Upravitelju, za “Košutu u zoru”. Napjev Davidov.
22 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?+
Zašto si daleko od spasenja mojega,+
daleko od riječi vapaja mojih?+
2 Bože moj, danju te zovem, a ti ne odgovaraš,+
noću te zovem i ne utišavam se.+
3 A ti si svet,+
okružen si hvalama Izraelovim.+
4 U tebe su se uzdali oci naši,+
uzdali su se i ti si ih izbavljao.+
5 K tebi su vapili+ i bili su spašeni.+
U tebe su se uzdali i nisu se osramotili.+
6 A ja sam crv,+ a ne čovjek,
podsmijeh ljudima i prezir narodu.+
7 Svi koji me vide rugaju mi se,+
podrugljivo usta otvaraju, odmahuju glavom, govoreći:+
8 “Jehovi se prepustio.+ Neka ga on spasi!+
Neka ga on izbavi, kad mu je tako drag!”+
9 Jer ti si me izveo iz utrobe majčine,+
ti si mi pouzdanje ulio dok sam bio na grudima majke svoje.+
10 Tebi sam povjeren od rođenja,+
od utrobe majke moje ti si Bog moj.+
11 Ne budi daleko od mene, jer je nevolja blizu,+
jer drugoga pomoćnika nemam!+
12 Mnoštvo bikova mladih opkolilo me,+
jaki bikovi bašanski okružili su me.+
13 Na mene otvaraju usta svoja,+
kao lav koji plijen razdire i riče.+
14 Kao voda ja se razlijevam,+
razdvajaju se sve kosti moje.+
Srce mi je postalo kao vosak,+
rastapa se duboko u nutrini mojoj.+
15 Sasušila se snaga moja kao komad razbijene posude zemljane+
i jezik mi se zalijepio za nepce,+
u prah smrtni polažeš me.+
16 Jer psi su me opkolili,+
gomila zlotvora okružila me.+
Kao lav navalili su na ruke i noge moje.+
17 Sve kosti svoje izbrojiti mogu.+
Oni gledaju, zure u mene.+
18 Haljine moje dijele među sobom+
i ždrijeb bacaju za odjeću moju.+
19 Ali ti, Jehova, ne budi daleko!+
Snago moja,+ pohitaj meni u pomoć!+
20 Izbavi dušu moju od mača,+
dušu moju jedinu od šape pseće,+
21 spasi me od usta lavljih,+
usliši me i spasi od rogova bikova divljih!+
22 Objavljivat ću ime tvoje+ braći svojoj,+
usred mnoštva okupljena hvalit ću te.+
23 Vi koji se bojite Jehove, hvalite ga!+
Svi koji ste potomstvo Jakovljevo, slavite ga!+
Budite u strahu pred njim, svi koji ste potomstvo Izraelovo!+
24 Jer nevolju nevoljnikovu on ne prezire+
niti mu se ona gadi.+
Lice svoje nije okrenuo od njega+
i čuo ga je kad je k njemu za pomoć zavapio.+
25 Zbog djela tvojih hvalit ću te usred velikog mnoštva okupljenog,+
zavjete svoje izvršit ću pred onima koji se njega boje.+
26 Krotki će jesti i nasititi se,+
hvalit će Jehovu oni koji ga traže.+
Srce vaše neka živi zauvijek!+
27 Sjetit će se Jehove svi krajevi zemaljski i obratiti se k njemu.+
I plemena svih naroda poklonit će se pred tobom.+
28 Jer Jehovi pripada vlast kraljevska,+
on vlada narodima.+
29 Svi na zemlji koji se ponose bogatstvom svojim jest će i pokloniti se,+
pred njim će koljena saviti svi koji u prah odlaze,+
i nitko neće dušu svoju na životu sačuvati.+
30 Potomstvo će njemu služiti,+
o Jehovi će se govoriti idućem naraštaju.+
31 Doći će i pričati o pravednosti njegovoj+
narodu koji će se roditi, govoreći da je On to učinio.+