Kad je ljubav slijepa
ZAMISLITE da ste jako kratkovidni i da tražite ženu, a djevojke koje dolaze u obzir izlaze van tek kad padne noć. U takvom se položaju nalazi mužjak malog noćnog paunčeta. No taj elegantan kukac iz reda leptira ima određene karakteristike koje mu olakšavaju taj ogroman izazov.
U ljetnim mjesecima naš budući prosac dane provodi kao debeljuškasta gusjenica koja proždire svu hranu na koju naiđe. Tako, kad sljedećeg proljeća izađe iz svoje kukuljice, to blistavo paunče ima u sebi dovoljno hrane do kraja svog kratkog života.
Budući da je riješilo problem prehrane, malo noćno paunče može se koncentrirati na zadatak pronalaženja bračnog druga. Međutim, da nije jednog njegovog korisnog pomagala koje ima na sebi, pronaći ženku na mjesečini bilo bi jednako teško kao i tražiti iglu u plastu sijena.
Iz glavice paunčeta vire dvije antenice koje izgledaju kao nježni listovi paprati. Ta su sitna ticala vjerojatno najsavršeniji uređaj za otkrivanje mirisa na svijetu. Štoviše, jako su dobro podešena za otkrivanje najmanjih tragova feromona, odnosno “parfema”, koji ženka paunčeta ljubazno ispušta.
Iako ženki možda ima malo, njihov jaki feromon djeluje poput signala za osjetilo njuha. Antenice mužjaka paunčeta toliko su osjetljive da ženku mogu prepoznati na skoro 11 kilometara. Tako su sve prepreke na koncu nadvladane i mužjak paunčeta napokon susreće svoju djevojku. Ljubav može biti slijepa u svijetu kukaca — barem u ovom slučaju.
Božja djela stvaranja obiluju veoma zadivljujućim detaljima i izvanrednim konstrukcijama! Psalmist je napisao: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sve si premudro stvorio” (Psalam 104:24).
[Zahvala na stranici 10]
© A. R. Pittaway