Kao što pokazuju riječi današnjeg dnevnog citata, Jehova svoju mudrost ne čuva samo za sebe, nego je velikodušno dijeli s drugima. Osim toga, kad Jehova daje mudrost, on to čini “bez prekoravanja” – ne omalovažava nas niti u nama izaziva osjećaj krivnje. On ne želi da se loše osjećamo kad tražimo njegovo vodstvo. Ustvari, Jehova nas čak potiče da to činimo (Izr. 2:1–6). A kako je s nama? Možemo li po uzoru na Jehovu dijeliti s drugima svoje znanje i mudrost? (Psal. 32:8). Jehovini sluge imaju puno prilika prenositi drugima ono što su naučili. Naprimjer, mi u službi često poučavamo nove objavitelje kako mogu još kvalitetnije propovijedati. Starješine strpljivo pomažu slugama pomoćnicima i drugoj krštenoj braći da nauče izvršavati razne zadatke u skupštini. A braća i sestre koji imaju iskustva u gradnji i održavanju naših dvorana i drugih teokratskih objekata sudjeluju u obučavanju onih koji su manje iskusni (w24.09 28–29 odl. 11–12).

Da bi neki brat mogao postati starješina, mora biti “čovjek kojem se nema što prigovoriti”, odnosno biti na dobrom glasu u skupštini (1. Tim. 3:2). Drugim riječima, nitko od braće ne bi trebao imati valjanog razloga da te optuži da činiš nešto neispravno. Osim toga, trebaš biti “na dobrom glasu među ljudima izvan skupštine”. Naravno, oni koji ne služe Jehovi možda se neće slagati s tvojim vjerskim uvjerenjima. Ali oni ne bi trebali imati nikakav opravdani razlog da dovode u pitanje tvoje poštenje ili vladanje (Dan. 6:4, 5). Upitaj se: Jesam li na dobrom glasu među onima unutar i izvan skupštine? Ako “[voliš] ono što je dobro”, onda tražiš dobro u drugima i spreman si pohvaliti ih zbog njihovih lijepih osobina (Titu 1:8). Isto tako, rado činiš dobro drugima, čak i ono što nitko od tebe ne očekuje. Zašto je važno da starješine vole ono što je dobro? Zato što oni provode puno svog dragocjenog vremena pomažući braći i sestrama iz skupštine i obavljajući razne druge zadatke (1. Petr. 5:1–3). Iako imaju puno posla, radost koju im donosi pomaganje drugima daleko nadmašuje sve žrtve koje moraju učiniti (Djela 20:35; w24.11 20–21 odl. 3–5).

Sluge pomoćnici obavljaju važne zadatke u skupštinama. Apostol Pavao očito je cijenio tu vjernu braću. Naprimjer, kad je pisao kršćanima u Filipima, uz starješine je posebno pozdravio i sluge pomoćnike (Filip. 1:1). Mnoga krštena braća – i oni mladi i oni stariji – služe kao sluge pomoćnici i to im pričinjava veliku radost. Naprimjer, Devan je postao sluga pomoćnik kad je imao 18 godina. S druge strane, brat po imenu Luis bio je imenovan za tu službu kad je imao preko 50 godina. On je rekao: “Za mene je velika čast što mogu na taj način služiti svojoj braći i sestrama u skupštini, posebno kad pomislim koliko ljubavi oni pokazuju meni.” Mnogi sluge pomoćnici složili bi se s njim. Ako si kršten, ali još ne služiš kao sluga pomoćnik, bi li si to mogao postaviti za cilj? (w24.11 14 odl. 1–3).