“I ja sklapam s vama savez za Kraljevstvo, kao što je moj Otac sklopio sa mnom savez za Kraljevstvo” (Luka 22:29, NS). Pavao i Timotej bili su među tim vladarima s Kristom. Zato je Pavao pisao Timoteju: “Ako i dalje ustrajemo, s njim ćemo i vladati kao kraljevi” (2. Timoteju 2:12, NS).

No, tko će biti zemaljski podanici Božjeg Kraljevstva? Čovjek koji je krstio Isusa je njegov rođak — bratić, Ivan Krstitelj. Isus je rekao za njega: “Među rođenima od žena nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” Ivan se zaista pokazao velikim svojim revnim pripremanjem puta Kristu i sakupljanjem onih koji su kasnije postali prvim Isusovim učenicima. Isus je ipak za njega rekao: “Onaj koji je najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je od njega” (Matej 11:11, NS). Suglasno tome, Ivan neće biti među onima, koji idu na nebo vladati s Kristom. On će biti ubrojen među mnoge zemaljske podanike Kraljevstva.

Biblija pokazuje, da će samo ograničeni broj osoba, “malo stado”, otići na nebo da bi bili kraljevi s Isusom Kristom. U Bibliji se daje njihov konačan broj od 144 000. Ostatak vjernog čovječanstva živjet će na Zemlji, kao podanici tih vladara (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 3).

Pod pravednom vladavinom Božjeg Kraljevstva, Zemlja će postati rajem, upravo kao što je to bila Božja namjera u početku, kada je postavio Adama i Evu u raju Edena. Tada će biti ispunjeno biblijsko obećanje: “Pravednici će posjedovati Zemlju i na njoj boraviti zauvijek” (Psalam 37:29, NS).

Pitanja čitalaca

◼ Kako se odnosi na Abrahamski zavjet ono što je Isus rekao o ovčjim torovima u Ivanu 10. poglavlje?

Zavjet koga je Jehova Bog sklopio s Abrahamom ističe divnu, dugoročnu Božju namjeru da blagoslovi ljude iz svih naroda kroz Abrahamovo sjeme. Ovčji torovi, o kojima je Isus govorio u Ivanu deseto poglavlje, pretpostavljaju značajke u razvoju Božjeg nauma otkrivenog u abrahamskom zavjetu.

Kad je proširio savez, koji je prvi puta izražen u 1. Mojsijevoj 12:1-3, Bog je rekao Abrahamu: “Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijedit će sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. I blagoslovit će se u sjemenu tvojem svi narodi na Zemlji, kad si poslušao glas moj” (1. Mojsijeva 22:17, 18).

A kako bi se zaštitila ta loza sjemena i održala čistom, i kako bi se prepoznalo obećano sjeme kada dođe? Jehova Bog je u toj stvari djelovao i pobrinuo se za Zavjetni zakon posredovan preko Mojsija; taj Zakon nije opovrgao Abrahamski zavjet nego mu je bio dodat (Galaćanima 3:16-18). Odredbe Zakona pomogle su Izraelcima, da se zaštite od duhovne, moralne i tjelesne nečistoće okolnih naroda. Tako su Izraelci bili poput ovaca unutar zaštitnih zidova čvrstog ovčjeg tora. Dalje, kao što piše u Galaćanima 3:24, Zakon je bio čuvar koji je vodio do mesijanskog ‘sjemena’, tako da bi Izraelci mogli, kada to ‘sjeme’ bude došlo, priznati svoju grešnost i svoju potrebu za njim.

Isus Krist je postao prvorazredno sjeme Abrahamskog zavjeta, a Bog je namjeravao izabrati i druge ljude kao drugorazredno sjeme. Apostol Pavao je zato pisao da su oni, ‘koji pripadaju Kristu, zaista sjeme Abrahamovo, nasljednici obzirom na obećanje’ (Galaćanima 3:29). Kako se trebao ispuniti ovaj dio Abrahamskog zavjeta?

Krist se je pojavio ‘izgubljenim ovcama doma Izraelova’ i izabrao vjerne sljedbenike između ovaca u ovčjem toru Mojsijevog zakona (Matej 10:6). Židove, koji su ga priznali Mesijom i pastirom koga su toliko trebali, on je uveo u novi tor, tor duhovnog