Svjetski izvještaj

◼ AFRIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 770 301 093

Broj objavitelja: 983 057

Broj biblijskih studija: 1 769 182

Jesi li znao da se dobra vijest propovijeda i u Sahari? Sedamnaestogodišnja Nafissatou živi u jednom rudarskom gradu na sjeveru Nigera. Kad je grupa njenih vršnjaka u školi počela razgovarati o pornografiji, Nafissatou je otišla od njih. Jedna djevojka pošla je za njom i upitala je što nije u redu. Nafissatou je rekla da ne voli takve razgovore. Ta joj se djevojka najprije počela rugati te joj je rekla da gledanje pornografije ne može biti štetno. Nafissatou joj je nato rekla da je to ozbiljna stvar jer naš Stvoritelj to ne odobrava. Zatim je iz torbe izvadila knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovori te je djevojci pokazala okvir u kojem se govori o opasnostima pornografije. Uzela je i svoju Bibliju i pročitala joj 2. Korinćanima 7:1. Djevojka je priznala da su se u njoj, kad je gledala nemoralne videofilmove, javile neispravne želje s kojima se nije znala nositi. Zamolila je Nafissatou da joj da knjigu Pitanja mladih. Ona joj je dala tu knjigu, a kasnije je ispričala: “Idući put kad sam je vidjela bila je sama, pa sam je upitala gdje su joj prijatelji. Nato mi je rekla: ‘Ova je knjiga moj prijatelj.’ Započela sam s tom djevojkom studij te je prisustvovala Spomen-svečanosti.”

Prije više od 15 godina jedna žena iz Tanzanije proučavala je Bibliju s jednom misionarkom. Studij se vodio nekoliko godina, no žena je oklijevala prihvatiti istinu zbog protivljenja svoje obitelji, pa je studij nakon nekog vremena prekinut. No njene dvije male kćeri uvijek su pažljivo slušale dok je majka proučavala. Kad se starija kći s 18 godina odselila od kuće, odmah je otišla u Dvoranu Kraljevstva te zamolila da se s njom proučava. Brzo je napredovala i krstila se. Njena mlađa sestra također je zatražila biblijski studij te se i ona krstila. Potaknuta odlučnim primjerom svojih kćeri, i majka je odlučila ponovno proučavati Bibliju. Ovaj put je pobijedila strah od ljudi koji ju je prije sputavao, te se krstila na pokrajinskom sastanku održanom u svibnju 2004.

Kad skupština postupa u skladu sa zapovijedi da se ‘brine za siročad i udovice u njihovoj nevolji’, Jehova to sigurno blagoslivlja (Jak. 1:27). Tako je bilo i u jednoj skupštini u Lesotu. Toj je skupštini pripadala i samohrana majka po imenu Mapolo, koja je imala četiri sina. Mapolo je znala da boluje od neizlječive bolesti te je svoju djecu pripremala na to da će se jednog dana sama brinuti za sebe. Proučavala je s njima Bibliju, vodila ih na sastanke, a i naučila ih je kako se rade metle, koje su prodavali uz cestu. Kad je umrla 1998, za njene se sinove nastavila brinuti njena majka. Misionarka koja je Mapolo dovela do krštenja pobrinula se da četvorica dječaka od Zavoda za socijalnu skrb dobiju neke povlastice i da im se plati školovanje. Drugi Jehovini svjedoci dali su im odjeću. Kasnije je umrla i njihova baka. Jedan brat iz skupštine proučavao je s njima Bibliju te im je plaćao stanarinu. Sva četvorica redovito dolaze na sastanke. Dvojica su nekršteni objavitelji, a najstariji, Rantso, koji sada ima 20 godina, krstio se na pokrajinskom sastanku u ožujku 2004. On je proučavao sa svojim bratićem Retselisitsoeom, koji se krstio na istom pokrajinskom sastanku. Rantso je veoma zahvalan za brigu i ljubav koju braća već toliko godina pokazuju prema njemu i njegovoj braći.

Misionar koji služi u Kamerunu izvještava: “Svakog tjedna dok sam s jednim mladićem proučavao Bibliju čuo sam kako netko u kući pjeva vjerske pjesme. Upitao sam tog mladića tko nam to pjeva. Bio je to njegov brat Stephen, koji je slijep. Počeo sam s njim proučavati Bibliju pomoću brošure Što Bog zahtijeva od nas? snimljene na audiokaseti. Postavili smo si cilj da svaki put napamet naučimo jedan biblijski redak. Stephen ima izvrsno pamćenje te je naučio mnoge biblijske retke. Također dolazi na sastanke i često daje komentare. Nedavno je održao svoj prvi govor u Teokratskoj školi propovijedanja. Dobio je zadatak da pročita jedan dio iz Biblije, no budući da ne zna Brailleovo pismo, morao ga je naučiti napamet. Radujem se što ću uskoro Stephena povesti za ruku te zajedno s njim ići u službu. Jedan od njemu najdražih biblijskih redaka je onaj iz Izaije 35:5, gdje stoji: ‘Tada će se otvoriti oči slijepima.’ Stephen je sretan što su se njegove duhovne oči već otvorile te sada pjeva hvalospjeve Jehovi i zahvaljuje mu što će mu u budućnosti vratiti i doslovan vid.”

