Psalmi
Ravnatelju. Psalam Korahovih sinova.+ Pjesma.
49 Čujte ovo, svi narodi.
Poslušajte, svi ljudi na svijetu,
2 mali i veliki,
bogati i siromašni.
3 Moja će usta govoriti ono što je mudro
i moje će srce razmišljati+ o onome što je razborito.
4 Pažljivo ću slušati izreku,
uz harfu ću tumačiti svoju zagonetku.
6 Nitko od onih koji se uzdaju u svoj imetak+
i koji se hvale svojim velikim bogatstvom+
7 ne može otkupiti brata
niti dati Bogu otkupninu za njega+
8 (otkupnina za čovjekov život toliko je visoka
da je ljudi nikad ne mogu platiti),
9 pa da on živi zauvijek i ne vidi grobnu jamu.+
10 Čovjek vidi da i mudri umiru,
ginu i bezumni i nerazumni,+
i moraju drugima ostaviti svoje bogatstvo.+
11 Oni žele da njihove kuće stoje zauvijek,
da njihovi šatori stoje iz naraštaja u naraštaj.
Svoje posjede nazivaju svojim imenom.
12 Ali čovjek, koliko god bio poštovan, ne može zauvijek ostati na životu.+
Nije ništa bolji od životinja koje ginu.+
13 Tako prolaze bezumni+
i oni koji ih slijede, koji uživaju u njihovim ispraznim riječima. (Sela)
14 Poput ovaca odlaze u grob*.
Smrt će ih pasti,
kad dođe jutro, čestiti će zavladati nad njima.+
16 Neka te ne brine* što se netko bogati,
što njegova kuća postaje sve raskošnija,
17 jer kad umre, neće moći ništa ponijeti sa sobom,+
njegovo bogatstvo neće s njim otići u grob.+
18 Sada dok je živ sam sebe veliča.+
(Ljudi hvale čovjeka kad mu ide dobro u životu.+)
19 No on će se na koncu pridružiti svojim precima.
Više nikad oni neće vidjeti svjetlost.
20 Čovjek koji to ne razumije, koliko god bio poštovan,+
nije ništa bolji od životinja koje ginu.