Pjesma. Napjev Davidov.
108 Postojano je srce moje, Bože.+
Pjevat ću ti i pjesmom te hvaliti.+
Slava moja pjevat će ti i pjesmom te hvaliti.+
2 Probudi se, psaltire! I ti, harfo!+
Zoru ću probuditi.+
3 Hvalit ću te među narodima, Jehova,+
pjesmom ću te hvaliti među plemenima.+
4 Jer velika je do neba milost tvoja,+
do oblaka istinoljubivost tvoja.+
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,+
i slava tvoja neka bude nad svom zemljom!+
6 Da bi izbavljeni bili oni koje ljubiš,+
spasi nas desnicom svojom i usliši molbu moju!+
7 Bog je rekao u svetosti svojoj:+
“Klicat ću, u nasljedstvo ću dati Šekem,+
izmjerit ću ravnicu Sukot.+
8 Gilead+ je moj, Manaše+ je moj,
Efrajim je tvrđava glavara mojega,+
Juda je zapovjednička palica moja.+
9 Moab+ je posuda u kojoj ću noge oprati,+
na Edom+ ću baciti sandalu svoju,+
nad Filistejom+ ću pobjednički klicati.”+
10 Tko će me dovesti do utvrđena grada?+
Tko će me voditi sve do Edoma?+
11 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas dosad odbacivao+
i nisi išao s vojskama našim iako si Bog naš?+
12 Pruži nam pomoć u nevolji,+
jer uzaludno je nadati se spasenju od čovjeka zemaljskog!+
13 Od Boga ćemo snagu dobiti,+
on će zgaziti protivnike naše.+