Oni suosjećajno pasu ovčice

OD SVIH udomaćenih životinja, nijedna nije poput domaće ovce. Većina životinja ima snagu i instinkt potreban za traženje hrane i izmicanje životinjama koje na njih vrebaju, no ovca je drugačija. Izložena je grabežljivcima, pružajući im malo otpora. Bez pastira, ovca je plašljiva i bespomoćna. Odvojena od stada, lako se izgubi. Poslušne ovce imaju zato jake razloge osjećati privrženost prema svom pastiru. Bez njega imale bi samo malo izgleda za preživljavanje. Biblija zbog tih osobina spominje ovce u prenesenom smislu, kako bi zorno prikazala nedužne, zlostavljane ili nezaštićene ljude.

Nema sumnje da su nagrade pastira itekako zaslužene. Njegov život nije jednostavan. Izložen je vrućini i zimi i proživljava besane noći. On mora zaštititi stado od grabežljivaca, pri čemu se često sam izlaže opasnosti. Budući da mora držati ovce na okupu, pastir provodi mnogo vremena tražeći ovce koje su zalutale ili su se izgubile. On mora liječiti bolesne i ozlijeđene. Slabe ili umorne jaganjce mora nositi. Stalno se mora brinuti kako bi osigurao dovoljno hrane i vode. Nije neobično da pastir čitavu noć spava vani na polju kako bi zajamčio sigurnost stada. Dakle, život pastira je surov, i zahtijeva službu čovjeka koji je hrabar, marljiv i okretan. Prije svega, mora biti sposoban pokazati istinsko zanimanje za stado koje je povjereno njegovoj brizi.

Pasenje Božjeg stada

Biblija opisuje Božji narod kao poslušne ovce, a one koji se za njega brinu kao pastire. Sam Jehova je ‘pastir i čuvar duša naših’ (1. Petrova 2:25, St). Isus Krist, “pastir dobri”, izrazio je svoju želju da ovce dobiju suosjećajnu skrb kad je rekao apostolu Petru: ‘Hrani moje jaganjce, pasi moje ovčice, hrani moje ovčice’ (Ivan 10:11; 21:15-17, NW). Kršćanskim je nadglednicima svečano povjereno ‘pasenje skupštine Božje’ (Djela apostolska 20:28, NW). A njihova djelatnost kao duhovnih pastira zahtijeva da imaju svojstva dobrog doslovnog pastira — hrabrost, marljivost, okretnost i, što je najvažnije, moraju biti iskreno zainteresirani za dobrobit stada.

U danima Božjeg proroka Ezehijela, većina pastira, koji su bili imenovani da se brinu za potrebe Jehovinog naroda u Izraelu, propustila je ispunjavati svoje dužnosti. Božje je stado strašno trpjelo, a većina je napustila pravo obožavanje (Ezehijel 34:1-10). Danas svećenstvo nazovikršćanstva prikazuje sebe kao pastire takozvane kršćanske skupštine, no duhovno bolesno stanje te skupštine dokazuje da je svećenstvo poput zlih varalica koji su zanemarivali i zlostavljali narod dok je Isus bio na Zemlji. Religiozni su vođe nazovikršćanstva poput ‘najamnika’ koji “ne mari za ovce” (Ivan 10:12, 13). Ni u kom pogledu nisu spremni, kadri ili sposobni pasti Božje stado.

Pastiri koji se doista brinu

Isus je pružio savršen primjer svima koji će pasti Jehovino stado. U svakom pogledu bio je pun ljubavi, dobrohotan, suosjećajan i spreman pomagati svojim učenicima. On je preuzeo inicijativu i tražio one koji su trebali pomoć. Iako je Isus bio jako zaposlen i često umoran, uvijek si je uzeo vremena da sasluša njihove probleme i da ih ohrabri. Njegova spremnost da svoju dušu preda u njihovu korist bila je najveći izraz ljubavi (Ivan 15:13).

