Petak, 4. rujna/sep.
Jehovi se gadi pokvaren čovjek, a prisan je s čestitima (Izr. 3:32)
O tome koliko je važno imati iskreno srce svjedoči i izvještaj o Isusovom prvom susretu s Natanaelom. Kad je Filip doveo svog prijatelja Natanaela da upozna Isusa, dogodilo se nešto jako zanimljivo. Iako Isus dotad nije poznavao Natanaela, rekao je: “Pogledajte, ovo je uistinu Izraelac u kojem nema prijevare” (Ivan 1:47). Isus je kod Natanaela zapazio da je naročito iskren i pošten. Natanael je, kao i svi mi, bio nesavršen čovjek, ali u njemu nije bilo ničega što je licemjerno i neiskreno. Isusa je to zadivilo i čak je pohvalio Natanaela zbog toga. U 15. psalmu navedeni su zahtjevi o tome kako možemo ugoditi Jehovi, a većina njih odnosi se na to kako mi postupamo s drugima. U Psalmu 15:3 piše da onaj tko je gost u Jehovinom šatoru “ne kleveće svojim jezikom” te “nikakvo zlo ne čini svom bližnjem i ne govori ružno o svojim prijateljima”. Kad bismo na takve načine zloupotrebljavali svoj dar govora, time bismo drugima mogli nanijeti ozbiljnu štetu (Jak. 1:26; w24.06 24:7, 9-10).
Subota, 5. rujna/sep.
Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo tvojim imenom (Luka 10:17)
Ako se dobro pripremiš za službu propovijedanja, vjerojatno će ti biti lakše razgovarati s ljudima. Isus je pomogao svojim učenicima da se pripreme za službu prije nego što ih je poslao da propovijedaju (Luka 10:1–11). Budući da su primijenili sve čemu ih je Isus poučio, učenici su se jako radovali onome što su postigli u službi. Kako se možemo pripremiti za službu? Trebamo razmisliti o tome što želimo reći te kako to izraziti svojim riječima i na prirodan način. Isto tako, korisno je razmisliti o tome što nam ljudi na području obično kažu. Zamisli dvije-tri moguće reakcije i kako bi mogao odgovoriti u svakom od tih slučajeva. A onda kad pristupaš ljudima, pokušaj se opustiti, nasmiješiti i prijateljski razgovarati s njima (w24.04 16:6-7).
Nedjelja, 6. rujna/sep.
Jehova, Bože naš, dostojan si primiti slavu, čast i moć jer ti si sve stvorio (Otkr. 4:11)
To što volimo Jehovu Boga i njegovo sveto ime najvažniji je razlog zašto propovijedamo dobru vijest. Na službu propovijedanja gledamo kao na priliku da slavimo Boga kojeg volimo. Mi se svim srcem slažemo s tim da Jehova Bog zaslužuje primiti od svojih vjernih slugu “slavu, čast i moć”. “Slavu” i “čast” iskazujemo mu kad drugima govorimo o uvjerljivim dokazima da je on “sve stvorio” i da mi postojimo zato što nam je on dao život. A kako Jehovi dajemo svoju “moć”? Tako da koristimo svoje vrijeme, snagu i sredstva kako bismo sudjelovali u službi koliko god nam to okolnosti dopuštaju (Mat. 6:33; Luka 13:24; Kol. 3:23). Jednostavno rečeno, mi volimo govoriti drugima o Bogu kojeg volimo. Osim toga, osjećamo snažnu želju da ljudima govorimo o njegovom imenu i o tome kakav je on kao osoba (w24.05 20:11).