Tko je ponovno rođen?

IDU li svi dobri ljudi na nebo? Mnogi to misle, no Isus Krist se nije s time složio. Govoreći židovskom vladaru Nikodemu, koji je potajno noću došao k njemu, Isus je rekao: “Nitko nije uzišao na nebo” (Ivan 3:13, Stvarnost).

Ipak, Isus je ukazao Nikodemu da će doći vrijeme kad će neki ljudi imati mogućnost ući u nebesko Kraljevstvo. Isus je o njima rekao: “Ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. Što je rodjeno od tijela, tijelo je; a što je rodjeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.” No, Nikodem se začudio kako se netko može ponovno roditi (Ivan 3:1-9).

Možda se i ti pitaš što je Isus time mislio. Mogu li se ove riječi primijeniti na iznenadni doživljaj obraćenja za koji mnogi, koji misle da su ispunjeni Božjim svetim duhom, tvrde da su ga imali?

Emocije i razum

Neki kažu da je kod određivanja je li neka osoba ponovno rođena važno da ona osjeća snagu duha. Ipak, naše srce i razum mogu nas zavesti, posebno ako na njih utječu jake emocije (Jeremija 17:9).

William Sargant, istraživač na području djelovanja emocija na razum, navodi potrebu “biti opreznim s obzirom na uvjerenja zadobivena u stanju emocionalnog uzbuđenja kad nas naš razum možda pogrešno vodi”. Prema Sargantu, jedan primjer za to je učinak propovijedanja o religioznom buđenju i prijetnje kaznom paklene vatre. Tko ne bi želio biti ponovno rođen da bi otišao na nebo, ako bi jedina alternativa bila trpjeti vječno mučenje? Sargant kaže da je pod takvim emocionalnim pritiskom “razum potisnut, normalni kompjuter mozga privremeno isključen, te da se nove predodžbe i vjerovanja prihvaćaju nekritički” (The Mind Possessed).

Prema tome, kako može netko kazati da li je vjerovanje u ponovno rođenje bilo ‘nekritički prihvaćeno’? Put prave mudrosti je dati se voditi od svega što je Božji sveti duh potaknuo pisce Biblije da zapišu. Kršćane se hrabri da obožavaju Boga ‘svojom snagom razuma’ i da se uvjere kako je to što vjeruju istina (Rimljanima 12:1, 2, New World Translation; 1. Solunjanima 5:20).

Biti ponovno rođen otvara jednu od najznačajnijih prednosti koje su ikad pružene ljudima. To je povezano sa zaista jedinstvenim razvojem događaja u izvršavanju Božjeg nauma. Unatoč činjenici da je sve to istina, postavljaju se pitanja poput ovih: Tko je ponovno rođen? Kako to usljeđuje? Koji izgledi stoje pred takvim pojedincima? I hoće li samo oni biti spašeni?

Zašto su neki ponovno rođeni

“AKO se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega” (Ivan 3:3). Te su riječi, otkako ih je Isus izgovorio prije više od 1 900 godina, i oduševile i zbunile mnoge ljude.

Da bismo Isusove izjave u vezi ponovnog rođenja pravilno razumjeli, najprije moramo odgovoriti na sljedeća pitanja: Koji je Božji naum sa čovječanstvom? Što se događa s dušom prilikom smrti? Što će učiniti Božje Kraljevstvo?

Božji naum sa čovječanstvom

Prvi čovjek, Adam, bio je stvoren kao savršeni ljudski sin Božji (Luka 3:38). Jehova Bog nije nikada imao u planu da bi Adam trebao umrijeti. Adam i njegova žena, Eva, imali su mogućnost stvoriti bezgrešnu ljudsku obitelj koja bi živjela zauvijek i napunila rajsku Zemlju (1. Mojsijeva 1:28). Smrt nije bila dio Božjeg prvobitnog nauma sa čovjekom i ženom. Pojavila se na ljudskoj sceni samo kao posljedica pobune protiv božanskog zakona (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:17-19).

Ta je pobuna pokrenula ogromna moralna sporna pitanja, kao što je pravovaljanost Božje suverenosti i sposobnost ljudi da ostanu vjerni njegovim zakonima. Bilo je potrebno vrijeme da se ta sporna pitanja riješe. No, naum Jehove Boga sa čovječanstvom nije se promijenio i on ne može zatajiti u onome što je započeo raditi. Odlučan je napuniti Zemlju savršenom ljudskom obitelji koja će se radovati vječnom životu u Raju (Psalam 37:29; 104:5; Izaija 45:18; Luka 23:43). Tu temeljnu istinu moramo zadržati na umu dok razmatramo Isusove riječi o ponovnom rođenju.