Svi imenovani skupštinski starješine i sluge pomoćnici imaju danas istu odgovornost prema stadu. Zato čak ni moguće materijalne prednosti u nekoj drugoj zemlji ne mogu veliku većinu tih odgovornih muževa navesti na to da se presele i na taj način ostave skupštinu bez odgovarajuće pomoći i nadzora. Budući da živimo u ‘teškim vremenima’, stadu je potrebno ohrabrenje i vodstvo (2. Timoteju 3:1-5). Stalno postoji opasnost da će neki član stada postati plijenom Sotone, koji “kao lav ričući hodi i traži koga da proždere” (1. Petrova 5:8). Sada je, više nego ikada, prijeko potrebno da kršćanski pastiri ‘poučavaju neuredne, tješe malodušne, zauzimaju se za slabe’ (1. Solunjanima 5:14, Šarić). Stalna je budnost neophodna kako bi spriječili da nepostojani otpadnu od stada (1. Timoteju 4:1).

Kako može pastir ustanoviti kada ovca treba pomoć? Neki od očiglednijih znakova su kad ne dolazi na kršćanske sastanke, ne sudjeluje redovito u službi propovijedanja i kad je sklona izbjegavati prisno druženje s ostalima. Slabost se može također otkriti kad se pažljivo obrati pažnju na stav ovaca i na sadržaj njihovih razgovora. Možda su sklone biti kritičnima prema drugima, pokazujući možda osjećaje ljutnje. U svojim razgovorima mogu prekomjerno naglašavati materijalne težnje umjesto duhovnih ciljeva. Opće pomanjkanje oduševljenja, optimizma i radosti može biti znak da je oslabila njihova vjera. Potišten izraz lica mogao bi biti znak da protivnički nastrojeni rođaci ili svjetovni prijatelji vrše pritisak na njih. Primijetivši takve znakove, pastir može raditi na tome da ustanovi kakva je pomoć potrebna.

Kad posjete suvjernika da bi mu pomogli, kršćanski pastiri trebaju zadržati na umu svoj glavni cilj. To nije samo posjet radi druženja gdje se razgovara o beznačajnim stvarima. Kad je apostol Pavao posjećivao braću, imao je cilj ‘da im udijeli neki duhovni dar da budu ojačani; to jest: da se ohrabri zajedno s njima’ (Rimljanima 1:11, 12, Rupčić). Da bi se to postiglo, potrebna je priprema.

Kao prvo, analiziraj pojedinca i pokušaj ustanoviti kakvo je njegovo duhovno stanje. Nakon što si to utvrdio, promisli koje će upute, ohrabrenje ili savjet biti najkorisniji. Božja riječ, Biblija, treba biti glavni izvor informacija, jer je ona “djelotvorna” (Hebrejima 4:12, St). U časopisima Kula stražara i Probudite se! mogu se potražiti članci koji obrađuju određene potrebe ovaca koje se suočavaju s posebnim problemima. U Yearbook of Jehovah’s Witnesses (Godišnjaku Jehovinih svjedoka) mogu se potražiti ohrabrujuća i okrepljujuća iskustva. Cilj je pružiti nešto duhovno što će biti “bližnjemu na dobro, na izgrađivanje” (Rimljanima 15:2, DF).

Pastirenje koje izgrađuje

Pastir stada doslovnih ovaca zna da su one, što se tiče zaštite i brige, ovisne o njemu. Najčešće opasnosti su lutanje, bolest, klonulost, ozljede i grabežljivci. Isto tako, i duhovni pastiri moraju prepoznati i izaći na kraj sa sličnim opasnostima koje ugrožavaju dobrobit stada. Navedeni su neki tipični problemi i nekoliko prijedloga što bi se moglo reći kako bi se pružila duhovno izgrađujuća informacija.

(1) Neki kršćani, poput neopreznih ovaca, odlutaju od Božjeg stada, jer ih odmame naizgled bezazlene i ugodne privlačnosti. Oni mogu biti smeteni i čak odvučeni slijeđenjem ciljeva povezanih s materijalizmom, rekreacijom ili zabavom (Jevrejima 2:1). Takve bi se pojedince moglo podsjetiti na hitnost vremena, ili na potrebu da ostanu tijesno povezani s Jehovinom organizacijom, kao i na važnost stavljanja interesa Kraljevstva na prvo mjesto u životu (Matej 6:25-33; Luka 21:34-36; 1. Timoteju 6:8-10). Koristan savjet može se naći u članku “Zadrži svoju ravnotežu — kako?” U Kuli stražari od 15. svibnja 1984, stranice 8-11 [engl.].