U ratom pogođenoj Liberiji žena po imenu Nancy pristupila je jednoj našoj sestri i zamolila je da s njom proučava Bibliju. Njen joj je pastor rekao da će Bog poslati Jehovine svjedoke u pakao zbog toga što su oni lažni kršćani. No u njenoj blizini živi nekolicina Jehovinih svjedoka i ona je primijetila da starješine iz tamošnje skupštine koriste svaku priliku kad pucnjava prestane kako bi provjerili kako su njihova braća. Također je primijetila da Jehovini svjedoci koriste svaku priliku kad se situacija malo smiri kako bi propovijedali drugim ljudima. Ona i mnogi drugi u tom gradu bili su zadivljeni kad su vidjeli da je vozilo podružnice prvo prošlo liniju fronte i donijelo prijeko potrebnu humanitarnu pomoć koju su poslali Jehovini svjedoci iz Francuske i Belgije. “Ja mislim da vi posjedujete istinu”, rekla je. Njen studij dobro napreduje.

Jedan mladić trebao je u nekom selu u Ugandi obaviti zidarske radove na kući u kojoj braća održavaju sastanke. Jedan pionir iskoristio je tu priliku kako bi mu svjedočio. Mladiću se svidjelo ono što je čuo. No uskoro se trebao vratiti u svoje selo, koje se nalazilo visoko u planinama. Budući da tamo nije bilo Jehovinih svjedoka, pionir mu je objasnio gdje se nalazi najbliža Dvorana Kraljevstva. Mladić se biciklom vozio 30 kilometara po uskim prašnjavim putevima koji vode niz planinu kako bi pronašao braću. No budući da u Dvorani Kraljevstva nije bilo nikoga, ispod vrata je gurnuo papirić na kojem je napisao da želi proučavati Bibliju. Pionir koji ga je kasnije potražio u njegovom selu iznenadio se kad je saznao da tamo dvjestotinjak ljudi želi čuti biblijsku poruku. Mnogi od njih željeli su proučavati Bibliju. Na tom udaljenom području sada se održavaju sastanci.

U jednom malom selu na jugoistoku Nigerije u kojem živi šestotinjak ljudi, mještani su rano jedne večeri na nebu ugledali jaku svjetlost, koja se reflektirala u rijeci. Učinilo im se da se svjetlost približava, pa su počeli trčati, tražeći zaklon. Mnogi su mislili da je to uništenje o kojem su im propovijedali Jehovini svjedoci, pa su otrčali u Dvoranu Kraljevstva, govoreći: “Harmagedon neće uništiti ovu kuću.” U deset sati navečer napokon su shvatili da je svjetlost koju su vidjeli zapravo bila šumski požar. Kad su ih braća upitala zbog čega nisu otrčali u druge crkve, jedan je čovjek rekao: “Druge su crkve beskorisne. One će biti uništene u Harmagedonu, a Dvorana Kraljevstva neće.”

Jedna sestra koja je opća pionirka i propovijeda u izbjegličkom kampu u Gvineji priča: “U službi od kuće do kuće naišla sam na jednu osmogodišnju djevojčicu, koja je invalid. Ona mi je rekla da je njeni roditelji obično cijeli dan ostave samu u zaključanoj kući. Rekla sam joj da bih željela da mi ona bude prijateljica. Zatim sam je upitala što bi ona voljela da Bog učini za nju. Rekla je da bi voljela kad bi joj Bog omogućio da može hodati. Otvorila sam Izaiju 35:5, 6 i pokazala joj Jehovino obećanje da će hromi hodati. Zatim sam otvorila brošuru Raduj se zauvijek životu na Zemlji! i pokazala joj sliku koja prikazuje Isusa kako liječi bolesne. Također sam joj rekla da će i ona doživjeti te blagoslove ako bude proučavala Bibliju i postupala u skladu s onim što Jehova od nje očekuje. Ona je pristala proučavati Bibliju. Proučile smo čitavu brošuru Raduj se zauvijek, a uskoro ćemo završiti i s proučavanjem brošure I ti možeš biti Božji prijatelj! Nakon što je proučavala tri tjedna, djevojčica je rekla da bi željela dolaziti na sastanke. Budući da ne može hodati, ja dolazim po nju te je na leđima nosim na sastanke. Ona toliko voli sastanke da je, ako ne dođem po nju, jako tužna, pa čak i plače.”

