12 Neka geografska obilježja biblijskih zemalja

Rijeke i potoci. Premda se izraz “rijeka” u Bibliji uglavnom odnosi na prave rijeke koje nikad ne presušuju (primjerice Eufrat i Jordan), u nekim se slučajevima ne odnosi na stalne vodene tokove. Većina “rijeka” u Palestini zapravo su doline (korita) koje tijekom ljetnih mjeseci presuše no u kišnoj sezoni ili kad se u planinama topi snijeg i led njima teku bujice (1Kr 17:7; 18:5). Na hrvatskom su poznate po svom arapskom imenu — vadi. Na hebrejskom se nazivaju nahal. Ta se riječ može odnositi na dolinu kroz koju takav vodotok protječe (1Mo 26:19; 2Kr 3:16; Job 30:6; Pj 6:11), ali i na sam vodotok (1Kr 17:4; Ps 110:7). Neki učenjaci navode izraze “bujično korito” i “bujična dolina” kao njene preciznije prijevode. U ovom je prijevodu Biblije taj izraz prevođen po kontekstu, pojmovima ‘rijeka’, ‘(riječna) dolina’ i ‘potok’.

U Jobu 6:15 takvi se vodotoci nazivaju ‘zimskim bujicama’. Kad u zimskom razdoblju zbog topljenja snijega i leda te rijeke nabujaju, njima silovito teče velika količina vode. No tijekom ljeta, kad je voda najpotrebnija, one presuše, pa i ljudi i životinje žeđaju. Budući da su ga prijatelji izdali u vrijeme kad su mu trebali pružiti utjehu, Job ih je usporedio sa ‘zimskom bujicom’. Izraz ‘zimska bujica’ upotrijebljen je u Pr 1:7, gdje se očigledno odnosi na vodotok.

Među “rijekama”, odnosno bujičnim dolinama, spomenutima u Bibliji jesu: Araba (Am 6:14), Arnon (5Mo 2:36), Besor (1Sa 30:9), Kerit (1Kr 17:3), Egipat (Jš 15:4), Eškol (4Mo 13:23), Gerar (1Mo 26:17), Jabok (5Mo 2:37), Kana (Jš 16:8), Kidron (2Sa 15:23), Kišon (Su 4:7), Sorek (Su 16:4) i Zered (5Mo 2:13).

Pustinja. Izraz “pustinja” koristi se na mnogo mjesta u Bibliji. Međutim, on se rijetko kad odnosi na pješčanu pustinju poput nekih dijelova Sahare u kojima nema ničega osim pijeska. Izvorni izrazi prevedeni pojmom “pustinja” (na nekim mjestima “pustara”) uglavnom se odnose na nenaseljena područja. U takvim “pustinjama” može rasti oskudna vegetacija, pa čak i malobrojno drveće (Jr 17:6; Eze 19:13), a mogu obuhvaćati i pašnjake (Ps 65:12; Jr 23:10 i 2Mo 3:1). U njima mogu živjeti i razne vrste ptica, gmazova, kozorozi, divlji magarci, zebre, deve, šakali i vukovi (3Mo 11:30; 5Mo 32:10, 11; 1Sa 24:2; Job 39:5, 6; Ps 140:3; Iza 34:11-15; Jr 5:6). U njima može biti čak i cisterni za vodu (2Lje 26:10), kuća, pa čak i gradova (1Kr 2:34; Jš 15:61, 62; Iza 42:11). No uglavnom je to rijetko naseljeno, neobrađivano područje (Jr 2:2). Na mnogim mjestima glavna konotacija izraza “pustinja” je negostoljubivost i nenaseljenost područja, a ne stupanj razvijenosti vegetacijskog pokrova.

Pustinjom se naziva i područje kojim su Izraelci lutali 40 godina, putujući od jednog kraja do drugog, kroz Šur, Sin, Sinaj, Paran i Zin (2Mo 15:22; 16:1; 19:1; 4Mo 10:12; 20:1). Osim u izoliranim oazama, na Sinajskom poluotoku prevladava pijesak, šljunak i kamen. Oskudna vegetacija raste u vadijima. Premda ta pustinja ne izgleda poput Sahare, izrazito je negostoljubiva. Bez Božje pomoći Izraelci ne bi preživjeli u ‘pustinji velikoj i zastrašujućoj, u kojoj su zmije otrovnice i škorpioni i žedna zemlja bez vode’ (5Mo 1:19; 8:15).