(2) Pastir treba liječiti ovce koje su se razboljele. Isto tako, duhovni pastiri moraju pomagati kršćanima koji su zbog negativnih činilaca u svom životu postali duhovno bolesni (Jakov 5:14, 15). Možda su nezaposleni, imaju ozbiljne zdravstvene probleme ili doživljavaju teškoće u svom obiteljskom životu. Takve osobe mogu imati slab apetit u odnosu na duhovnu hranu ili malo volje za druženje s Božjim narodom. To pak vodi do osamljivanja i obeshrabrenja. Treba ih uvjeriti da se Jehova za njih brine i da će ih krijepiti kroz teška vremena (Psalam 55:22; Matej 18:12-14; 2. Korinćanima 4:16-18; 1. Petrova 1:6, 7; 5:6, 7). Ponovno razmatranje članka “Gledaj naprijed kao kršćanin”, iz Kule stražare od 1. listopada 1980, stranice 5-8, može također biti od pomoći.

(3) Pastir mora tražiti ovce koje su se umorile. Neki su godinama vjerno ustrajali u Jehovinoj službi. Borili su se s mnogim ispitima i kušnjama. Sada se mogu primijetiti znakovi pospanosti u pogledu činjenja dobra i možda čak izražavaju sumnje s obzirom na potrebu intenzivne propovjedničke djelatnosti. Potrebno je ponovno osvježiti njihov duh, obnoviti njihovo cijenjenje s obzirom na radosti i blagoslove koje sa sobom donosi svesrdna služba Bogu, po uzoru na Isusa Krista (Galaćanima 6:9, 10; Jevrejima 12:1-3). Možda im se može pomoći da uvide kako Jehova cijeni njihovu lojalnu službu i ojačati ih za buduće aktivnosti njemu na hvalu (Izaija 40:29, 30; Jevrejima 6:10-12). Može biti korisno razgovarati s njima o mislima iz članka “Ne prestajte činiti što je uzorito”, koji je objavljen u Kuli stražari od 1. studenoga 1988, stranice 19-23.

(4) Poput ovce koja se ozlijedila, neke je kršćane povrijedilo nešto što smatraju sablažnjivim ponašanjem. No, ako opraštamo drugima, naš će nam nebeski Otac podariti potrebno oproštenje (Kološanima 3:12-14; 1. Petrova 4:8). Neka braća ili sestre možda smatraju da ih se nepravedno savjetovalo ili da ih se nepravedno uzelo u stegu. Međutim, svi mi možemo izvući korist iz duhovnog savjeta i stege, a utješno je znati da Jehova uzima u stegu one koje ljubi (Jevrejima 12:4-11). Drugi su možda dozvolili da se zbog ljutnje stvori jaz između njih i skupštine zato što nisu dobili prednosti službe za koje se osjećaju sposobnima. No, ako se odvajamo od Jehovine organizacije, nećemo imati kamo otići da bismo dobili spasenje i pravu radost. (Usporedi Ivan 6:66-69.) Korisne informacije u vezi s tim mogu se naći u članku “Sačuvajmo svoje kršćansko jedinstvo”, u Kuli stražari od 15. kolovoza 1988, stranice 28-30 [engl.].

(5) Ovce se moraju zaštititi od grabežljivaca. Nekima se, na usporediv način, protive ili ih zastrašuju rođaci ili kolege na poslu koji su nevjernici. Njihova se besprijekornost može narušiti kad se na njih vrši pritisak da smanje svoj udio u službi za Boga ili da prestanu imati udjela u kršćanskoj službi. Međutim, ojačat će ih kad im se pomogne uvidjeti da treba računati s protivljenjem i da je to zapravo jedan od dokaza da smo pravi učenici Isusa Krista (Matej 5:11, 12; 10:32-39; 24:9; 2. Timoteju 3:12). Može biti korisno naglasiti da ih Jehova, ako ostanu vjerni, nikada neće napustiti te da će nagraditi njihovu ustrajnost (2. Korinćanima 4:7-9; Jakov 1:2-4, 12; 1. Petrova 5:8-10). Članak pod naslovom “Radosno ustrajati usprkos progonstva”, u Kuli stražari od 1. kolovoza 1982, stranice 27-32, pruža daljnje ohrabrenje.

