Je li to zdravstveni test za tebe?

Društvo Watch Tower ne daje preporuke niti odlučuje o tome kako će neki pojedinac postupiti u odnosu na medicinske i dijagnostičke postupke. Ukoliko, međutim, neki postupci sadrže aspekte koji su dvojbeni u svjetlu biblijskih načela, može se usmjeriti pažnja na njih. Tada svatko može odvagnuti što je sve u to uključeno i donijeti odluku što će učiniti.

Draga braćo: Volio bih čuti vaše mišljenje. Jedna [liječnica-praktičarka] čini se ima dobar uspjeh, ali jedna od metoda kojima se koristi sumnjiva mi je. (...) Pregledom utvrđuje što je problem. Zatim, da bi utvrdila koji lijek i koju količinu lijeka upotrijebiti, stavlja bočicu lijeka na kožu blizu neke žlijezde ili organa. Pokušava spustiti bolesnikovu podignutu ruku. Vrsta ili količina lijeka utvrđuje se na temelju toga koliko joj je snage potrebno da bi se spustilo ruku. Teorija je da elektroni, poput struje, putuju iz lijeka preko metalnog poklopca bočice u tjelesni organ i jačaju ga. Je li to kao radiestezija?

OVO pismo iz Oregona, SAD, odnosi se na praksu kojom se neki koriste da bi odredili prehrambene potrebe, odvagnuli emocionalna pitanja, ocijenili upamćene elemente i razriješili pitanja povezana s dnevnim životom. Bez obzira na to koliko je ta praksa uobičajena, jesu li sumnje izražene u ovom pismu opravdane?

Zdravlje — pod koju cijenu?

Ljudi su od najstarijih vremena pokušavali dokučiti zašto se razbolijevaju i kako se izliječiti. Izraelci su bili u prednosti jer su znali da su grešnici, i imali su od Boga dobivene zakone koji su im pomogli da izbjegnu zarazu mnogim bolestima ili njihovo širenje (3. Mojsijeva 5:2; 11:39, 40; 13:1-4; 15:4-12; 5. Mojsijeva 23:12-14). Ipak, Božji je narod tražio i pomoć od osposobljenih liječnika tog vremena (Izaija 1:6; 38:21; Marko 2:17; 5:25, 26; Luka 10:34; Kološanima 4:14).

U kakvoj je to samo suprotnosti prema narodu drevnog Babilona i Egipta! Njihovi “liječnici” imali su neke lijekove koji su se bazirali na prirodnim sastojcima, no mnoge njihove “tretmane” danas bi se označilo kao nadriliječništvo. Jedan egipatski hijeroglifski tekst govori o liječniku koji je liječio sljepoću ogavnim napitkom spravljenim od svinjskih očiju, antimona, crvenog okera i meda. Ta se smjesa nalijevala bolesniku u uho! U jednoj drevnoj svjedodžbi o djelotvornosti tvrdi se kako je taj tretman bio “doista izvanredan”. Njegova neobičnost ili tajanstvenost možda su čak i doprinijele njegovoj većoj privlačnosti.

Babilonci i Egipćani često su prizivali okultne sile.a Svećenik/liječnik mogao je zatražiti od bolesnika da diše u nosnice ovce, zbog vjerovanja da bi neka sila, ili energija, mogla prijeći iz pacijenta u neko drugo stvorenje i proizvesti određeni učinak. Ovca je ubijena, a njena je jetra navodno mogla pokazati koja je bolest u pitanju ili kakva je bolesnikova budućnost (Izaija 47:1, 9-13; Ezehijel 21:21).

Naravno, bogobojazni liječnik u drevnom Izraelu ne bi se koristio spiritističkim običajima. Bog je mudro zapovjedio: “Neka se ne nadje u tebe (...) vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik (...). Jer je gad pred Gospodinom ko god tako čini” (5. Mojsijeva 18:10-12; 3. Mojsijeva 19:26; 20:27). Isto vrijedi i za današnje kršćanske Božje sluge. Oprez je na mjestu.

Zadnjih godina mnogi su se okrenuli “alternativnim” tehnikama dijagnosticiranja i liječenja. To u osnovi spada u područje osobnog odlučivanja (Matej 7:1; usporedi Rimljanima 14:3, 4). Bilo bi, dakako, žalosno kad bi se neki kršćanin toliko zaokupirao spornim zdravstvenim pitanjima da ona zasjene njegovu službu, koja je jedini siguran način spašavanja životâ (1. Timoteju 4:16). Biblija ne kaže da će se u novom svijetu bolest izliječiti i savršeno zdravlje postići pomoću medicinskih postupaka, trava, posebne prehrane ili holističkih režima života. Do potpunog izlječenja doći će zapravo jedino putem oproštenja grijeha na temelju Isusove otkupne žrtve (Izaija 33:24; Otkrivenje 22:1, 2).