◼ SJEVERNA, SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 868 871 739

Broj objavitelja: 3 165 925

Broj biblijskih studija: 3 089 453

Marie s Guadeloupea priča: “Neki gosti hotela u kojem radim spomenuli su mi da na stijeni na obližnjoj plaži već dva dana stoji nečija odjeća i cipele. Otišla sam po te stvari, nadajući se da ću među njima pronaći nešto pomoću čega ćemo otkriti tko je njihov vlasnik. Uz odjeću sam pronašla i novčanik, a u njemu 1 067 eura! Neki ljudi koji su stajali u blizini nagovarali su me da zadržim dio novca, a ostatak da podijelim s njima. Odmah sam im rekla da sam Jehovin svjedok i da mi savjest nalaže da postupim pošteno. Tako sam sve stvari odnijela na recepciju hotela. Osoblje hotela također se začudilo što nisam uzela novac, pa sam i njima objasnila zbog čega sam tako postupila. Kad sam ponovno otišla na plažu, neki su ljudi htjeli saznati više o našim vjerovanjima. Svjedočila sam im, koristeći pritom Bibliju. Među njima je bila i jedna žena, koja je rekla: ‘Odsad će za mene raditi samo Jehovini svjedoci.’” Kasnije je pronađen vlasnik tih stvari, a policija je pohvalila sestru zbog njenog poštenja.

Antonio je betelski radnik iz Meksika koji koristi svaku priliku kako bi s ljudima razgovarao o istini. Nedavno je išao na skupštinski sastanak te je u autobusu dao traktat lijepo odjevenom mladiću i ženi. Uslijedio je ugodan razgovor. Antonio priča: “Pozdravio sam se s njima kad smo stigli do moje stanice, no na moje iznenađenje, oni su odlučili sići ranije kako bismo nastavili razgovor. Sišli smo i još malo popričali, nakon čega sam se opet pozdravio s njima. Oni su me nato upitali kamo idem. Rekao sam im da idem na sastanak u svoju skupštinu. Pogledali su se te me upitali mogu li i oni sa mnom. ‘To bi mi baš bilo drago!’ rekao sam im.” Mlada žena, koja je odvjetnica, i njen nećak, koji još studira, čuli su za istinu prije nekoliko godina, no zbog protivljenja obitelji prekinuli su kontakt s Jehovinim svjedocima. Dok su s Antoniom išli na sastanak, rekli su da bi voljeli vidjeti osobu koja je prva s njima razgovarala o Bibliji. Ugodno su se iznenadili kad su je doista tamo i vidjeli! Bili su radosni što su došli na sastanak te su čvrsto odlučili da će proučavati Bibliju. “Jehova nas je doveo ovdje i odsada ćemo uvijek dolaziti”, rekla je mlada žena. S njima je uspostavljen studij, koji se vodi dvaput tjedno.

Na Haitiju su Jacqueline, žena pokrajinskog nadglednika, i jedna pionirka u službi propovijedanja ugledale mladu ženu koja je sama sjedila pored ceste i plakala. Prišle su joj i upitale je zašto plače. Žena im u početku nije željela reći o čemu se radi, no kako su sestre bile taktične, ali i odlučne, rekla je: “Učinila sam ono što sam željela.” Shvativši da je vjerojatno popila otrov, Jacqueline ju je upitala je li to učinila, našto je žena potvrdno kimnula glavom. Sestre su je brzo odvele u bolnicu. Idućeg tjedna pionirka ju je ponovno posjetila kako bi je ohrabrila. Započet je biblijski studij.

Lourdes iz Paragvaja šokirala se kad joj je na blagajni supermarketa rečeno da je novac kojim je željela platiti račun lažan. Blagajnica je odmah pozvala osiguranje. Lourdes i njena petogodišnja kći Ingrid odvedene su u jednu malu prostoriju, gdje su trebale sačekati policiju. Poslovođa supermarketa i čovjek iz osiguranja inzistirali su na tome da im sestra kaže odakle joj taj lažan novac. Lourdes se nije mogla sjetiti gdje ga je dobila te im je rekla da nije znala da je lažan. Sve to uzrujalo je Ingrid, koja je poslovođi i drugom čovjeku rekla: “Ponašate se kao da smo lopovi. Moja mama nije lopov. Mi smo Jehovini svjedoci i ne lažemo ljudima.” Poslovođa je upitao Lourdes je li ona zaista Jehovin svjedok, što je ona potvrdila. Kad su nazvali podružnicu Jehovinih svjedoka, napokon su se uvjerili da je to istina. Ispričali su se Lourdes i Ingrid zbog neugodnosti koje su doživjele te su ih pustili da odu. Mala Ingrid kasnije je rekla da joj je najgore bilo to što joj majka nije mogla kupiti kokice koje je toliko željela.

