“Kad budete dijelili zemlju u nasljedstvo”

1, 2. (a) Što je Jehova zapovjedio Ezekijelu? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

EZEKIJEL je upravo dobio viziju koja ga je zasigurno podsjetila na nešto što se događalo gotovo 900 godina ranije, u danima Mojsija i Jošue. U to je vrijeme Jehova objasnio Mojsiju kuda će se protezati granice Obećane zemlje, a kasnije je rekao Jošui kako da podijeli zemlju među izraelskim plemenima (Broj. 34:1–15; Još. 13:7; 22:4, 9). No sada, 593. pr. n. e., Jehova je rekao Ezekijelu i drugim židovskim izgnanicima da ponovno podijele Obećanu zemlju među izraelskim plemenima (Ezek. 45:1; 47:14; 48:29).

² Što je ta vizija značila za Ezekijela i druge izgnanike? Zašto ona hrabri Božji narod u današnje vrijeme? Hoće li se u budućnosti ispuniti u većoj mjeri?

3, 4. (a) Koja četiri obećanja sadrži Ezekijelova posljednja vizija? (b) O kojem ćemo obećanju govoriti u ovom poglavlju?

³ Posljednja vizija koju je Ezekijel dobio opisana je u devet poglavlja njegove knjige (Ezek. 40:1–48:35). Ta je vizija sadržavala četiri ohrabrujuća obećanja o obnovi koju će doživjeti izraelski narod. O kojim je obećanjima riječ? Kao prvo, u Božjem hramu ponovno će se vršiti sveta služba. Kao drugo, pravedni svećenici i pastiri predvodit će narod. Kao treće, zemlju će u nasljedstvo dobiti svi oni koji se vrate u Izrael. I kao četvrto, Jehova će biti uz njih – ponovno će prebivati među svojim narodom.

⁴ U 13. i 14. poglavlju ove knjige govorili smo o ispunjenju prva dva obećanja – o duhovnoj obnovi i o pravednim pastirima koji će voditi narod. U ovom poglavlju razmotrit ćemo treće obećanje, koje se odnosi na dijeljenje zemlje u nasljedstvo. A u sljedećem poglavlju govorit ćemo o Jehovinom obećanju da će prebivati među svojim narodom (Ezek. 47:13–21; 48:1–7, 23–29).

5, 6. (a) Koja je zemlja trebala biti podijeljena u Ezekijelovoj viziji? (Vidi ilustraciju na početku poglavlja.) (b) Što je bila svrha vizije o podjeli zemlje?

⁵ Pročitaj Ezekijela 47:14. Jehova je u viziji skrenuo Ezekijelu pažnju na dio zemlje koji je uskoro trebao postati “poput edenskog vrta” (Ezek. 36:35). Zatim mu je rekao: “Ovo je zemlja koju ćete podijeliti u nasljedstvo između 12 izraelskih plemena” (Ezek. 47:13). Riječ je o izraelskoj zemlji u koju su se izgnanici trebali vratiti. Jehova je potom dao detaljan opis vanjskih granica cijele zemlje, kao što je zapisano u Ezekijelu 47:15–21.

⁶ Što je bila svrha vizije o podjeli zemlje? Detaljan opis utvrđenih granica uvjerio je Ezekijela i ostale izgnanike da će njihova voljena domovina sigurno biti obnovljena. Zamisli samo koliko ih je obradovalo to Jehovino obećanje, koje je opisano tako zorno i slikovito! No jesu li Božji drevni sluge uistinu dobili zemlju koja im je bila dodijeljena u nasljedstvo? Da, jesu!

 7. (a) Na što nas podsjećaju događaji koji su započeli 537. pr. n. e.? (b) Što ćemo najprije razmotriti?