Kakve su sile u pitanju?

Što bi kršćanin mogao uzeti u obzir prilikom svog odlučivanja u vezi s postupkom testiranja mišića koji je spomenut u uvodnom pismu.

Neki načini testiranja snage ili reakcije mišića sastavni su dio konvencionalne medicine, i malo je onih koji bi dovodili u pitanje njihovu valjanost. Naprimjer, poliomijelitis može oslabiti mišiće, a u terapiju za njega može biti uključeno ono što se naziva kineziologijom — “naukom o mišićima i mišićnim pokretima”. Takva se kineziologija također koristi u rehabilitacijskoj terapiji kod onih koji su pretrpjeli moždani udar. Većina ljudi shvatit će razložnost takvog tretmana.

No što reći o testiranju mišića opisanom u pismu spomenutom u uvodu ovog članka? Ova vrsta “kineziologije” koristi se u pokušaju da se utvrdi bi li određene vrste hrane, trava ili vitamina mogle nekome pomoći ili mu naškoditi. Često se to radi tako da osoba ispruži ruku, a praktičar je gura prema dolje da bi testirao snagu mišića. Potom ispitanik stavi neku hranjivu ili kakvu drugu tvar u usta, na trbuh ili u ruku. Zatim se mišiće ruke ponovo testira. Tvrdi se da će mu, ukoliko mu je potrebna ta hranjiva tvar, ruka biti jača; ako nije dobra za njega, mišići će biti slabiji.b

Neki koji su to isprobali vjeruju da djeluje i da se učinak toga zasniva na silama unutar tijela. Objašnjavaju kako postoje mnoge stvari koje suvremena znanost ne može objasniti ali koje se pojavljuju ili se mogu opaziti. Tako oni tvrde da možda postoje energetski pravci ili uzajamno djelovanje sila i tvari, ako to liječnici i nisu još otkrili ili prihvatili.

S druge strane, u knjizi Applied Kinesiology se kaže: “[U knjigama] se ponekad naučava kako se kemijske tvari, kao što su prehrambeni sastojci, ocjenjuju držanjem tvari u ruci i testiranjem mišića. Nema dokaza koji bi ukazao na bilo kakvu pouzdanost takve vrste testiranja. (...) Filozofski stav može biti toliko jak da predrasude onoga koji vrši testiranje smetaju da bi se dobilo točnu informaciju u procesu testiranja.” “Ispitivač koji je iskusan u testiranju mišića ruke lako može učiniti da po njegovoj želji mišić ruke izgleda slab ili jak, i to postiže tako da (...) vrlo neznatno izmijeni test.”

Oprez!

Međutim, katkad se kod testiranja mišića ide i dalje od ovoga. Pogledajmo kako izgleda ono što se naziva “testiranje zamjenika”. Ta se metoda može provoditi u slučaju neke starije osobe ili malog djeteta koje je preslabo da bi ga se testiralo. Dok zamjenik dodiruje dijete, praktičar testira zamjenikovu ruku. To se čak primjenjuje i na kućne ljubimce; testira se zamjenikova ruka dok ovaj drugu ruku drži položenu na psu škotskom ovčaru, njemačkom ovčaru ili nekom drugom bolesnom kućnom ljubimcu.

Nije na nama da donosimo sud o takvim postupcima, no mogao bi se upitati: ‘Jesu li sile u tijelu te koje proizvode takve efekte?’ Znanstvenici su dokazali postojanje kozmičkih zraka, mikrovalova i različitih vrsta elektromagnetskog zračenja. Međutim, imaju li sva stvorenja, čak i male bebe i kućni ljubimci, u sebi sile koje mogu izbijati i proizvoditi na nekoj drugoj osobi efekt koji se može testirati? Babilonci su vjerovali da sile mogu izaći i utjecati na neku ovcu. Mogao bi se pitati: ‘Vjerujem li da se nešto slično može i danas dogoditi s ljudima ili životinjama? Ili se te efekte može i nekako drugačije objasniti?’