Jedan brat iz Kostarike odlučio je u službi propovijedanja posjetiti i svog susjeda koji je katolik te mu svjedočiti. Brat je osjećao nelagodu jer je znao da taj čovjek ne voli Jehovine svjedoke i da je grub prema njima. No na njegovo iznenađenje, on ga je pozvao da uđe te mu objasnio zbog čega je promijenio stav prema Jehovinim svjedocima. Jedan njegov prijatelj pozvao ga je da s njim otputuje u jedno daleko mjesto kako bi posjetio evangeličku crkvu. Kad je došao, članovi crkve rekli su mu da “da svjedočanstvo”, odnosno da ispriča svoje vjersko iskustvo. On je samo rekao da je katolik. Članovima crkve to se nije svidjelo, te su mu rekli da napusti crkvu, a njegovom prijatelju da bi mogao biti izopćen zbog toga što se druži s katolikom. Taj je čovjek otišao iz crkve, no budući da je bio jako daleko od svog doma i nije poznavao taj kraj, nije znao gdje će prenoćiti. Otišao je u neku kuću i objasnio ljudima što mu se dogodilo, a oni su ga pozvali da uđe. Dali su mu jesti i rekli mu da može prenoćiti kod njih. Također su mu i propovijedali. Da, bili su to Jehovini svjedoci. To je ostavilo dubok dojam na ovog čovjeka, koji je shvatio da Jehovini svjedoci istinski ljube svoje bližnje. On sada proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima.

Jedna sestra s Trinidada piše: “Dok sam svjedočila na ulici, pristupila mi je jedna žena i zamolila me da joj dam najnovije brojeve časopisa. Dala sam joj časopise te joj ponudila besplatan biblijski studij. Rekla mi je da je već proučavala, no da se nedavno preselila na ovo područje. Pitala sam je kako se zove i gdje živi, no nije mi htjela reći. Rekla je da će mi Bog, ako doista služimo pravome Bogu, pokazati gdje ona živi. Idućeg sam dana u službi propovijedanja pokucala na jedna vrata i otvorila nam je upravo ta žena. Kad je ugledala moju suradnicu i mene, nasmijala se i začuđeno rekla: ‘Kako to da ste me pronašli tako brzo?’ Podsjetila sam je na ono što je rekla prilikom našeg jučerašnjeg razgovora. Pozvala nas je da uđemo te je započet studij. Ta je žena sada nekršteni objavitelj.”

◼ AZIJA

Broj zemalja: 47

Broj stanovnika: 3 971 703 969

Broj objavitelja: 574 927

Broj biblijskih studija: 444 717

Ghanshyam je opći pionir u Nepalu. Kao vozač taksija, on susreće razne ljude i primijetio je da je većina njih u žurbi čak i noću, te da nemaju vremena za razgovor. Pa ipak, on uvijek nastoji započeti razgovor. Kad god je to moguće, onima koje vozi uruči traktat s prikladnom temom te im da adresu najbliže Dvorane Kraljevstva. Mnogi putnici zahvalni su mu na tome. Petorica njih sada s Ghanshyamom proučavaju Bibliju.

Suprug jedne naše sestre s Tajvana ima snažan glas i često je grdio svoju suprugu, pogotovo kad bi se spremala poći na kršćanski sastanak. No jednog je dana doživio moždani udar. Bio je paraliziran te je odvezen u bolnicu. Sestra se strpljivo brinula za njega te je taktično iskoristila period njegovog oporavka kako bi mu pomogla da razvije cijenjenje prema biblijskoj istini. Rekla mu je: “Trebaš vježbati svoj mozak. Zato ću ti reći neke informacije, a ti ih pokušaj upamtiti. Može?” On je znao da treba što više koristiti mozak, pa se složio s tim. Sestra je koristila misli iz raznih brošura kako bi ga naučila temeljne biblijske istine, kao što su kako glasi Božje ime, koje su njegove osobine i što je tema Biblije. Pored toga, posjećivala su ga mnoga braća koja su pokazala da im je stalo do njega. To ga se toliko dojmilo da je nakon povratka iz bolnice pristao na biblijski studij. Premda je u kolicima, počeo je dolaziti na sastanke, a svoj snažan glas sada koristi za davanje komentara.

Rohana je specijalni pionir koji propovijeda na seoskim područjima Šri Lanke. On je stalno imao problema s jednim čovjekom koji trokolicom prevozi ljude. Čim bi taj čovjek vidio Rohanu u službi, psovao bi ga i vikao na njega. Jednom mu je čak zaprijetio da će ga izbosti ako ne prestane propovijedati na tom području. Rohana je uvijek blago reagirao. Kasnije je taj čovjek doživio nesreću te je zbog teških ozljeda završio u bolnici. Rohana ga je posjetio i donio mu poklon. Kad je čovjek vidio tko mu je došao u posjet, počeo je plakati te je zamolio Rohanu da mu oprosti što se tako ružno ponašao prema njemu. “Gospodine, s obzirom na to kako sam se ponašao prema vama, bilo bi bolje da me udarite batinom, a ne da me ovako daleko dolazite tješiti”, rekao mu je taj čovjek. Kasnije je izašao iz bolnice i nastavio sa svojim poslom. Sada redovito čita naše časopise.