Što se prilikom smrti događa s dušom?

Budući da nisu bili svjesni toga što je Božji sveti duh otkrio piscima Biblije, grčki su se filozofi naprezali da nađu smisao života. Nisu mogli vjerovati da je ljudima bilo predodređeno da žive samo nekoliko godina, često pod bijednim uvjetima, te da zatim jednostavno više ne postoje. U tome su bili u pravu. No, u svojim zaključcima s obzirom na čovjekove izglede nakon smrti, bili su u krivu. Zaključili su da se ljudski život nakon smrti nastavlja u nekom drugom obliku, da se u svakome nalazi besmrtna duša.

Židovi i nazovikršćani bili su pod utjecajem takvih gledišta. Knjiga Heaven—A History kaže: “Gdje god da su raseljeni Židovi sreli grčke intelektualce, pojavila se predodžba o besmrtnoj duši.” Knjiga dodaje: “Grčke doktrine u vezi duše ostavile su trajni dojam na židovska, a kasnije i na kršćanska vjerovanja. (...) Stvarajući jedinstvenu sintezu platonske filozofije i biblijske tradicije, Filon [židovski filozof prvog stoljeća iz Aleksandrije] pripremio je put kasnijim kršćanskim misliocima.”

Što je vjerovao Filon? Ista knjiga nastavlja: “On smatra da se duša prilikom smrti vraća u svoje prvobitno stanje prije rođenja. Budući da duša pripada duhovnom svijetu, život u tijelu nije ništa drugo nego kratka, često nesretna, epizoda.” Međutim, Adamovo “stanje prije rođenja” bilo je nepostojanje. Prema biblijskom izvještaju, Bog nije nikad imao u planu neki automatski prijelaz u neko drugo područje poslije smrti, kao da bi Zemlja bila samo prolazna stanica za više ili niže postojanje.

Vjerovanje da je ljudska duša besmrtna ne naučava se u Božjoj duhom nadahnutoj Riječi, Bibliji. U njoj se nijednom ne upotrebljava izraz “besmrtna duša”. Ona navodi da je Adam bio stvoren kao duša, ne sa dušom. Prva Mojsijeva 2:7 kaže: “Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.” Čovječanstvu nije nikad stajao u izgledu bilo vječni život na nebu ili vječno mučenje u paklenoj vatri. Biblija pokazuje da duša, odnosno osoba, koja umre nije ničega svjesna (Psalam 146:3, 4; Propovjednik 9:5, 10; Ezekijel 18:4). Prema tome, filozofi zastupaju nebiblijska gledišta s obzirom na dušu. Trebamo se čuvati pogrešnih predodžbi koje mogu pomutiti naše razumijevanje Isusovih riječi o ponovnom rođenju.

Ponovno rođeni da vladaju kao kraljevi

Isus je rekao Nikodemu da oni koji se ‘rode nanovo ulaze u kraljevstvo Božje’ (Ivan 3:3-5, Duda-Fućak). Što je to Kraljevstvo? Jehova Bog je, na početku ljudske povijesti, simboličnim jezikom najavio svoj naum da će se poslužiti posebnim ‘sjemenom’ — budućim vladarem — da zgnječi glavu Prazmiji, Sotoni Đavlu (1. Mojsijeva 3:15; Otkrivenje 12:9). Postepenim otkrivanjem u Pismima, to je ‘sjeme’ identificirano kao Isus Krist, koji sa suvladarima vlada u jedinstvenom izrazu Božje suverenosti, Mesijanskom Kraljevstvu (Psalam 2:8, 9; Izaija 9:6, 7; Danijel 2:44; 7:13, 14). To je nebesko Kraljevstvo, vladavina na nebesima koja će opravdati Jehovinu suverenost i izbaviti čovječanstvo od ropstva grijehu i smrti (Matej 6:9, 10).

S Isusom je združeno 144 000 suvladara koji su otkupljeni iz čovječanstva (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-4). Bog je izabrao neke pojedince iz Adamove grešne ljudske obitelji kako bi postali ‘Sveci Svevišnjega’ koji će vladati s Kristom u Mesijanskom Kraljevstvu (Danijel 7:27, St; 1. Korinćanima 6:2; Otkrivenje 3:21; 20:6). Ti muškarci i žene polažu vjeru u Isusa Krista koji je rekao da će biti ‘nanovo rođeni’ (Ivan 3:5-7). Kako i zašto uslijeđuje to rođenje?

