Zamisli da se nađeš u sljedećoj situaciji. Tražiš posao koji će ti omogućiti da uzdržavaš svoju obitelj. Imaš mogućnost birati između dva posla. Razmišljaš o svim informacijama koje si saznao, naprimjer o kakvom se poslu radi, kakvo je radno vrijeme, koliko će ti vremena trebati za putovanje i tome slično. I jedan i drugi posao prihvatljivi su s biblijske točke gledišta. Možda ti je jedna opcija draža zato što ti se sam posao više sviđa ili zato što bi imao veću plaću. No prije nego što doneseš konačnu odluku, trebaš uzeti u obzir i neke druge faktore. Naprimjer, hoćeš li morati raditi u vrijeme kad su skupštinski sastanci? Hoće li ti posao oduzimati vrijeme koje ti je potrebno da bi se brinuo za emocionalne i duhovne potrebe svoje obitelji? Razmišljanje o takvim pitanjima pomoći će ti da ono “što je najvažnije” – svoju službu Jehovi i potrebe svoje obitelji – staviš na prvo mjesto, da ti to bude važnije od prilike za dobru zaradu. Tada ćeš moći donijeti odluku koju će Jehova blagosloviti (w25.01 17 odl. 11–13).

Čak i ako su drugi loše postupali s tobom ili ako još uvijek doživljavaš nešto ružno, možeš biti siguran da te Jehova voli i da si mu dragocjen. Ako si “klonuo duhom”, sjeti se da te sam Jehova privukao k sebi jer je vidio da imaš dobro srce (Ivan 6:44). On ti je uvijek spreman pružiti pomoć jer te jako voli. Isusov primjer puno nam otkriva o tome što Jehova osjeća prema nama ljudima. Tijekom svoje zemaljske službe Isus je zapažao one na koje su drugi gledali s omalovažavanjem i bio je dobar i suosjećajan prema njima (Mat. 9:9–12). Kad je jedna žena koja je bolovala od mučne bolesti dodirnula njegovu haljinu, nadajući se da će joj to pomoći da ozdravi, Isus ju je utješio i pohvalio zbog njene vjere (Mar. 5:25–34). Isus savršeno odražava osobnost svog Oca (Ivan 14:9). Zato možeš biti siguran da te Jehova cijeni i da zapaža tvoje lijepe osobine, pa tako i tvoju vjeru i ljubav koju osjećaš prema njemu (w24.10 7 odl. 4–5).

David se u svom životu našao u nekoliko teških situacija zbog kojih je bio toliko žalostan da je plakao. Mnogi su ga ljudi mrzili, a neki u koje je imao povjerenja su ga iznevjerili (1. Sam. 19:10, 11; 2. Sam. 15:10–14, 30). Jednom je prilikom napisao: “Iznemogao sam od uzdisanja, svu noć suzama natapam svoju postelju, jecajima zalijevam svoj ležaj” (Psal. 6:6). Iako su Davida snašle mnoge nevolje, on je bio uvjeren da ga Jehova voli. Napisao je: “Jehova će čuti moj plač” (Psal. 6:8). Riječi današnjeg dnevnog citata na dirljiv nam način dočaravaju koliko je Jehovi stalo do nas i koliko mu je važno kako se osjećamo. David je imao osjećaj kao da Jehova, slikovito govoreći, skuplja njegove suze u mijeh ili ih zapisuje u neku knjigu. Bio je siguran da Jehova vidi koliku bol on osjeća i da neće zaboraviti njegove suze. David je bio uvjeren da njegov brižan nebeski Otac zna kroz što on prolazi, ali da zna i kako to utječe na njega (w24.12 22 odl. 11–12).