Patnje

Zašto Bog dopušta patnje?

Tko je zapravo odgovoran za njih?

Ljudi su odgovorni za većinu patnji. Oni vode ratove, čine zločine, zagađuju okolinu, njihovo je poslovanje često motivirano pohlepom i ne zanima ih kako će to utjecati na njihove bližnje, a ponekad se svjesno prepuštaju navikama koje štete njihovom zdravlju. Čineći to, štete i sebi i drugima. Je li realno očekivati da ljudi neće osjetiti posljedice svojih postupaka? (Gal. 6:7; Izr. 1:30-33). Je li razumno kriviti Boga za ono što su učinili ljudi?

Sotona i njegovi demoni također su odgovorni za patnje. Biblija nam otkriva da je velik dio patnji posljedica utjecaja zlih duhova. Bog ni na koji način ne izaziva patnje za koje ga velik broj ljudi krivi (Otkr. 12:12; Djela 10:38; vidi i stranice 325 i 326, pod temom “Sotona Đavo”).

Kako su započele patnje? Kad počnemo istraživati uzroke patnji, u prvi plan dolazi prvi ljudski par, Adam i Eva. Jehova Bog stvorio ih je savršenima i smjestio u raj. Da su ostali poslušni Bogu, nikada se ne bi razboljeli ni umrli. Mogli su vječno živjeti kao savršeni ljudi. Jehova nije namjeravao da ljudi pate. No jasno je upozorio Adama da će on i Eva moći zauvijek uživati sve ono što im je pružio samo ako mu ostanu poslušni. Ljudi su očito morali disati, jesti, piti i spavati kako bi ostali na životu. No da bi vodili ispunjen život u svu vječnost, morali su se i držati Božjih moralnih zahtjeva. Međutim, oni su odlučili postupiti po svome i postaviti vlastita mjerila o tome što je dobro, a što zlo, te su se tako odvratili od Boga, Darovatelja Života (1. Mojs. 2:16, 17; 3:1-6). Grijeh je vodio u smrt. Budući da su Adam i Eva dobili djecu tek nakon što su sagriješili, na njih nisu mogli prenijeti ono što više nisu imali. Stoga su sva njihova djeca bila rođena u grijehu, s urođenom sklonosti da čine zlo i s tjelesnim slabostima koje su dovodile do raznih bolesti, a sve je to bio dio naslijeđene nesavršenosti koja je na koncu uzrokovala smrt. Budući da smo svi mi koji danas živimo na Zemlji rođeni u grijehu, svi doživljavamo različite patnje (1. Mojs. 8:21; Rim. 5:12).

U Propovjedniku 9:11 stoji da “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” također utječu na ono što nam se događa. Dakle, može nam se dogoditi da stradamo jednostavno zato što smo se u krivo vrijeme našli na krivome mjestu, a ne zato što je nesreću izravno izazvao Đavo ili neki čovjek.

Zašto Bog ne učini nešto da pomogne ljudima? Zašto svi mi moramo trpjeti zbog Adamovog grijeha?

Bog nas putem Biblije uči kako možemo izbjeći mnoge patnje. Dao nam je najbolje savjete za život. Ako ih primjenjujemo, naš će život imati smisao, vodit ćemo sretan obiteljski život i sklapati bliska prijateljstva s ljudima koji uistinu ljube jedni druge. Ti će nas savjeti štititi od postupaka kojima bismo sami sebi mogli nepotrebno nanijeti fizičku patnju. Je li pošteno kriviti Boga za probleme koje smo sami uzrokovali sebi i drugima zanemarivši te savjete? (2. Tim. 3:16, 17; Psal. 119:97-105).

Jehova je već poduzeo određene korake za okončanje svih patnji. On je prvi ljudski par stvorio savršenim i s ljubavlju se pobrinuo da im život bude ugodan. Kad su se oni namjerno odvratili od njega, je li bio dužan posredovati kako bi zaštitio djecu od posljedica loših postupaka njihovih roditelja? (5. Mojs. 32:4, 5; Job 14:4). Svi znamo da bračne parove raduje rađanje djece, ali ono donosi i odgovornosti. Stavovi i postupci roditelja utječu na djecu. Pa ipak, Jehova je na čudesan način pokazao ljudima nezasluženu dobrotu poslavši svog ljubljenog Sina na Zemlju kako bi dao svoj život kao otkupninu i tako spasio one Adamove potomke koji će cijeniti tu žrtvu i iskazati vjeru u nju (Ivan 3:16). Zbog toga se ljudima koji danas žive pruža mogućnost da dobiju ono što je Adam izgubio — savršeni život na rajskoj Zemlji na kojoj više neće biti patnji. To je doista velikodušan dar našeg Boga!

Vidi i stranice 233 i 234, pod temom “Otkupnina”.

Zašto Bog koji ljubi ljude dopušta da patnje traju tako dugo?

