Isus je imao povjerenja u svoje učenike unatoč njihovim manama i greškama (Ivan 15:16). Kad su Jakov i Ivan tražili od Isusa da im da povlašten položaj u Kraljevstvu, on nije dovodio u pitanje motive iz kojih oni služe Jehovi niti ih je odbacio i rekao da više ne mogu biti njegovi apostoli (Mar. 10:35–40). A one noći kad je Isus bio uhvaćen svi su ga njegovi učenici napustili (Mat. 26:56). Međutim, Isus nikad nije prestao vjerovati u njih. Premda je itekako bio svjestan njihovih mana, “iskazivao im je ljubav do kraja” (Ivan 13:1). Nakon što je uskrsnuo, Isus je jedanaestorici svojih vjernih apostola čak povjerio važnu odgovornost da predvode djelo činjenja učenika i da se brinu za njegove dragocjene ovce (Mat. 28:19, 20; Ivan 21:15–17). Isus je imao povjerenja u te nesavršene ljude, a oni to povjerenje nisu iznevjerili. Svi su vjerno služili Bogu sve do svoje smrti. Isus nam je pružio divan primjer time što je imao povjerenja u nesavršene ljude (w22.09 37:12).

Kad smo čvrsto uvjereni da nas Jehova voli – da je on na našoj strani – možemo nadvladati strahove koje Sotona nastoji iskoristiti. U to se uvjerio i pisac 118. psalma, koji se našao u nekim vrlo teškim situacijama. On je imao puno neprijatelja, a neki od njih bili su vrlo moćni (reci 9, 10). Ponekad je bio pod velikim pritiskom (redak 13). Povrh toga, Jehova ga je oštro ukorio (redak 18). Unatoč svemu tome psalmist je rekao: “Neću se bojati.” Iako ga je Jehova prekorio, on je znao da ga njegov nebeski Otac voli. Psalmist je bio uvjeren da će mu njegov brižni Bog uvijek priskočiti u pomoć, u kakvim god da se okolnostima našao (Psal. 118:29). Trebamo biti uvjereni da je Jehovi stalo do nas osobno i da nas voli. To će nam pomoći da nadvladamo tri vrste straha s kojima se suočavaju mnogi ljudi, a to su: (1) strah da se nećemo moći brinuti za materijalne potrebe svoje obitelji, (2) strah od čovjeka i (3) strah od smrti (w22.06 26:3-4).

Služba Jehovi treba nam biti na prvom mjestu u životu. Jehova kao naš Stvoritelj zaslužuje da ga štujemo (Otkr. 4:11; 14:6, 7). Zato nam u životu treba biti najvažnije da štujemo Jehovu onako kako on to želi, “duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24). Trebamo dopustiti svetom duhu da nas vodi kako bismo štovali Boga u skladu s istinama iz njegove Riječi. Služba Jehovi treba nam biti na prvom mjestu čak i ako živimo u zemlji u kojoj je naše djelovanje ograničeno ili zabranjeno. Trenutačno je preko stotinu naše braće i sestara u zatvoru samo zato što su Jehovini svjedoci. Unatoč tome oni ne gube radost, nego daju sve od sebe da bi se molili, proučavali i govorili drugima o našem Bogu i njegovom kraljevstvu. Kad nam se protivnici rugaju ili nas progone, mi smo sretni jer znamo da je Jehova uz nas i da će nas nagraditi (1. Petr. 4:14; w22.10 41:13).