Izaija
63 Tko je taj što dolazi iz Edoma,+ iz Bosre+ u haljinama žarkih boja, u odjeći veličanstvenoj, i pun snage korača?
“Ja sam taj, koji u pravednosti govorim,+ koji sam pun snage spasonosne.”+
2 Zašto je odjeća tvoja crvena, haljine tvoje kao u onih što grožđe u tijesku gaze?+
3 “U kaci sam sâm gazio,+ nitko od ljudi iz narodâ nije sa mnom bio. Gazio sam ih u gnjevu svojemu,+ gnječio sam ih u srdžbi svojoj.+ Krv je njihova šiktala i prskala po haljinama mojim,+ pa mi se sva odjeća okaljala. 4 Jer dan osvete u srcu je mojemu,+ došla je godina otkupljenja za one koji su moji. 5 Gledao sam, ali nije bilo pomoćnika. Čudio sam se, ali nije bilo nikoga da podršku pruži.+ Tada je mišica moja spasenje donijela,+ srdžba+ me moja poduprla. 6 I gazio sam narode u gnjevu svojemu, opio sam ih srdžbom svojom+ i prolio na zemlju krv njihovu koja je šiktala.”+
7 Spominjat ću milost* Jehovinu,+ hvalit ću Jehovu, zbog svega što nam je Jehova učinio,+ zbog velike dobrote koju je iskazao domu Izraelovu+ po milosrđu svojemu+ i po velikoj milosti svojoj. 8 Rekao je: “Doista, oni su narod moj,+ sinovi koji nikada neće iznevjeriti.”+ I tako je on postao Spasitelj njihov.+ 9 U svim nevoljama njihovim on je osjećao bol.+ Njegov ih je glasnik spasio.+ U ljubavi svojoj i samilosti svojoj on ih je otkupio,+ podizao ih je i nosio sve dane davne.+
10 Ali oni su se bunili+ i žalostili njegov duh sveti.+ Zato im je on neprijatelj postao,+ ratovao je s njima.+ 11 A onda se narod sjetio dana davnih, Mojsija, sluge njegova: “Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora+ s pastirima stada svojega?+ Gdje je onaj koji je u njega stavio sveti duh svoj,+ 12 onaj koji je krasnom mišicom svojom+ išao uz desnicu Mojsijevu, onaj koji je razdvojio vode pred njima+ da bi stekao sebi ime vječno,+ 13 onaj koji ih je vodio kroz vode uzburkane, tako da se, kao konj u pustinji, nisu spoticali?+ 14 Kao što životinja u dolinu silazi, tako ih je duh Jehovin do počinka vodio.”+
Tako si ti vodio narod svoj da stekneš sebi ime krasno.+
15 Pogledaj s neba+ i vidi iz uzvišenog prebivališta svojega, svetoga i krasnoga!+ Gdje je revnost tvoja+ i sva snaga tvoja, gdje je duboko ganuće tvoje,+ gdje je milosrđe tvoje?+ Sve je to meni uskraćeno.+ 16 Ti si Otac naš.+ Kad ni Abraham ne bi htio znati za nas, kad nas ni Izrael ne bi priznao, ti bi, Jehova, ipak bio Otac naš. Naš Otkupitelj iz davnine, to je ime tvoje.+ 17 Jehova, zašto si nas pustio da odlutamo s puteva tvojih? Zašto si pustio da otvrdne srce naše i da se ne boji tebe?+ Vrati se radi slugu svojih, radi plemena koja su nasljedstvo tvoje!+ 18 Kratko je sveti narod tvoj+ imao posjed svoj. Protivnici naši gaze svetište tvoje.+ 19 Odavno smo postali kao oni nad kojima ti ne vladaš, kao oni koji ne nose ime tvoje.+