Izaija

64 Kad bi barem nebesa razderao i sišao,+ pa bi se gore zbog tebe potresle,+ 2 kao kad vatra zapali granje suho i učini da voda uzavri, da bi se ime tvoje obznanilo protivnicima tvojim+ i da zbog tebe uzdrhte svi narodi!+ 3 Dok si činio zastrašujuća djela+ kojima se nismo nadali, sišao si i pred tobom su se gore potresle.+ 4 Od davnine nije se čulo,+ niti se slušalo, niti je oko vidjelo da koji bog, osim tebe,+ čini nešto za onoga koji ga čeka.+ 5 Dolaziš u pomoć onome koji se raduje i čini što je pravedno,+ onima koji razmišljaju o tebi i idu putevima tvojim.+

Evo, ti si se razgnjevio,+ jer smo grijehe činili,+ i to dugo. Možemo li se spasiti?+ 6 Postali smo kao čovjek nečist, svi mi, i sva su pravedna djela naša kao haljina koju žena nosi kad mjesečnicu ima.+ Svi ćemo kao lišće uvenuti,+ prijestupi naši odnijet će nas kao vjetar.+ 7 Nitko ne priziva ime tvoje,+ nitko ne ustaje da bi se tebe držao, a ti si okrenuo lice svoje od nas,+ rastapaš nas+ silinom prijestupa našeg.

8 Jehova, ti si Otac naš.+ Mi smo glina,+ a ti si Lončar naš,+ i svi smo djelo ruku tvojih.+ 9 Nemoj se, Jehova, gnjeviti žestoko,+ i nemoj se dovijeka sjećati prijestupa našega!+ Pogledaj, molim te, mi smo svi narod tvoj!+ 10 Sveti gradovi tvoji+ u pustinju su se pretvorili. Sion+ se u pustinju pretvorio, Jeruzalem u golu pustoš.+ 11 Dom naš sveti i krasni,+ u kojem su te hvalili oci naši,+ postao je ono što se vatrom spaljuje.+ Sve što nam je dragocjeno+ bilo sada je opustošeno. 12 Zar ćeš se unatoč tome, Jehova, i dalje sustezati?+ Zar ćeš miran ostati i pustiti nas da toliko tešku nevolju trpimo?+