Ti su pojedinci kršteni u vodi kao Kristovi sljedbenici. Bog im je oprostio grijehe na temelju Isusove otkupne žrtve, proglasio ih pravednima i usvojio ih kao duhovne sinove (Rimljanima 3:23-26; 5:12-21; Kološanima 1:13, 14). Takvima apostol Pavao kaže: “Primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Aba, oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Kr[i]stovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo” (Rimljanima 8:15-17).

Kao sljedbenici Krista, oni bivaju ponovno rođeni, ili započinju novi život. Posljedica toga je uvjerenje da će sudjelovati u Isusovom nebeskom nasljedstvu (Luka 12:32; 22:28-30; 1. Petrova 1:23). Apostol Petar je opisao ponovno rođenje na sljedeći način: “Po [Božjem] velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo [nas] rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima” (1. Petrova 1:3, 4, St). Taj novi život na nebu postaje za te pojedince moguć jer ih Bog uskrsava, kao što je uskrsnuo Isusa (1. Korinćanima 15:42-49).

Što je sa Zemljom?

To ne znači da će konačno cijelo poslušno čovječanstvo biti ponovno rođeno da bi sa Zemlje išlo na nebo. Takva pogrešno shvaćena predodžba slična je onoj koju su zastupali filozofi poput Filona, koji je smatrao da “život u tijelu nije ništa drugo nego kratka, često nesretna, epizoda”. No, prvobitno zemaljsko djelo stvaranja Jehove Boga nije bilo manjkavo (1. Mojsijeva 1:31; 5. Mojsijeva 32:4).

Nikad nije bilo predodređeno da ljudski život bude kratak i mukotrpan. Isus Krist i oni koji su ponovno rođeni da bi s njim služili kao kraljevi i svećenici na nebu odstranit će sve štetne posljedice Sotonine pobune (Efežanima 1:8-10). Pomoću njih kao obećanog ‘sjemena Abrahamova’, “blagosloviće se (...) svi narodi na zemlji” (Galaćanima 3:29; 1. Mojsijeva 22:18). To će za poslušno čovječanstvo značiti život na rajskoj Zemlji, potpuno drugačiji od današnjeg kratkog života punog patnji (Psalam 37:11, 29; Otkrivenje 21:1-4).

Tko će izvući korist?

Među onima koji će izvlačiti korist iz Božje pripreme za blagoslov čovječanstva bit će uskrsnuli mrtvi koji iskazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Većina njih nije nikad upoznala Boga i Krista i zato nije mogla pokazati vjeru u Isusa. Među tim uskrsnulima bit će i vjerne osobe koje su, poput Ivana Krstitelja, umrle prije nego što je Isusova smrt otvorila put za nebeski život (Matej 11:11). Osim njih, tu je i ‘veliko mnoštvo iz svakog naroda koje je opralo svoje haljine i obijelilo ih u krvi Janjeta’, Isusa Krista. Ono se pozitivno odaziva na djelo propovijedanja Kraljevstva u kojem sada predvode Isusova ponovno rođena “braća”, te će preživjeti Božji rat Harmagedon kako bi živjelo na očišćenoj Zemlji (Otkrivenje 7:9-14, St; 16:14-16; Matej 24:14; 25:31-46). Prema tome, u Božjem će uređenju milijuni biti spašeni iako nisu ponovno rođeni da bi vladali s Kristom na nebesima (1. Ivanova 2:1, 2).

Hoćeš li i ti biti među onima koji će naslijediti život na rajskoj Zemlji? To je moguće ako iskazuješ vjeru u žrtvu Isusa Krista i ako se aktivno povežeš s pravom kršćanskom skupštinom. Ona se nije iskvarila filozofijama, već je ostala “stup i uporište istine” (1. Timoteju 3:15, DF; usporedi Ivan 4:24; 8:31, 32). U tom slučaju možeš s veseljem iščekivati divnu budućnost kad će ponovno rođeni sinovi Božji vladati na nebu, a sva će Božja zemaljska djeca biti dovedena do savršenstva na prekrasnoj rajskoj Zemlji. Dakle, iskoristi povoljnu priliku koja ti se pruža za život u tom novom svijetu vječnih blagoslova (Rimljanima 8:19-21; 2. Petrova 3:13).