Mnoge žene iz stranih zemalja dolaze u Hong Kong kako bi radile kao kućne pomoćnice. Jedna od njih je na Filipinima počela proučavati brošuru Što Bog zahtijeva od nas? te je željela nastaviti s proučavanjem. No nije znala gdje će pronaći Jehovine svjedoke, pa se molila za pomoć da ih pronađe. Kad je imala slobodan dan, otišla je u jedan park u poslovnom dijelu grada gdje se vikendom okupljaju mnogi Filipinci. Tamo je tražila Jehovine svjedoke, no nije ih pronašla, premda oni vikendom redovito svjedoče u tom parku. Ipak, u kanti za smeće pronašla je brošuru Zahtjevi. Uzela ju je i primijetila da na njoj piše telefonski broj. Bio je to broj sestre koja je nekome uručila tu brošuru. Žena se veoma iznenadila i obradovala kad je saznala da ta sestra radi u istom stambenom kompleksu kao i ona. S njom je nastavljen biblijski studij te dolazi na sastanke.

Pokrajinski nadglednik i još jedan starješina u Republici Koreji u pravi su čas izvršili pastirski posjet kod jedne sestre koja je deset godina bila neaktivna. Njen suprug, koji je bio ateist, odlučio je da će nakon operacije otići u crkvu. Kad su braća posjetila sestru, upoznala su i njenog supruga, koji je nakon prijateljskog razgovora prihvatio brošuru Zahtjevi. Starješina je počeo proučavati s tim čovjekom, dok je istovremeno hrabrio i sestru. Njen je suprug prihvatio poziv da prisustvuje oblasnom kongresu, nakon čega je prestao odlaziti u crkvu te je postao redovit na sastancima. I sestra je napredovala te je zamolila braću da netko posjeti njena četiri sina i kćeri, koji žive u drugom gradu. Na koncu se krstio njen suprug, najstarija kći i njen suprug te najmlađa kći. Kasnije su se krstili i sestrin najstariji sin i njegova supruga, što je ukupno šest novih Jehovinih svjedoka.

Srednjoškolka Yuki, koja je iz Japana, nikako nije mogla smoći hrabrosti da drugima u razredu kaže da je Jehovin svjedok. Svjesna toga da bi im trebala svjedočiti, uvidjela je da mora preuzeti inicijativu jer njeni vršnjaci nikada nisu razgovarali o religiji. Odlučila je to učiniti tako da se za vrijeme odmora pomoli prije jela. Čitavo se jutro usrdno molila Jehovi da joj da hrabrosti. Zatim je prije ručka pognula glavu i namjerno se molila malo duže kako bi drugi to zapazili. Kad je završila, jedna ju je djevojka upitala je li joj dobro. No Yuki nije smogla hrabrosti da joj svjedoči. To ju je jako ražalostilo te je kasnije u molitvi rekla Jehovi da joj je žao i ponovno ga je molila za hrabrost. Idućeg dana nakon što se pomolila ista ju je djevojka ponovno upitala je li joj dobro. Yuki je pomislila: ‘Evo ti prilike da svjedočiš!’ te je djevojci objasnila da je Jehovin svjedok. Djevojka je najprije bila iznenađena, no zatim je obasula Yuki mnogim pitanjima kao što su: Za što se moliš? Kako se Bog zove? Tko je bio Isus? i tako dalje. Yuki je bila veoma radosna.

Glenn iz Kupanga (Indonezija) bio je poznat kao pijanica i narkoman. Ljudi su mu znali platiti da nekome zaprijeti ili da ga pretuče. Kad je jednom bio kod svojih roditelja, na vrata su došla dva Jehovina svjedoka te su s njim razgovarala o Bibliji. On je ubrzo prihvatio biblijski studij te je uz veliki napor počeo odbacivati loše navike. Jednog mu je dana vlasnik neke trgovine dao veliku svotu novca kako bi pretukao nekog čovjeka. Glenn je razmislio te je odlučio da više neće prihvaćati takve poslove. Vratio je novac i odbio to učiniti. Kad je kasnije otišao u jednu drugu trgovinu, vlasnik se uplašio da ga je došao pretući. Glenn mu je rekao da sada proučava Bibliju i živi mirnim životom. Vlasnik trgovine prihvatio je biblijski studij te mu je ponudio da radi u njegovoj trgovini. Glenn se krstio na oblasnom kongresu prošle godine, kojem je prisustvovao i vlasnik te trgovine.

◼ EUROPA

Broj zemalja: 46

Broj stanovnika: 728 373 014

Broj objavitelja: 1 490 345

Broj biblijskih studija: 733 728

Kad je 88-godišnja sestra iz Nizozemske po imenu Jacoba preminula, njena je obitelj dobila pismo od policije. Ta je sestra mnogo godina redovito donosila časopise na policijsku stanicu. U pismu je, između ostalog, stajalo: “Svi smo je jako voljeli. Redovito nas je posjećivala i rado smo s njom popili čaj. Divili smo se njenoj hrabrosti i tome što je usprkos svojim godinama, i po kiši i po suncu, na biciklu posjećivala ljude i prenosila im svoja vjerovanja. Svima će nam jako nedostajati.”

