Čak i ako su drugi loše postupali s tobom ili ako još uvijek doživljavaš nešto ružno, možeš biti siguran da te Jehova voli i da si mu dragocjen. Ako si “klonuo duhom”, sjeti se da te sam Jehova privukao k sebi jer je vidio da imaš dobro srce (Ivan 6:44). On ti je uvijek spreman pružiti pomoć jer te jako voli. Isusov primjer puno nam otkriva o tome što Jehova osjeća prema nama ljudima. Tijekom svoje zemaljske službe Isus je zapažao one na koje su drugi gledali s omalovažavanjem i bio je dobar i suosjećajan prema njima (Mat. 9:9–12). Kad je jedna žena koja je bolovala od mučne bolesti dodirnula njegovu haljinu, nadajući se da će joj to pomoći da ozdravi, Isus ju je utješio i pohvalio zbog njene vjere (Mar. 5:25–34). Isus savršeno odražava osobnost svog Oca (Ivan 14:9). Zato možeš biti siguran da te Jehova cijeni i da zapaža tvoje lijepe osobine, pa tako i tvoju vjeru i ljubav koju osjećaš prema njemu (w24.10 7 odl. 4–5).

David se u svom životu našao u nekoliko teških situacija zbog kojih je bio toliko žalostan da je plakao. Mnogi su ga ljudi mrzili, a neki u koje je imao povjerenja su ga iznevjerili (1. Sam. 19:10, 11; 2. Sam. 15:10–14, 30). Jednom je prilikom napisao: “Iznemogao sam od uzdisanja, svu noć suzama natapam svoju postelju, jecajima zalijevam svoj ležaj” (Psal. 6:6). Iako su Davida snašle mnoge nevolje, on je bio uvjeren da ga Jehova voli. Napisao je: “Jehova će čuti moj plač” (Psal. 6:8). Riječi današnjeg dnevnog citata na dirljiv nam način dočaravaju koliko je Jehovi stalo do nas i koliko mu je važno kako se osjećamo. David je imao osjećaj kao da Jehova, slikovito govoreći, skuplja njegove suze u mijeh ili ih zapisuje u neku knjigu. Bio je siguran da Jehova vidi koliku bol on osjeća i da neće zaboraviti njegove suze. David je bio uvjeren da njegov brižan nebeski Otac zna kroz što on prolazi, ali da zna i kako to utječe na njega (w24.12 22 odl. 11–12).

Moramo davati sve od sebe ne samo da bismo postigli duhovnu zrelost nego i da bismo ostali zreli kršćani. Zato moramo paziti da ne budemo pretjerano samouvjereni (1. Kor. 10:12). Trebamo se preispitivati da bismo vidjeli da li i dalje duhovno napredujemo. U poslanici Kološanima apostol Pavao ponovno ističe da kršćani trebaju ostati duhovno zreli. Iako su Kološani već bili zreli kršćani, Pavao ih je upozorio da paze kako ne bi upali u zamku svjetovnog načina razmišljanja (Kol. 2:6–10). Epafra, koji je očito dobro poznavao braću iz te skupštine, stalno se molio za njih kako bi oni “ostali zreli” (Kol. 4:12). Što učimo iz toga? I Pavao i Epafra znali su da onaj tko želi ostati duhovno zreo treba ulagati trud i oslanjati se na Božju pomoć. Oni su htjeli da Kološani i dalje budu zreli, odrasli kršćani unatoč izazovima s kojima su se suočavali (w24.04 6–7 odl. 16–17).