⁷ Godine 537. pr. n. e., otprilike 56 godina nakon što je Ezekijel dobio viziju, tisuće izgnanika počele su se vraćati u izraelsku zemlju i naseljavati se u njoj. Ti značajni događaji iz daleke prošlosti podsjećaju nas na slična zbivanja u suvremenoj povijesti Božjih slugu. I oni su, takoreći, dobili zemlju u nasljedstvo. U kom smislu? Jehova im je dopustio da uđu u duhovni raj i da žive u njemu. Stoga na temelju onoga što znamo o obnovi Obećane zemlje možemo puno naučiti o obnovi simbolične zemlje u kojoj danas živi Božji narod. No prije nego što kažemo nešto više o tome, razmotrimo kako smo došli do zaključka da simbolična zemlja danas uistinu postoji.

 8. (a) Koji je narod Jehova izabrao umjesto izraelskog naroda? (b) Što je simbolična zemlja? (c) Kada je duhovni raj počeo postojati i tko se naselio u njemu?

⁸ U jednoj ranijoj viziji koju je dao Ezekijelu, Jehova je nagovijestio da će se proročanstva o obnovi Izraela ispuniti u većoj mjeri nakon što njegov “sluga David”, odnosno Isus Krist, počne vladati kao kralj (Ezek. 37:24). To se dogodilo 1914. No već puno prije toga Jehova je odbacio izraelski narod i zamijenio ga duhovnim Izraelom, koji se sastoji od duhom pomazanih kršćana. (Pročitaj Mateja 21:43; 1. Petrovu 2:9.) Međutim, Jehova ne samo da je izraelski narod zamijenio duhovnim Izraelom nego je i doslovnu izraelsku zemlju zamijenio simboličnom zemljom, odnosno duhovnim rajem (Iza. 66:8). U 17. poglavlju ove knjige vidjeli smo da je taj raj sigurno duhovno okruženje u kojem ostatak pomazanika štuje Jehovu od 1919. (Vidi okvir 9B, “Zašto baš 1919.?”) S vremenom su se i oni koji imaju zemaljsku nadu, odnosno “druge ovce”, počeli naseljavati u toj simboličnoj zemlji (Ivan 10:16). Iako već sada doživljavamo mnoge blagoslove u duhovnom raju, u punoj ćemo ih mjeri iskusiti tek nakon Harmagedona.

 9. Koje je upute Jehova dao o podjeli zemlje?

⁹ Pročitaj Ezekijela 48:1, 28. Nakon što je utvrdio vanjske granice zemlje, Jehova je detaljno opisao kako treba podijeliti zemlju unutar tih granica. Zapovjedio je da se zemlja podijeli na 12 jednakih plemenskih područja, od sjevera do juga. Područje na krajnjem sjeveru pripalo je Danovom plemenu, a ono na krajnjem jugu Gadovom. Svako pleme dobilo je područje koje se protezalo od vanjske granice na istoku pa sve do Velikog (Sredozemnog) mora na zapadu (Ezek. 47:20; vidi kartu u okviru 20A).

10. Kako je vizija o podjeli zemlje ohrabrila židovske izgnanike?

¹⁰ Kako je vizija o podjeli zemlje ohrabrila židovske izgnanike? Detaljan opis raspodjele plemenskih područja zasigurno ih je uvjerio da će podjela zemlje biti dobro organizirana. Osim toga, precizna podjela zemlje između svih 12 plemena pokazala je da će svi koji se vrate sigurno dobiti nasljedstvo u obnovljenoj zemlji. Nitko od njih neće ostati bez zemlje ili doma.

11. Što možemo naučiti iz proročanske vizije o podjeli zemlje? (Vidi i okvir “Podjela zemlje”.)

¹¹ Kako ta vizija može ohrabriti nas danas? U obnovljenoj Obećanoj zemlji bilo je mjesta ne samo za svećenike, levite i poglavare nego i za sve druge pripadnike 12 plemena (Ezek. 45:4, 5, 7, 8). Slično tome u duhovnom raju ima mjesta ne samo za pomazani ostatak i one iz velikog mnoštva koji imaju odgovorna zaduženja nego i za sve druge pripadnike velikog mnoštvaa (Otkr. 7:9). Bez obzira na to koliko je neznatna naša uloga u Jehovinoj organizaciji, ono što radimo vrlo je vrijedno i svatko od nas ima svoje mjesto u duhovnom raju. To je doista utješno znati!