Je li i za naše dobro to što je Bog dopustio da patnje traju sve do sada? “Jehova ne kasni s ispunjenjem svog obećanja, kao što neki misle da kasni, nego je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). Da je Bog pogubio Adama i Evu odmah nakon što su sagriješili, nitko od nas ne bi postojao. Sigurno nam je drago što to nije učinio. Da je Bog i u neko kasnije vrijeme pobio sve grešnike, mi se ne bismo rodili. Time što je dopustio da ovaj grešni svijet postoji sve do sada, Bog nam je omogućio da se rodimo, upoznamo ga, napravimo potrebne promjene u životu i dobijemo vječni život, koji nam on s ljubavlju daruje. To što nam je Jehova dao tu mogućnost dokazuje da nas silno ljubi. Biblija kaže da je Bog odredio vrijeme kada će uništiti ovaj zli svijet, a to je vrijeme vrlo blizu (Hab. 2:3; Sef. 1:14).

Bog može i hoće nadoknaditi svu štetu koju bi njegovi sluge mogli pretrpjeti u ovom svijetu. Bog ne uzrokuje patnje. Posredstvom Isusa Krista, on će uskrsnuti umrle, izliječiti svoje poslušne sluge od svih bolesti, iskorijeniti i najmanji trag grijeha i čak izbrisati tužna sjećanja iz naših misli (Ivan 5:28, 29; Otkr. 21:4; Iza. 65:17).

Vrijeme koje je prošlo bilo je potrebno da bi se dobio odgovor na sporna pitanja postavljena u Edenu. Više o tome možeš pročitati na stranicama 325 i 326 te 421-423.

Mi sigurno jedva čekamo izbavljenje. No kad Bog počne djelovati, bit će to u korist svih ljudi koji ljube pravednost, a ne samo u korist nekolicine. Bog nije pristran (Djela 10:34).

Primjeri: Ne bi li roditelj koji voli svoje dijete dopustio da ono bude podvrgnuto bolnoj operaciji koja će kasnije donijeti dobre rezultate? Osim toga, nije li se puno puta pokazalo da “čudesni lijek” kojim se navodno lako i brzo može izliječiti neka teška bolest donosi samo površan uspjeh? Često je potrebno više vremena da bi se uklonio uzrok bolesti.

Zašto Bog nije oprostio Adamu i tako spriječio strašne patnje koje doživljava ljudski rod?

Da li bi to doista spriječilo patnje ili bi umjesto toga Bog postao odgovoran za njih? Što se događa kad otac svjesno prelazi preko namjernih prijestupa svoje djece umjesto da poduzme stroge odgojne mjere? Djeca obično idu iz jednog prijestupa u drugi, a za to je u velikoj mjeri odgovoran njihov otac.

Slično tome, da je Jehova oprostio Adamu namjerni grijeh, postao bi sudionik u njegovom grijehu. Tako se sigurno ne bi popravili životni uvjeti na Zemlji. (Usporedi Propovjednika 8:11.) Osim toga, Božji anđeoski sinovi zbog toga bi izgubili poštovanje prema Bogu, a to bi značilo da ne postoji realna osnova za nadu u bolju budućnost. No takvo što nije se moglo dogoditi jer je pravednost jedan od nepromjenjivih temelja Jehovine vlasti (Psal. 89:14).

Zašto Bog dopušta da se djeca rađaju s teškim fizičkim i mentalnim oštećenjima?

Bog ne uzrokuje takva oštećenja. On je prvi ljudski par stvorio savršenim i dao mu sposobnost da donosi na svijet savršenu djecu sličnu sebi (1. Mojs. 1:27, 28).

Naslijedili smo grijeh od Adama. Zbog tog nasljeđa skloni smo fizičkim i psihičkim bolestima (Rim. 5:12; više o tome možeš pročitati na stranicama 247 i 248). Naslijeđeni je grijeh u nama od samog začeća. Zbog toga je kralj David napisao: “U grijehu me začela majka moja” (Psal. 51:5). Da Adam nije sagriješio, roditelji bi na svoje potomke prenosili samo dobra svojstva. (Objašnjenje Ivana 9:1, 2 možeš pronaći na stranicama 294 i 295.)

Roditelji mogu nauditi svojoj nerođenoj djeci, naprimjer ako se drogiraju ili puše tijekom trudnoće. Naravno, nitko ne tvrdi da su majka ili otac uvijek odgovorni za urođena oštećenja ili loše zdravlje djeteta.

Jehova je s ljubavlju omogućio da i djeca imaju koristi od Kristove otkupne žrtve. Budući da mu je stalo do roditelja koji mu vjerno služe, Bog njihovu djecu smatra svetima (1. Kor. 7:14). Ta spoznaja potiče bogobojazne roditelje da iz ljubavi i brige prema svojoj djeci paze na svoj odnos s Bogom. Djecu koja su dovoljno zrela da pokazuju vjeru u Jehovu i drže njegove zapovijedi on priznaje za svoje sluge (Psal. 119:9; 148:12, 13; Djela 16:1-3). Zanimljivo je da je Isus, koji je savršeno oponašao svog Oca, pokazivao posebno zanimanje za dobrobit djece, pa je čak jednom prilikom uskrsnuo djevojčicu. On će to sigurno i dalje činiti kao Mesijanski Kralj (Mat. 19:13-15; Luka 8:41, 42, 49-56).