Evo i jednog iskustva iz Švicarske. Obitelj Jehovinih svjedoka koja je išla na godišnji odmor dala je ključeve svog stana sinu drugih Jehovinih svjedoka kako bi im hranio ribice. Kad je taj dečko prvi put došao u njihov stan, nije ga odmah mogao otključati. Susjeda u stanu preko puta čula je nekakve zvukove, pa je pogledala što se događa. Kad je vidjela da neki dečko pokušava ući u stan, zaključila je da je provalnik te je pozvala policiju. Nakon što je dečko nahranio ribice, izašao je iz stana, a vani su ga čekala dva naoružana policajca. “Što radiš ovdje?” upitali su ga. “Hranio sam ribice ovim ljudima”, rekao je. Policajci mu nisu vjerovali. Zatim im je rekao: “Ja sam Jehovin svjedok, kao i obitelj koja ovdje stanuje. Oni su me zamolili da im hranim ribice dok su na godišnjem odmoru. Zato su mi i dali ključeve stana.” Ni to nije uvjerilo policajce, pa su ga odlučili odvesti na policijsku stanicu. “Čekajte!” rekao je dečko. “Ovdje imam broj mobitela mojih prijatelja. Možete ih odmah nazvati i provjeriti da li vam govorim istinu.” Policajci su nazvali taj broj i provjerili to što im je dečko rekao. Zatim su mu se ispričali i otišli. Kad se obitelj vratila s godišnjeg odmora, javili su se susjedi iz stana preko puta, koja se tek nedavno doselila. Zahvalili su joj što se brinula za njihov stan te joj objasnili da je dečko koji je dolazio Jehovin svjedok kao i oni i da je pošten. Budući da žena nije znala mnogo o Jehovinim svjedocima, razgovor se nastavio te je prihvatila biblijski studij.

U službi od kuće do kuće jedna sestra iz Italije razgovarala je s mladom ženom koja ima puno obaveza kao majka i zaposlena žena. Poslije ju je puno puta bezuspješno pokušavala pronaći, pa joj je odlučila telefonirati. Kad ju je nazvala, mlada žena joj je objasnila da zbilja nema vremena razgovarati o Bibliji. Sestra joj je nato rekla: “Čak i preko telefona, za samo 10 do 15 minuta, mogli biste naučiti nešto novo.” “Ako o tome možemo razgovarati telefonom, onda u redu”, rekla je žena. Sestra joj je nedavno dala knjigu Spoznaja koja vodi do vječnog života te je započela studij putem telefona. Studij se obično vodi subotom prijepodne, no više ne traje 10 do 15 minuta, već pola sata.

Angela je jedan od sve brojnijih objavitelja u Velikoj Britaniji koji svjedoče mnogim strancima koji tamo žive. Kad je došla u jedan kineski restoran kako bi tamo svjedočila, jedan čovjek koji tamo radi dao joj je znak da ode. No dok je odlazila, neka je Kineskinja istrčala iz restorana i na kineskom izgovorila Božje ime. Otada joj je Angela počela redovito donositi časopise. Premda se toj ženi svidjela naša literatura, rekla je da joj je teško vjerovati u to da je Bog stvorio svemir. Ona je smatrala da je sve nastalo slučajno.

Njen posao u restoranu bio je pripremati jedan kineski specijalitet. Angela ju je upitala koliko joj je sastojaka potrebno da bi ga pripremila. Žena je rekla: “Pet.” Angela joj je zatim predložila da idući put kad bude pripremala to jelo baci svih pet sastojaka uvis i zatim vidi što će od toga ispasti. Kad je idućeg tjedna posjetila ovu Kineskinju, ona joj je donijela svježe pripremljeni kineski specijalitet te joj rekla da sada vjeruje da je Bog stvorio svemir. S njom je započet biblijski studij, koji se redovito vodi i žena izvrsno napreduje u usvajanju istina iz Božje Riječi.

Borci za zaštitu okoliša često organiziraju prosvjede kad se u Njemačkoj željeznicom prevozi radioaktivni otpad iz nuklearnih odlagališta. Stoga u takvim prilikama željeznicu čuva mnogo policajaca, koji su zaduženi za to da vlaku osiguraju prolaz. U studenom 2003. vlak s nuklearnim otpadom trebao je proći u blizini mjesta gdje Gudrun služi kao pionir. Ona priča: “Pretpostavila sam da će policajci satima sjediti pored željeznice i čekati prolazak vlaka, pa sam im odlučila odnijeti nešto za čitanje.” Policajci su bili vrlo pristupačni. Gudrun je časopise Kula stražara i Probudite se! stavila u pletenu košaru te im je pristupala bez ikakvih poteškoća. Grupa policajaca iz Bavarske čak se fotografirala s njom dok im je pored njihovog vozila nudila Probudite se! U dva dana Gudrun je proputovala 120 kilometara, razgovarala s više od 100 policajaca te im uručila 184 časopisa. “Nikada neću zaboraviti to iskustvo!” radosno je rekla.

