ljudima će se suditi na temelju onog što budu činili tokom Sudnjeg dana.

U Sudnjem danu milijarde ljudi prvi put će dobiti priliku da upoznaju Božju volju i podlože joj se. To znači da će trebati poučavati velik broj ljudi. Da, “pravednosti će se učiti oni što na zemlji žive” (Izaija 26:9). Međutim, neće se svi željeti podložiti Božjoj volji. Izaija 26:10 kaže: “Ako se zlome milost ukaže, neće se on pravednosti naučiti. U zemlji pravednosti on će nepravdu činiti i neće vidjeti uzvišenost Jehovinu.” Ti zli bit će zauvijek pogubljeni tokom Sudnjeg dana (Izaija 65:20).

Pretkraj Sudnjeg dana preživjeli će “oživjeti” u punom smislu te riječi kao savršeni ljudi (Otkrivenje 20:5). Tako će se u Sudnjem danu ljudi vratiti u prvobitno savršeno stanje (1. Korinćanima 15:24-28). Nakon toga će uslijediti završni ispit. Sotona će biti oslobođen iz zatočeništva i bit će mu dozvoljeno da posljednji put pokuša zavesti ljude (Otkrivenje 20:3, 7-10). Oni koji mu se suprotstave doživjet će potpuno ispunjenje biblijskog obećanja: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:29). Da, Sudnji dan bit će blagoslov za sve vjerne ljude!

ISTRAŽIVAČI Biblije desetljećima unaprijed rekli su da će 1914. uslijediti značajni događaji. Koji su to događaji i koji dokazi potvrđuju da je 1914. toliko važna godina?

Kao što stoji u Luki 21:24, Isus je rekao: “Jeruzalem će gaziti neznabošci dok ne završe vremena neznabožaca.” Jeruzalem je bio prijestolnica židovskog naroda — sjedište kraljeva koji su dolazili iz loze kralja Davida (Psalam 48:1, 2). Međutim, ti su kraljevi po nečemu bili jedinstveni u odnosu na vladare drugih naroda. Sjedili su na “prijestolju Jehovinom” kao predstavnici samog Boga (1. Ljetopisa 29:23). Jeruzalem je stoga bio simbol Jehovine vlasti.

No kako i kada su Božju vlast počeli “gaziti neznabošci”? Bilo je to 607. pr. n. e. kada su Babilonci osvojili Jeruzalem. “Prijestolje Jehovino” bilo je prazno, a linija kraljeva koji su bili potomci Davida prekinuta (2. Kraljevima 25:1-26). Je li to “gaženje” trebalo trajati zauvijek? Nije, jer je proročanstvo iz Ezekijela o Sidkiji, zadnjem kralju u Jeruzalemu, reklo: “Skini turban i odloži krunu! (...) Ona neće biti ničija dok ne dođe onaj koji po zakonu ima pravo na nju, i njemu ću je dati” (Ezekijel 21:26, 27). Isus Krist je taj koji “po zakonu ima pravo” na Davidovu krunu (Luka 1:32, 33). Dakle, “gaženje” će prestati kad Isus postane Kralj.

Kada se zbio taj važan događaj? Isus je rekao da će neznabošci vladati točno određeno vrijeme. Izvještaj iz 4. poglavlja Danijela pomaže nam otkriti koliko je to trajalo. Tamo se govori o proročanskom snu babilonskog kralja Nebukadnezara. On je vidio ogromno stablo koje je bilo posječeno. Panj mu nije mogao rasti jer je bio u željeznim i bakrenim okovima. Anđeo je rekao: “Sedam vremena neka prođe preko njega!” (Danijel 4:10-16).

Stabla u Bibliji ponekad predočavaju vlast (Ezekijel 17:22-24; 31:2-5). Stoga sječenje simboličnog stabla predočava da će Božja vlast, čiji su predstavnici kraljevi u Jeruzalemu, biti prekinuta. Međutim, vizija je pokazala da će simbolično gaženje Jeruzalema biti privremeno — trajat će “sedam vremena”. Koliko je to?

Otkrivenje 12:6, 14 pokazuje da tri i po vremena iznose “tisuću dvjesto i šezdeset dana”. Prema tome, “sedam vremena” bilo bi dvaput više, to jest 2 520 dana. No neznabožački narodi nisu prestali “gaziti” Božju vlast nakon doslovnih 2 520 dana od pada Jeruzalema. Očito je da onda ovo proročanstvo obuhvaća puno duži vremenski period. U skladu s 4. Mojsijevom 14:34 i Ezekijelom 4:6, gdje se govori o računanju “dan za godinu”, “sedam vremena” iznosilo bi 2 520 godina.

Tih 2 520 godina počelo je u listopadu 607. pr. n. e. kada su Jeruzalem osvojili Babilonci, a kralj iz Davidove loze bio je svrgnut s prijestolja. Taj je period okončan u listopadu 1914. Tada su završila “vremena neznabožaca”, a Bog je postavio Isusa Krista kao Kralja na nebua (Psalam 2:1-6; Danijel 7:13, 14).

Kao što je Isus prorekao, njegovu “prisutnost” kao nebeskog Kralja obilježili su upečatljivi svjetski događaji — ratovi, glad, potresi, pošasti (Matej 24:3-8; Luka 21:11). Ti događaji snažan su dokaz da je 1914. doista uspostavljeno Božje nebesko Kraljevstvo i da su počeli “posljednji dani” ovog zlog svijeta (2. Timoteju 3:1-5).

DUHOVNO stvorenje imenom Mihael ne spominje se često u Bibliji. Međutim, kad ga se spominje, uvijek poduzima odlučne korake. U knjizi Danijela Mihael se bori protiv zlih anđela, u Judinoj poslanici spori se sa Sotonom, a u Otkrivenju vodi rat s Đavlom i njegovim demonima. Braneći vlast Jehove Boga i boreći se protiv njegovih neprijatelja, Mihael živi u skladu sa značenjem svog imena — “Tko je kao Bog?” No tko je Mihael?

Neki ljudi imaju više od jednog imena. Naprimjer, patrijarha Jakova naziva se i Izrael, a apostola Petra Šimun (1. Mojsijeva 49:1, 2; Matej 10:2). Slično tome, Biblija otkriva da je Mihael drugo ime Isusa Krista, ime koje je nosio prije i nakon svog života na Zemlji. Da vidimo kako nam ona pomaže da dođemo do tog zaključka.

Arhanđeo. Božja Riječ Mihaela naziva “arhanđelom” (Juda 9). Taj izraz znači “vrhovni anđeo”. Izraz “arhanđeo” u Bibliji se pojavljuje isključivo u jednini, a nikada u množini. To pokazuje da postoji samo jedan takav anđeo. Osim toga, Isusa se povezuje s položajem arhanđela. O uskrsnulom Gospodinu Isusu Kristu u 1. Solunjanima 4:16 piše: “Sam [će] Gospodin sići s neba sa zapovjedničkim pozivom, s glasom arhanđela.” Dakle, za Isusov se glas kaže da je glas arhanđela. Prema tome,