12, 13. Kako je zemlja trebala biti podijeljena među plemenima?

¹² Neke Jehovine upute o podjeli zemlje možda su zbunile Ezekijela jer su se razlikovale od uputa koje je Jehova dao Mojsiju. U nastavku ćemo razmotriti dvije takve razlike. Jedna se tiče zemlje, a druga njenih stanovnika.

¹³ Zemlja. Mojsije je dobio zapovijed da većim plemenima da više zemlje nego manjim plemenima (Broj. 26:52–54). Međutim, u Ezekijelovoj viziji Jehova je izričito rekao da će svako pleme “dobiti jednak dio [“koliko i njegov brat”, bilješka]” (Ezek. 47:14). Stoga je udaljenost između sjeverne i južne granice svakog od 12 plemenskih područja bila ista. Svi Izraelci, bez obzira na to kojem su plemenu pripadali, imali su jednaku mogućnost uživati u obilju koje je davala plodna Obećana zemlja.

14. Koju je novu zapovijed Jehova dao u vezi s došljacima?

¹⁴ Stanovnici. Mojsijev zakon štitio je došljake i dopuštao im da štuju Jehovu, ali oni nisu imali pravo na zemlju (Lev. 19:33, 34). Međutim, Jehova je Ezekijelu dao drugačiju uputu u odnosu na ono što je pisalo u Zakonu. Rekao je: “Dajte došljaku nasljedstvo na području plemena u kojem živi.” Jehova je tako izbrisao jednu od glavnih razlika između Izraelaca i došljaka koji su živjeli među njima (Ezek. 47:22, 23). Ezekijel je vidio da među stanovnicima obnovljene zemlje vlada jednakost i da svi ujedinjeno štuju Jehovu (Lev. 25:23).

15. Što učimo o Jehovi iz njegovih zapovijedi o zemlji i njenim stanovnicima?

¹⁵ Dvije značajne zapovijedi koje je Ezekijel dobio u vezi sa zemljom i njenim stanovnicima sigurno su ohrabrile izgnanike. Znali su da će Jehova svakome od njih dati zemlju, bez obzira na to jesu li Izraelci ili došljaci koji štuju Jehovu (Ezra 8:20; Neh. 3:26; 7:6, 25; Iza. 56:3, 8). Osim toga, te zapovijedi potvrđuju ohrabrujuću i nepromjenjivu činjenicu da su Jehovi svi njegovi sluge jednako dragocjeni. (Pročitaj Hagaja 2:7.) Mi cijenimo tu predivnu spoznaju bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu.

16, 17. (a) Kako nam koristi razmatranje pojedinosti o zemlji i njenim stanovnicima? (b) Što ćemo razmatrati u sljedećem poglavlju?

¹⁶ Kako nam koristi razmatranje pojedinosti o zemlji i njenim stanovnicima? Ono što smo saznali podsjeća nas da jednakost i jedinstvo moraju biti istaknuta obilježja našeg međunarodnog bratstva. Jehova nije pristran. Stoga se trebamo upitati: Jesam li i ja nepristran poput Jehove? Da li se sa svakim suvjernikom ophodim s iskrenim poštovanjem, bez obzira na njegovu rasu, nacionalnost ili životne okolnosti? (Rim. 12:10). Sretni smo što je Jehova svima nama omogućio da uđemo u duhovni raj, u kojem možemo svim srcem služiti svom nebeskom Ocu i uživati u njegovim blagoslovima (Gal. 3:26–29; Otkr. 7:9).

¹⁷ U nastavku ćemo razmotriti četvrto obećanje iz završnog dijela Ezekijelove posljednje vizije – obećanje da će Jehova biti uz izgnanike. Što možemo naučiti iz tog obećanja? U sljedećem poglavlju dobit ćemo odgovor na to pitanje.