Vraćajući se s posla, Ana María iz Španjolske otišla je na autobusnu stanicu te je tamo čekajući autobus počela čitati neke oglase. Jedan od njih odmah joj je privukao pažnju. On je glasio: “Hitno trebam stupiti u kontakt s Jehovinim svjedocima kako bih nastavila proučavati Bibliju.” Ana María je odmah nazvala taj telefonski broj i dogovorila se sa ženom po imenu Felicitas da se nađu. Ona se prije nekog vremena doselila iz Ekvadora, gdje je dvije godine proučavala Bibliju. Biblijski studij odmah je obnovljen te Felicitas i njen sin otada dolaze na sve sastanke. Oni su sretni što prekid u proučavanju nije trajao predugo te što su mogli nastaviti duhovno napredovati.

Jedna žena iz Bugarske pridružila se svom unuku koji je s Jehovinim svjedocima proučavao Bibliju. Oduševila se kad je saznala da je Božje ime Jehova. Budući da u njenoj Bibliji nije bilo Božjeg imena, odlučila je otići u knjižaru i kupiti prijevod u kojem se ono koristi. Vlasnik knjižare pitao ju je što traži. Kad mu je rekla, on je počeo vikati: “Vi pripadate onoj sekti!” Upravo u tom trenutku u knjižaru je ušao jedan svećenik. Na pitanje kako glasi Božje ime on je rekao: “Jehova, naravno. I prestanite vikati na tu ženu!” Vlasnik knjižare ostao je zaprepašten. Ta žena i još tri člana njene obitelji izvrsno duhovno napreduju.

Jedna obitelj u Rusiji doživjela je veliku tragediju, naime roditelji su izgubili svog voljenog sina. Dan prije sahrane majka je telefonirala svim sinovljevim poznanicima, a brojeve je pronašla u njegovom notesu. U njemu se nalazio i broj jedne obitelji Jehovinih svjedoka, koju je majka također pozvala na sahranu. Ta obitelj nije poznavala roditelje preminuloga, no odlučila je iskoristiti tu priliku kako bi im pružila utjehu. Brat je s ocem preminulog razgovarao o nadi u uskrsnuće te mu je dao brošuru Kad umre netko koga voliš. Zatim ga je nakon dva dana ponovno posjetio. Čovjek je rekao: “Brošura nas se jako dojmila. Odlučili smo odvojiti vrijeme za proučavanje Biblije.” Njegova se supruga uključila u Teokratsku školu propovijedanja te se sprema postati nekršteni objavitelj.

◼ AUSTRALIJA I OCEANIJA

Broj zemalja: 30

Broj stanovnika: 34 820 382

Broj objavitelja: 94 087

Broj biblijskih studija: 48 307

Olena s Havaja krstila se u prosincu 2003, kad je imala samo 12 godina. Za razliku od drugih mladih, koji su zaokupljeni zabavom, Olena si je postavila konkretne duhovne ciljeve. Ona kaže: “Jako sam sretna što sam u ožujku i svibnju služila kao pomoćni pionir i doista sam uživala surađivati s pionirima i starijom braćom. Subotom poslijepodne išla sam s jednom prijašnjom misionarkom na njene posjete i biblijske studije kod ljudi koji govore kineski. Jako mi se svidio taj jezik. Moj sljedeći veći cilj je postati opći pionir i služiti u skupštini koja djeluje na stranom jeziku. Da bih ostvarila taj cilj, u službu idem srijedom nakon škole, subotom i nedjeljom. Osim toga, služit ću kao pomoćni pionir što je češće moguće.” Olena smatra da joj još neke stvari mogu pomoći u ostvarenju njenih ciljeva. Ona kaže: “Trebam čuvati svoje srce. To znači da svojim postupcima trebam pokazati koliko mi je važno ugoditi Jehovi. Druženje s onima koji prema Jehovi osjećaju isto što i ja pomoći će mi da i dalje ostanem na pravom putu. Što budem više vremena provodila u službi Jehovi, to ću manje vremena biti sa svjetovnim ljudima. To će me zaštititi od toga da počnem misliti kako bi mi materijalne stvari ili nemoralna zabava mogle donijeti sreću.”

Na Solomonskim otocima uobičajeno je da roditelji jedno ili dvoje djece daju rođacima kako bi ih oni odgojili. Kad je jedan bračni par saznao što Jehova očekuje od roditelja, dogovorili su se s rođacima da se njihova kći Deborah, koja je tada već bila tinejdžerka, vrati kući. Kako se Deborah osjećala kad se iznenada našla u obitelji Jehovinih svjedoka, koja redovito ide na sastanke, u službu propovijedanja te zajednički proučava Bibliju? Deborah se prisjeća: “Već na prvom sastanku kojem sam prisustvovala primijetila sam da je ostalim prisutnima doista drago što sam došla. Očekivala sam da će tamo biti svećenici u svojim odorama, no nije ih bilo. Primijetila sam da svi sudjeluju na sastanku, čak i mala djeca.” Ubrzo je i Deborah počela sudjelovati na sastancima. Još nešto što je se naročito dojmilo jest način na koji njen otac poučava nju i njenu braću i sestre. Deborah kaže: “Tata nam pomaže da duboko razmišljamo o ljudima o kojima govori Biblija. To mi puno pomaže kad imam neki problem.” Ona je sada nekršteni objavitelj i kaže da je jako sretna što je istina iz Božje Riječi potakla njene roditelje da je ponovno dovedu u obitelj, a i na put života.

