Utorak, 26. mart
Hristova ljubav nas pokreće, da oni koji žive ne žive više za sebe (2. Kor. 5:14, 15)
Kada izgubimo nekog koga smo mnogo voleli, ta osoba nam mnogo nedostaje. Isprva možda osećamo samo bol, posebno ako je pre smrti patila. Međutim, kako vreme prolazi, u misli nam se vraćaju i lepi trenuci. Na primer, prisećamo se nečega čemu nas je poučila ili nečega što je uradila ili rekla da bi nas ohrabrila ili nasmejala. Slično tome, tužni smo kada čitamo o Isusovoj patnji i smrti. U periodu Spomen-svečanosti još više razmišljamo o tome koliko nam Isusova žrtva znači (1. Kor. 11:24, 25). Ali radosni smo kada razmišljamo o svemu što je on govorio i radio dok je bio na zemlji. Hrabri nas i razmišljanje o onome što sada radi i što će za nas uraditi u budućnosti (w23.01 26 ¶1-2).
Čitanje Biblije u periodu Spomen-svečanosti: (događaji tokom dana: 15. nisan) Matej 27:62-66 (događaji nakon zalaska sunca: 16. nisan) Marko 16:1
Sreda, 27. mart
Tražite najpre Kraljevstvo (Mat. 6:33)
Isusovi učenici su bili veoma tužni kada je on umro. Oni nisu samo izgubili dragog prijatelja već su ostali i bez nade (Luka 24:17-21). Međutim, kada im se Isus pojavio, do tančina im je objasnio svoju ulogu u ispunjenju biblijskih proročanstava. Poverio im je i važan zadatak (Luka 24:26, 27, 45-48). Do vremena kada je Isus uzašao na nebo, njihova tuga se pretvorila u veliku radost. Bili su veoma srećni što su znali da je njihov Učitelj živ i spreman da im pomogne da izvrše zadatak koji im je dao. Ta radost ih je pokrenula da bez prestanka slave Jehovu (Luka 24:52, 53; Dela 5:42). Da bismo se ugledali na Isusove učenike, Božje Kraljevstvo treba da nam bude na prvom mestu u životu. Potrebna nam je istrajnost da bismo bez prestanka služili Jehovi, ali on obećava da će nas bogato blagosloviti ako tako postupamo (Posl. 10:22; w23.01 30-31 ¶15-16).
Čitanje Biblije u periodu Spomen-svečanosti: (događaji tokom dana: 16. nisan) Marko 16:2-8
Četvrtak, 28. mart
U prah ćeš se vratiti (Post. 3:19)
Mi ne želimo da napravimo istu grešku kao Adam i Eva. Da bismo to izbegli, treba da nastavimo da učimo o Jehovi, da cenimo njegove osobine i da se trudimo da razumemo kako on razmišlja. Dok to radimo, naša ljubav prema njemu sigurno će biti sve veća. Razmisli o Avrahamu. On je istinski voleo Jehovu. Čak i kada mu je bilo teško da razume njegove odluke, on se nije bunio. Umesto toga, trudio se da ga bolje upozna. Primera radi, kada je saznao da je Jehova odlučio da uništi Sodom i Gomoru, Avraham se bojao da će „Sudija cele zemlje“ pogubiti pravednika zajedno sa zlim. Avraham to nije mogao ni da zamisli, pa je zato s puno poštovanja postavio Jehovi neka pitanja. On mu je strpljivo odgovarao na njih. Na kraju je Avraham razumeo da Jehova ispituje srce svakog čoveka i da nikada ne kažnjava nedužne zajedno sa onima koji čine zlo (Post. 18:20-32; w22.08 28 ¶9-10).