Neki iscjelitelji tvrde da mogu mjeriti “sile” u nekoj osobi uz pomoć takvih naprava kao što su metalne spirale i njihala. One se navodno pomiču onda kad iscjeliteljevo i bolesnikovo “energetsko polje” uzajamno djeluju. Jedna praktičarka, koja ujedno i piše o tom području i koja je nekoć bila znanstveni istraživač, ponekad vrši dijagnosticiranje uz pomoć njihala. Također tvrdi da može vizualizirati “ljudsko energetsko polje” ili obojenu auru za koju se tvrdi da okružuje osobe. Tvrdi da se koristi “unutarnjim vidom” kako bi se zagledala u tijelo i uočila tumore, krvne stanice ili mikrobe te da bi vidjela prošlost.c

Kako je ranije spomenuto, mjerenje sila pomoću snage ruke koristi se da bi se testiralo emocije. U jednoj knjizi s velikom distribucijom stoji: “Ukoliko u isto vrijeme želite napraviti i mali emocionalni test, glasno upitajte: ‘Imate li kakav problem?’ i zatim ponovite test. Time će se ruka katkad oslabiti ukoliko je hranidbeni sastojak slab.” Neki koriste takav test “kojim se određuje dob u kojoj se neka određena fizička, emocionalna ili duhovna trauma” dogodila. Primjenjuje ga se i za donošenje ‘da ili ne’ odluka u svakodnevnim stvarima.

Mnogi koji obavljaju takvo mišićno testiranje (kineziologiju) reći će vjerojatno da se njihova praksa razlikuje od ovoga što je upravo opisano, da tu nije posrijedi nikakav spiritizam, te da ne obavljaju nikakvo emocionalno testiranje. Bilo kako bilo, da li se ono što oni rade ipak temelji na vjerovanju u sile koje se nalaze u svakom čovjeku i koje mogu testirati ili vidjeti samo određeni ljudi koji tvrde da imaju posebne moći?

Kršćani ne uzimaju olako takva pitanja. Bog je savjetovao Izrael: “O mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja [“korištenje tajnovite moći”, NW] i svetkovine” (Izaija 1:13). Kad je ta nacija postala otpadničkom, ‘davali su se na vračanje i na gatanje’ (2. Carevima 17:17; 2. Dnevnika 33:1-6). Očito su tražili informacije putem posebnih obreda, a zatim su govorili “ono što je tajnovito” (Zaharija 10:2, NW).

Neka testiranja mišića mogu biti bezazlena, a njihovim provođenjem ne nanosi se šteta ni bolesniku ni praktičaru. Jasno je, međutim, da katkad mogu biti uključeni tajnoviti ili nadnaravni aspekti, kao što je unutarnji vid, tajanstvene aure te upotreba njihala. Kršćani se ne smiju baviti tajnovitim moćima. Oni ne bi smjeli ni eksperimentirati s njima, jer nisu znatiželjni s obzirom na dubine Sotonine (Otkrivenje 2:24). Umjesto toga, postoji dobar razlog da se iskazuje oprez u vezi sa svime što bi moglo izgledati povezanim s prakticiranjem spiritizma, koji Božja riječ osuđuje (Galaćanima 5:19-21).

Odgovornost za ono što praktičar čini leži na njemu samom, i nama nije namjera da preispitujemo i osuđujemo tvrdnje ili postupke svakoga od njih. Ako i smatraš da neki od ovih postupaka uključuju tajnovitu moć, jasno je da su mnogi koji su ih isprobali to učinili u svoj nedužnosti, ni ne pomislivši na upletenost u spiritizam. Možda je to samo bio odraz njihove očajničke želje za dobrim zdravljem. No ipak, neki koji su se upustili u takve postupke kasnije su zaključili kako nikakva potencijalna fizička korist nije vrijedna duhovnog rizika.

Ponovimo: svatko mora sâm odlučiti što će učiniti u tako osobnim pitanjima. Međutim, kršćani bi se trebali prisjetiti Božjeg savjeta: “Lud [“neiskusan”, NW] vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake” (Priče Salamunove 14:15). To se odnosi i na tvrdnje o koristi određenih zdravstvenih postupaka.

Sotona je zaokupljen time da Božje sluge odvrati od pravog obožavanja. Đavo bi se radovao kad bi to mogao učiniti tako da kršćane navede da se zanesu drugim interesima. Njega bi još više radovalo kad bi se oni zanijeli stvarima koje su, ili bi mogle biti, tajnoviti postupci koji bi ih mogli uvući u spiritizam (1. Petrova 5:8).

Mada kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, stav Jehove Boga prema okultnim postupcima nije se promijenio. Kao što je ranije spomenuto, Bog je zapovjedio Izraelcima da se “ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, ni bajač” ne smije naći među njima. “Jer je gad pred Gospodinom ko god tako čini (...). Drži se sa svijem Gospodina Boga svojega” (5. Mojsijeva 18:10-13).

Kako li je, dakle, mudro da kršćani danas stalno nose “sve oružje Božije (...) jer naš rat [je] (...) s duhovima pakosti ispod neba” (Efežanima 6:11, 12).

[Bilješke]