Jehova od nas očekuje da spremno oprostimo onima koji su nas povrijedili (Psal. 86:5; Luka 17:4; Efež. 4:32). Drugi ljudi, naročito dobri prijatelji ili članovi obitelji, mogu nas jako povrijediti svojim riječima ili postupcima (Psal. 55:12–14). Ponekad to može biti tako bolno da se osjećamo kao da nas netko probada nožem (Izr. 12:18). Mogli bismo pokušati potisnuti ili ignorirati svoje povrijeđene osjećaje. No to bi bilo kao da nas netko ubode nožem, a mi onda ostavimo taj nož u rani. Ne možemo očekivati da ćemo se s vremenom bolje osjećati ako naprosto ignoriramo svoje povrijeđene osjećaje. Kad nas netko povrijedi, možda se brzo naljutimo. To bi mogla biti naša prva, spontana reakcija. I Biblija pokazuje da nam se može dogoditi da se u nekim situacijama razljutimo. No ona nas upozorava da ne smijemo dopustiti da ljutnja zavlada našim umom i srcem (Psal. 4:4; Efež. 4:26). Zašto si to ne smijemo dopustiti? Zato što ljutnja rijetko kad dovede do nečeg dobrog (Jak. 1:20). Imajmo na umu sljedeće: Ako se naljutimo na nekoga tko nas je povrijedio, to je spontana reakcija na koju ne možemo previše utjecati, ali ako ostanemo ljuti, to je stvar izbora (w25.02 8:4-6).

Isus je ispričao jednu priču kojom je pokazao koliko je nerazuman onaj tko zgrće novac, a “nije bogat u Božjim očima” (Luka 12:16–21). Nitko ne zna što će mu donijeti sutrašnji dan (Izr. 23:4, 5; Jak. 4:13–15). A mi koji smo Kristovi sljedbenici suočavamo se i s jednim dodatnim izazovom. Isus je rekao da moramo biti spremni ostaviti sve što imamo da bismo mogli biti njegovi učenici (Luka 14:33). Kršćani koji su u 1. stoljeću živjeli u Judeji s radošću su prihvatili gubitak svoje imovine (Hebr. 10:34). U suvremeno doba mnoga braća morala su žrtvovati svoju financijsku sigurnost zato što nisu htjela poduprijeti neku političku stranku ili režim (Otkr. 13:16, 17). Što im je pomoglo da tako postupe? Oni su se potpuno pouzdali u Jehovino obećanje: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebr. 13:5). Dakle, mi činimo sve što možemo kako bismo pod stare dane imali dovoljno za život, a ako nas snađu neki neočekivani problemi, uzdamo se u to da će nam Jehova pomoći (w25.03 13:13-14).

Jehova ne očekuje da bez ičije pomoći napredujemo prema zrelosti. Oni koji u skupštini služe kao pastiri i učitelji spremni su nam pomagati da u duhovnom pogledu “postanemo odrasli ljudi” i da “uzrastemo do Kristove zrelosti” (Efež. 4:11–13). Osim toga, Jehova nam daje svoj sveti duh kako bi nam pomogao da “imamo Kristov um” (1. Kor. 2:14–16). Nadalje, Bog je nadahnuo svoje sluge da napišu četiri evanđelja jer nam je htio pokazati kako je Isus razmišljao, govorio i postupao tijekom svoje zemaljske službe. Budeš li se trudio razmišljati i postupati poput Isusa, moći ćeš ostvariti svoj cilj da postaneš zreo kršćanin. No da bismo napredovali prema zrelosti, nije dovoljno da poznajemo samo “osnovna učenja o Kristu” (w24.04 14:11-12).