Pesma nad pesmama

Glava VIII.

8 O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna.

2 Povela bih te i dovela bih te u kuću matere svoje; ti bi me učio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka.

3 Lijeva je ruka njegove meni pod glavom a desnom me grli.

4 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja.

5 Ko je ona što ide gore od pustinje naslanjajući se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja.

6 Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji.

7 Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se.

8 Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta ćemo činiti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?

9 Ako je zid, zagradićemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdićemo ih daskama kedrovijem.

10 Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u očima njegovijem kao ona koja nađe mir.

11 Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd čuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuću srebrnika.

12 Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuća, i dvije stotine onima koji čuvaju rod njegov.

13 Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga čujem.

14 Brže, dragi moj! I budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.