega će dovesti staranje o nevoljnim udovicama i djeci bez oca?

²² Da, oni, koji se iskreno ‘staraju o’ obiteljima s jednim roditeljem u nevolji, neće samo vidjeti, kako one vjerno trpe (Jak. 1:27). Također će sjajno odražavati osobnost našeg nebeskog Oca koji “pruža pomoć udovici i djetetu bez oca” (Ps. 146:9, The Bible in Basic English).

[Slika na stranici 26]

Jesi li ikada pozvao obitelj s jednim roditeljem na ručak, kako bi ih bolje upoznao?

Pitanja čitalaca (1)

Kakvu poduku daje Biblija o pitanju igara na sreću? Zar bi, na primjer, bilo neispravno da kršćanin kod igranja karata samo iz razonode, ulaže male svote novca?

PISMO nam ne daje nikakav temelj za neko kruto pravilo, protiv svakog uloga, bez obzira koliko on bio mali. Pa ipak nam pomaže, da uvidimo da su igre na sreću ozbiljan prijestup, jer čak mogu nekoga dovesti do toga, da bude, isključen iz kršćanske skupštine i Božjeg kraljevstva .

Riječi “kockati se” i “igrati na sreću” upotrebljavaju se ponekad u vezi s aktivnostima, koje uključuju rizik ili nadu na dobitak. Za neku se osobu možda govori, da ‘dobiva na kartama’, ako će novi posao u koji ona ulaže sredstva donijeti koristi. Ali razmatranje koje slijedi, odnosi se na vrstu “igre na sreću”, gdje se uključuje davanje uloga. Na primjer: “Igra na sreću se obično definira kao dobrovoljno riskiranje neke sume novca, koja se zove ulog, uplata ili oklada, za ishod igre ili nekog događaja.” (Encyclopedia Americana) U Bibliji se ne govori izričito o takvoj vrsti igre na sreću.

U Sucima 14:11-19, govori se kako je Samson postavio jednu zagonetku uključujući i plaćanja, ali to nije bio oblik igre na