Pjesma. Davidov psalam.
108 Moje je srce postojano, Bože.
Pjevat ću ti i pjesmom te hvaliti od sveg srca.+
2 Probudi se, psaltire, i ti, harfo!+
Zoru ću probuditi.
3 Hvalit ću te među narodima, Jehova,
pjevat ću ti hvalospjeve među narodima.
4 Jer tvoja je vjerna ljubav velika, seže do nebesa,+
i tvoja je vjernost velika, dopire do oblaka.
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože,
neka tvoja slava bude nad svom zemljom.+
6 Da bi bili izbavljeni oni koje voliš,
spasi nas svojom desnicom i usliši me.+
7 Bog je rekao u svojoj svetosti:
“Klicat ću, dat ću Šekem+ u nasljedstvo,
izmjerit ću ravnicu Sukot i dati je svom narodu.+
8 Gilead+ je moj i Manaše je moj,
Efrajim mi je kaciga,+
Juda mi je zapovjednička palica.+
9 Moab mi je posuda za pranje,+
na Edom ću baciti svoju sandalu,+
nad Filistejom ću pobjednički klicati.”+
10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad?
Tko će me voditi sve do Edoma?+
11 Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio,
ti, Bože naš, koji više ne ideš u boj s našom vojskom?+
12 Pomozi nam u našoj nevolji+
jer uzaludno je nadati se spasenju od ljudi.+
13 Od Boga ćemo dobiti snagu,+
on će zgaziti naše protivnike.+