Zašto Bog dopušta prirodne katastrofe, u kojima stradava mnogo ljudi i imovine?

Bog ne uzrokuje potrese, uragane, poplave, suše ni vulkanske erupcije o kojima se u naše vrijeme često govori u vijestima. On ne koristi takve katastrofe kako bi kaznio pojedine narode. Katastrofe su u većini slučajeva izazvane prirodnim silama koje djeluju još od stvaranja Zemlje. Biblija je za naše vrijeme prorekla snažne potrese i veliku glad, ali to ne znači da su Bog ili Isus odgovorni za njih, kao što ni meteorolog nije odgovoran za vremenske prilike koje je prognozirao. Budući da se prirodne katastrofe zbivaju zajedno sa svim drugim prorečenim događajima koji čine složeni znak kraja ovog svjetskog poretka, one zajedno s njima dokazuju da je blizu Božje Kraljevstvo koje će ljudima donijeti blagoslove (Luka 21:11, 31).

Ljudi često snose veliku odgovornost za nastalu štetu. U kom smislu? Mnogi ne žele otići iz ugroženog područja niti poduzeti potrebne mjere opreza premda su bili jasno upozoreni na opasnost (Izr. 22:3; usporedi Mateja 24:37-39).

Bog može kontrolirati prirodne sile. On je Isusu Kristu dao moć da umiri oluju na Galilejskome moru, pokazujući time što će činiti za ljude u Mesijanskom Kraljevstvu (Mar. 4:37-41). Okrenuvši leđa Bogu, Adam je odbacio mogućnost da Bog na takav način pomaže njemu i njegovim potomcima. Ljudi koji budu živjeli u Kristovom Mesijanskom Kraljevstvu osjetit će brigu i ljubav kakvu može pokazati samo vlast koju je postavio Bog (Iza. 11:9).

Trpe li ljudi nevolje zato što ih Bog kažnjava zbog njihove zloće?

Osobe koje se ne drže Božjih moralnih mjerila osjećaju loše posljedice svojih postupaka (Gal. 6:7). Ponekad već vrlo brzo žanju gorke plodove. No kod drugih se dugo vremena može činiti da im ide dobro u životu. S druge strane, Isus Krist, koji nikada nije zgriješio, bio je okrutno zlostavljan i na koncu ubijen. Dakle, u ovom svijetu na blagostanje ne možemo gledati kao na dokaz Božjeg blagoslova niti nevolju možemo smatrati dokazom njegove osude.

Kad je Job izgubio sve što je imao i obolio od strašne bolesti, to nije bio dokaz Božje osude. Biblija jasno kaže da je za to bio odgovoran Sotona (Job 2:3, 7, 8). No prijatelji koji su došli posjetiti Joba tvrdili su da nesreće koje su ga pogodile pokazuju da je učinio neko zlo (Job 4:7-9; 15:6, 20-24). Međutim, Jehova ih je zbog toga prekorio, rekavši: “Gnjev se moj raspalio na [vas], jer niste istinu govorili o meni kao sluga moj Job” (Job 42:7).

Ustvari, zli mogu neko vrijeme dobro živjeti. Asaf je napisao: “Počeo sam zavidjeti hvalisavcima, vidjevši mir zlih ljudi. Nemaju udjela u muci čovjeka smrtnog i ne pogađa ih nevolja kao druge ljude. Rugaju se i o zlu pričaju, o prijevari govore oholo. Eto, to su zli — spokojni dovijeka, zgrću imetak svoj” (Psal. 73:3, 5, 8, 12).

Uskoro će doći dan kad će se Bog razračunati s ljudima. Tada će kazniti zle i zauvijek ih uništiti. U Mudrim izrekama 2:21, 22 stoji: “Čestiti će živjeti na zemlji i neporočni će ostati na njoj. A zli će biti istrijebljeni sa zemlje i oni koji nevjerno postupaju bit će iščupani iz nje.” Tada će pravednici, od kojih mnogi danas podnose razne nevolje, uživati u savršenom zdravlju i obilju plodova zemlje.

‘Zašto Bog dopušta sve ove patnje?’

Možeš reći: ‘Spomenuli ste nešto što jako brine sve nas. Mogu li vas upitati što vas je konkretno navelo na to pitanje?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘(Posluži se gradivom na stranicama 247-250.)’ (2) ‘(Navedi druge biblijske retke koji govore o rješenju problema koji je osoba spomenula.)’

Možeš reći i ovako (ako je osoba zabrinuta zbog nepravde u svijetu): ‘Biblija objašnjava zašto danas u svijetu vlada ovakvo stanje (Prop. 4:1; 8:9). Jeste li znali da Biblija govori i o tome što će Bog učiniti kako bi prekinuo te patnje? (Psal. 72:12, 14; Dan. 2:44).’

Druga mogućnost: ‘Vi očito vjerujete u Boga. Vjerujete li da je Bog ljubav? (...) Vjerujete li da je mudar i svemoćan? (...) Onda sigurno ima opravdane razloge zašto dopušta patnje. Biblija objašnjava koji su to razlozi. (Vidi stranice 247-250.)’