30 A sada mi se smiju ljudi,+
oni koji su mlađi od mene,+
čije očeve ne bih bio stavio
ni sa psima stada svojega.
2 Od kakve bi mi koristi bila snaga ruku njihovih?
Nema jakosti u njima.+
3 Od oskudice i gladi oni su iznemogli,
glođu što nađu u zemlji bezvodnoj,+
koju je jučer zahvatila oluja i pustošenje.
4 Beru bilje slano među grmljem,
korijen žutilovkin hrana je njihova.
5 Ljudi ih izgone iz zajednice svoje,+
viču za njima kao za lopovima.
6 Prebivati moraju na padinama uz doline riječne,
u jamama u zemlji i među stijenama.
7 Među grmovima viču,
pod koprivama čuče.
8 To su sinovi bezumnika,+ sinovi bezimenoga,
koje se bičem tjeralo sa zemlje.
9 A takvi sada o meni govore u pjesmama svojim,+
meni se sada izruguju.+
10 Gnušaju se nada mnom, drže se podalje od mene,+
ne ustežu se u lice mi pljunuti.+
11 Jer on je otpustio luk moj i ponizio me,
a oni su se neobuzdano na me okomili.
12 S desne strane moje ustaju kao leglo zlikovačko,
noge moje puštaju neka idu,
a onda mi bedeme pogubne postavljaju.+
13 Raskopavaju staze moje,
nevolju mi samo otežavaju,+
i pomoćnika u tome ne trebaju.
14 Kao kroz širok procjep oni naviru,
s olujom nadolaze.
15 Strahote iznenadne okreću se na mene,
dostojanstvo moje kao da vjetar odnosi,
poput oblaka iščeznulo je spasenje moje.
16 I sada duša moja poput vode istječe iz mene,+
dani nevolje+ stižu me.
17 Noću bol probada kosti moje,+ kao da se kidaju s mene,
ne počivaju boli što me izjedaju.+
18 Od siline velike mijenja se odjeća moja,
obavija me kao ovratnik haljine moje.
19 Oborio me on u glinu,
pa sam postao kao prah i pepeo.
20 Vapim k tebi, ali ti mi ne odgovaraš;+
stojim, da na mene pogledaš.
21 Promijenio si se i okrutan prema meni postao,+
svom snagom ruke svoje ti me kao neprijatelj napadaš.
22 U vjetar me podižeš da ga uzjašem,
a zatim me uz tresak razbijaš.
23 Da, znam dobro da ćeš me u smrt vratiti,+
u kuću gdje odlaze svi živi.
24 Ali nitko ne diže ruku svoju na ovu ruševinu,+
i dok ja propadam, nitko pomoć ne doziva.
25 A ja sam plakao nad onim tko je teške dane proživljavao,+
duša je moja sažalijevala siromaha.+
26 Dobro sam očekivao, ali zlo je došlo,+
svjetlo sam čekao, ali mrak je došao.
27 Utroba je moja uzavrela i uznemirila se,
dani nevolje na mene su došli.
28 Žalostan+ išao sam kad sunca nije bilo.
Ustao sam na skupu, pomoć sam tražio.
29 Šakalima sam brat postao,
drug kćerima nojevim.+
30 Koža mi je pocrnjela+ i otpada s mene,
kosti su mi se užarile od suhoće.
31 Harfa moja sada samo tužaljke svira,
fruli mojoj ostali su samo glasovi plačni.