Neki dijelovi Papue Nove Gvineje brdoviti su i do mnogih se sela ne može doći cestom. Do nekih od tih sela suvremena civilizacija uopće nije došla. No dobra vijest o Kraljevstvu doprla je i do ljudi na tim područjima. Čovjek po imenu Leanna došao je na skupštinski sastanak u glavni grad Port Moresby. Braća su se iznenadila kad su saznala da je on poglavica jednog udaljenog sela visoko u planinama, čiji stanovnici žive u primitivnim uvjetima. Leanna je pet dana hodao kroz šumu kako bi došao do ceste, a onda je kamionom doputovao do glavnog grada. Rekao je da je prije otprilike četiri godine bio u Port Moresbyu te je na ulici od jednog brata dobio časopis Kula stražara. Ponio ga je kući te je, nakon što ga je pročitao, počeo iz njega poučavati stanovnike svog sela. Činio je to svake nedjelje nekoliko godina, a časopis je čuvao u plastičnom omotu kako se ne bi oštetio. Na koncu su ga stanovnici sela nagovorili da potraži izdavače tog časopisa. Tako je ponovno otišao u grad i potražio braću. Ona su s njim započela studij. Leanna je otprilike dva tjedna ostao kod jedne obitelji Jehovinih svjedoka te je do kraja proučio brošuru Zahtjevi. Kad su mu braća rekla da u jednom gradiću blizu njegovog sela postoji skupština, on se veoma obradovao te je rekao: “Izvrsno! To je samo dva dana hoda od mog sela!” S torbom punom literature i većim razumijevanjem istina iz Božje Riječi Leanna je pošao na dugačak put kući. Braća uskoro planiraju posjetiti to selo kako bi tamošnje stanovnike poučila pravim biblijskim istinama.

Jedna sestra iz otočne države Kiribatija koja radi u Prevodilačkom uredu Jehovinih svjedoka priča sljedeće iskustvo: “Jednog jutra u torbu sam stavila Kulu stražaru koja govori o paklu kako bih je nekome ponudila, premda je to bio stariji broj. Moj suradnik i ja naišli smo na jednog čovjeka. Predstavili smo se, kratko mu objasnili što Biblija kaže o paklu te mu ponudili časopis. On je spustio glavu i neko vrijeme nije ništa govorio, pa sam ga pitala što nije u redu. Kad je podigao glavu, primijetila sam da su mu oči pune suza. Rekao nam je da ga je ta tema jako dirnula. Njegov je sin umro nekoliko tjedana ranije te su on i njegova supruga još uvijek bili jako tužni. Stalno su se molili Bogu da ih utješi jer su mislili da je njihov sin sada u paklu. Kad je čovjek saznao što Biblija kaže o stanju mrtvih, jako se iznenadio i obradovao. Na ponovnom posjetu započet je studij. Taj čovjek često spominje kako se molio Bogu da mu otkrije istinu i kako je vapio za time da pronađe religiju koja doista naučava iz Biblije. Počeo je dolaziti na sastanke, za koje se dobro priprema kako bi od srca komentirao na Studiju Kule stražare.”

U prosincu 2003. više od 60 000 delegata prisustvovalo je najvećem kongresu Jehovinih svjedoka koji je ikad održan u Australiji. Kad se vratila s kongresa održanog u Sydneyu, šestogodišnja Alyscea jedva je čekala da djeci iz škole pokaže svoju novu knjigu, Uči od Velikog Učitelja. Kad je njena majka tog poslijepodneva došla po nju, iznenadila se vidjevši da na školskoj ploči velikim slovima piše “Dajte slavu Bogu!” Tog je jutra Alyscea dobila priliku da pred tri učiteljice i 24 djece iz svog razreda priča o tome što se događalo na kongresu. Svima se veoma svidjela nova knjiga i ono što im je Alyscea oduševljeno ispričala o kongresnom programu. Natpis “Dajte slavu Bogu!” na ploči je ostao cijeli dan.

[Slika na stranici 43]

Nafissatou (Niger)

[Slika na stranici 43]

Rantso (drugi zdesna) sa svojim bratićem i braćom (Lesoto)

[Slika na stranici 48]

Marie (Guadeloupe)

[Slika na stranici 48]

Antonio (Meksiko)

[Slika na stranici 52]

Ghanshyam (Nepal)

[Slika na stranici 56]

Jacoba (Nizozemska)

[Slika na stranici 58]

Angela (Velika Britanija)

[Slika na stranici 61]

Olena (Havaji)