8 “Mučenički stup”
Grčki: σταυρός (staurós); latinski: crux
Izraz “stup” u Mt 27:40 koristi se u vezi s Isusovim pogubljenjem na Kalvariji, to jest Lubanjskome mjestu. Ne postoje dokazi da je grčka riječ staurós ovdje označavala križ kakav su pogani koristili kao vjerski simbol stoljećima prije Krista.
U klasičnom grčkom riječ staurós označavala je jednostavno uspravni stup, kolac ili pilon kakav se koristi za temeljenje građevina. Glagol stauróo značio je “ograditi kolcima; napraviti drvenu ogradu (palisadu)”. Nadahnuti pisci grčkih knjiga Biblije (takozvanog Novog zavjeta) pisali su uobičajenim govornim grčkim jezikom (takozvanim koinéom) i koristili su riječ staurós u istom značenju koje je imala i u klasičnom grčkom, naime za obični stup, ili kolac, bez ikakve poprečne grede postavljene pod nekim kutom. Ne postoje dokazi za suprotno. Osim toga apostoli Petar i Pavao koristili su riječ xýlon za drvo na koje je Isus bio pribijen, što pokazuje da je to bio uspravni stup bez poprečne grede, jer xýlon u ovom posebnom smislu znači upravo to (Dj 5:30; 10:39; 13:29; Ga 3:13; 1Pe 2:24). U Septuaginti riječ xýlon nalazimo u Ezr 6:11 (2. Ezrina 6:11), i tamo se koristi za gredu o koju se trebalo objesiti onoga tko krši zakon, kao i u Dj 5:30; 10:39.
U vezi sa značenjem izraza staurós, W. E. Vine u svom djelu An Expository Dictionary of New Testament Words (Rječnik s tumačenjima novozavjetnih riječi; pretisak iz 1966, I. svezak, 256. stranica) kaže: “Riječ STAUROS (σταυρός) prvenstveno se odnosi na uspravni kolac ili stup. Na njega se pribijalo zločince osuđene na smrt. I samu imenicu i glagol stauroō, koji znači ‘pričvrstiti na stup ili kolac’, u izvornom smislu treba razlikovati od križa, lika s dvije grede, kojim se služe kršćanske crkve. Lik križa potječe iz drevne Kaldeje, a koristio se kao simbol boga Tamuza (u obliku mističnoga Tau, početnog slova njegovog imena) u toj i u susjednim zemljama, uključujući i Egipat. Do sredine 3. st. po. Kr. crkve su ili napustile određene nauke kršćanske vjere ili ih izopačile. Da bi se povećao utjecaj otpadničkog crkvenog sustava, pogane se primalo u crkve premda nisu bili doživjeli preporod vjerom i u velikoj im se mjeri dozvoljavalo da zadrže svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau ili T, u svom najčešćem obliku, naime sa sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Kristov križ.”
Rječnik latinskog jezika Lewisa i Shorta kao temeljno značenje izraza crux navodi “drvo, okvir ili neka druga drvena naprava za pogubljenje na koju su zločinci bili razapeti ili obješeni”. Crux je tek kasnije poprimio značenje “križ”. Stup za pogubljivanje zločinaca zvao se na latinskom crux símplex. Ilustraciju takvog stupa, prikazanu na prethodnoj stranici, napravio je Justus Lipsius (1547-1606) u svojoj knjizi De cruce libri tres (Antwerpen, 1629, 19. stranica).
U knjizi Das Kreuz und die Kreuzigung (Križ i raspeće; Wrocław, 1878) Hermanna Fulde na 109. stranici stoji: “Na mjestima na kojima su se provodila javna pogubljenja nije uvijek bilo drveća. Zato bi se u zemlju zabio običan drveni stup. Zločinci su, podignutih ruku, bili svezani ili pribijeni na njega, a često im se vezalo ili pribijalo i noge.” Podastrijevši mnogo dokaza za to, Fulda na 219. i 220. stranici zaključuje: “Isus je pogubljen na običnom stupu. U prilog tome govori: (a) činjenica da je na Istoku pogubljenje na stupu tada bilo uobičajeno, (b) neizravno sam opis Isusovih patnji i (c) brojne izjave ranih crkvenih otaca.”
Paul Wilhelm Schmidt, koji je bio profesor na Sveučilištu u Baselu, u svom je djelu Die Geschichte Jesu (Isusova povijest; 2. svezak, Tübingen i Leipzig, 1904, 386-394. stranica) napravio detaljnu studiju o grčkoj riječi staurós. Na 386. stranici svog djela rekao je: “σταυρός [staurós] označava svaki uspravno postavljeni kolac ili balvan.” U vezi s izvršenjem kazne nad Isusom, P. W. Schmidt je napisao na 387-389. stranici: “Osim šibanja, prema izvještajima Evanđelja, za izvršenje kazne nad Isusom u obzir dolazi samo najjednostavniji oblik rimskog raspeća, vješanje neodjevenog tijela na stup, koji je, usput rečeno, Isus morao nositi ili vući na mjesto za pogubljenje kako bi ga se kao kažnjenika još više ponizilo. (...) Bilo što drugo izuzev jednostavnog vješanja isključeno je zbog načina na koji su se općenito izvršavala takva pogubljenja: Var je tako odjednom pogubio 2 000 ljudi (Josip Flavije, Židovske starine, XVII 10. 10), jednako kao i Kvadrat (Židovski ratovi, II 12. 6), prokurator Feliks (Židovski ratovi, II 15. 2 [13.2]) i Tit (Židovski ratovi, VII. 1 [V 11. 1]).”
Dakle, nema nikakvog dokaza da je Isus Krist bio razapet na dva komada drveta postavljena pod pravim kutom. Mi ne želimo ništa dodavati Božjoj napisanoj Riječi umetanjem poganske ideje o križu u nadahnuti tekst, nego staurós i xýlon prevodimo u skladu s njihovim temeljnim značenjem. Riječ staurós na nekim smo mjestima radi jasnoće preveli izrazom “mučenički stup”, primjerice u Mt 16:24, gdje ju je Isus upotrijebio da predoči patnje, sramotu i muku koja čeka i njegove sljedbenike.
[Slika na stranici 1695]
Ilustracija koja prikazuje crux simplex