Jeremija

10 Čujte riječ koju vam govori Jehova, dome Izraelov! 2 Ovako kaže Jehova: “Ne učite se putu kojim narodi idu+ i ne plašite se znakova nebeskih, jer njih se narodi plaše!+ 3 Običaji narodâ+ samo su dah, jer oni sijeku drvo+ u šumi i od njega prave rukotvorine nožem rezbarskim.+ 4 Srebrom i zlatom ukrašavaju ih.+ Čavlima i čekićima pričvršćuju ih da se ne njišu.+ 5 Oni su kao strašilo u polju krastavaca, ne mogu govoriti.+ Treba ih nositi, jer ne mogu hodati.+ Ne bojte ih se, jer nikakvo zlo ne mogu učiniti, a kamoli što dobro!”+

6 Nitko nije kao ti, Jehova!+ Ti si velik i ime je tvoje veliko i moćno.+ 7 Tko da te se ne boji,+ Kralju narodâ,+ jer ti to zaslužuješ! Jer među svim mudracima narodâ i u svim kraljevstvima njihovim nema nikoga tko je kao ti.+ 8 Svi su oni i nerazumni i ludi.+ Drvo ih navodi da idu za onim što je ništavno.+ 9 Srebro na ploče iskovano donosi se iz Taršiša,+ zlato iz Ufaza,+ djelo zanatlija, djelo ruku zlatarskih. Idolima svojim odjeću prave od prediva plavog i vune crvenkastopurpurne. Svi su oni djelo ljudi vještih.+

10 A Jehova je uistinu Bog.+ On je Bog živi+ i Kralj vječni.+ Od gnjeva njegova zemlja će se potresti,+ narodi neće opstati pred osudom njegovom.+ 11 Ovako im recite: “Bogovi+ koji nisu načinili nebo i zemlju nestat će sa zemlje+ i ispod neba.” 12 On je načinio zemlju silom svojom,+ učvrstio je plodno tlo mudrošću svojom+ i razapeo nebesa razborom svojim.+ 13 Od glasa njegova huče vode na nebesima,+ on podiže paru s kraja zemlje.+ Kiši je slivnike načinio+ i vjetar izvodi iz spremišta svojih.+

14 Svaki se čovjek vlada nerazumno, ništa ne shvaća.+ Svaki će se zlatar postidjeti rezanog lika svojega,+ jer laž su njegovi likovi lijevani,+ nema života* u njima.+ 15 Ništavni su, smiješne tvorevine.+ Propast će kad ih Bog stane kažnjavati.+

16 Ali onaj koji je baština Jakovljeva+ nije kao oni, jer on je Tvorac svega,+ a Izrael je palica njegova, nasljedstvo njegovo.+ Jehova nad vojskama ime je njegovo.+

17 Pokupi sa zemlje zavežljaj svoj,+ ti koja živiš u tjeskobi!+ 18 Jer ovako kaže Jehova: “Gle, ovaj ću put kao iz praćke izbaciti stanovnike ove zemlje+ i pustit ću nevolju na njih da shvate.”+

19 Teško meni zbog propasti moje!+ Rana je moja bolna. Kažem: “Doista, ovo je moja bol, ja ću je nositi.+ 20 Šator je moj opustošen, pokidana je sva užad šatora mojega.+ Sinovi su moji otišli od mene, nema ih više.+ Nitko više ne razapinje šator moj i ne podiže šatorska krila moja. 21 Jer pastiri se vladaju nerazumno+ i ne traže Jehovu.+ Zato ne postupaju razborito* i sva su im se stada raspršila.”+

22 Slušajte! Glas dolazi i vreva velika iz zemlje sjeverne,+ da pretvori gradove Judine u pustoš, u brlog šakalski.+

23 Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim.+ 24 Ukori me, Jehova, ali pravedno,+ ne u gnjevu svojemu,+ da me ne zatreš!+ 25 Izlij gnjev svoj na narode+ koji se na tebe ne obaziru+ i na plemena koja ne prizivaju ime tvoje!+ Jer oni su izjeli Jakova.+ Izjeli su ga i istrijebili+ i opustošili su prebivalište njegovo.+