Pastiri — udovoljavajte svojim odgovornostima

Božje stado ima mnoge potrebe, a odgovarajuća budna briga zahtjevan je posao. Kršćanski pastiri moraju zato biti suosjećajni, iskreno zabrinuti i zainteresirani da budu od pomoći. Strpljivost i razbor su bitni. Dok je nekim pojedincima potreban savjet i opomena, drugima najviše koristi ohrabrenje. U nekim će slučajevima biti dovoljno izvršiti nekoliko osobnih posjeta, dok će u drugim možda biti potreban redovit biblijski studij. U svakom slučaju, glavni je cilj pružiti duhovno izgrađujuće vodstvo ili savjet pun ljubavi koji će potaknuti pojedinca da stekne dobre navike proučavanja, da počne ili nastavi redovito pohađati skupštinske sastanke i da nađe zadovoljstvo u aktivnom sudjelovanju u kršćanskoj službi. To su glavne mogućnosti kako se može podupirati suvjernike i pomoći im da otvore put za slobodno pritjecanje Jehovinog svetog duha.

Pastiri koji pružaju takvu pomoć obavljaju veoma dragocjenu službu u korist Božjeg stada. (Vidi Kulu stražaru od 1. travnja 1986, stranice 16-19.) Stado vrlo cijeni to što čine duhovni pastiri. Nakon što je jedna obitelj primila takvu pomoć, otac je rekao: ‘Nakon što smo 22 godine bili u istini, odvukao nas je materijalizam u svijet. Često smo željeli pohađati sastanke, ali jednostavno je izgledalo da nam je to nemoguće. Budući da se nismo uklopili u Sotonin sustav, bili smo potpuno izdvojeni, izolirani. Zbog toga smo bili frustrirani i potišteni. Trebali smo riječi ohrabrenja. Kad nas je posjetio starješina, rado smo prihvatili pripremu biblijskog studija u našem domu. Sada smo se svi vratili u Jehovinu sigurnu organizaciju. Riječima ne mogu izraziti koliko sam sretan!’

Kad naša braća ili sestre koji su zalutali ili bili obeshrabreni duhovno ožive i postanu ponovno aktivni, imamo razlog za veliku radost (Luka 15:4-7). Jehovin naum s obzirom na njegov narod ostvaren je kad je taj narod ujedinjen “kao stado usred tora” (Mihej 2:12). Uz pomoć Dobrog Pastira Isusa Krista u toj sigurnoj luci nalazi “okrepu dušama svojim” (Matej 11:28-30, Ru). To diljem svijeta ujedinjeno stado dobiva vodstvo, utjehu i zaštitu zajedno s obiljem duhovne hrane.

Jehova danas, putem te pastirske djelatnosti, provodi djelo puno ljubavi koje je u skladu s njegovim drevnim obećanjem: “Sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! (...) Skupit [ću] ih iz svih mjesta u koje se raspršiše (...). Past ću ih na izvrsnim pašama (...). Potražit ću izgubljenu (...) povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu” (Ezekijel 34:11-16, St). Kako li je utješno znati da je Jehova naš Pastir! (Psalam 23:1-4).

Zbog božanskih priprema za pasenje Božjeg stada, kao Jehovini sluge možemo osjećati poput Davida, koji je rekao: “Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospodine, sam daješ mi te sam bez straha” (Psalam 4:8). Da, Jehovin se narod pod njegovom brigom punom ljubavi osjeća sigurnim i zahvalan je što kršćanski starješine suosjećajno pasu ovčice.

[Zahvala na stranicama 20 i 21]

Potter’s Complete Bible Encyclopedia